Učini dobro djelo

Upravo mi je fantastično koliko smo kao ljudi često površni. Bar mi tu u Hrvatskoj. Udružimo se jednom u 5-6 godina zbog skupljanja sredstava zbog jednog djeteta koje treba poslati na preskupo liječenje u Ameriku i tu priča staje… valjda dok se ne skupi još kojih 50 kuna u slijedećih 5-6 godina.

Fakat ne kužim kako to kod nas funkcionira. I onda se busamo u prsa, stavljamo srčeka i lajkove jedni drugima po društvenim mrežama. Odlična mi je bila reakcija Sir Patricka Stewarta, poznatijeg po ulogama kapetana Jean-Luca Picarda u Star Treku odnosno profesora Charlesa Xsaviera iz X-men-a, koji je na jedan od mnogih blesavih “izazova” (tada je bio ice-bucket challenge ), ispisao ček, iz kante sa ledom izvadio led u čašu i zalio to whiskeyem. Nije riječi rekao. Samo je nazdravio pićem. Nije radio pompu oko leda već je učinio ono što je trebalo – donirao je financijska sredstva.

Prilicno jednostavno.

Odradi trening ili zadatak

U sportskoj zajednici je običaj prikupljati sredstva kroz različite događaje na koje se prijavljuje manje ili više ljudi. Naravno, ovisno o sportu koji se nudi i ozbiljnosti problema. Ljudima s vremenom opadne entuzijazam oko nekih stvari, što mi je jasno, no ako ste mislili da je vaše naslikavanje po omiljenoj trkačkoj stazi ili ekstradugi trening sa utezima ono što treba osobi za koju se skuplja, onda ste vrlo vjerojatno u krivu. Lijepo je to što ste odradili trening gdje ste “poginuli”, dali sve od sebe, na neki način se poistovjetili sa osobom zbog koje se prikupljaju sredstav i njenom bol(est)i no nemojmo se zavaravati da su financijska sredstva ono što tim ljudima treba najviše.

Ne trebate ostaviti svoju plaću da biste pomogli. To nitko od vas ne traži. Dajte koliko imate. Svaka donacija je bitna i oni koji ju trebaju, znat će ju cijeniti.

Ponekad se donacije ne traže. CrossFit Split je prije nekolikog godina organizirao trening u spomen na prerano izgubljen život jednog dječaka. Kao podršku crossfit zajednice njegovoj obitelji. Znam da sam tada bio u Parizu no ni sekunde nisam dvojio da trening treba odraditi. Bilo je tu dosta sklekova, a reći ću vam da pariški asfalt očajno smrdi na pišalinu. No kad si zamislim kroz što prolaze roditelji tog dječaka, asfalt pod mojim nosom i nije nešto toliko odbojno.

I CrossFit Zagreb je prije nekoliko godina sakupljao za člana moje obitelji. Hvala dragom Bogu, nije mu trebalo za liječenje, već za sudjelovanje u pripremama njegove momčadi. U Kanadi je srednjoškolski sport potpuno financiran od strane roditelja tako da je trebalo skupiti prilična sredstva za tog vrlo perspektivnog sportaša, danas studenta na Sveučilištu u Torontu. CF zajednica je ponovno odradila trening i skupila koliko je mogla što je svakako pripomoglo da on ode sa svojom momčadi na pripreme.

Movember Challenge

Prošle sam godine pokrenuo No-Shave November Freud’s Runners Challenge powered by Swibirovic. Ideja je bila da u svom sportskom okruženju nominiram 3 osobe, zadam im zadatak koji su dužni izvršiti te da izvrše uplatu po želji. Nakon što su nominirani, nominaciju na isti način “šalju dalje”. Meni su zadatak dali oni koje sam nominirao da ne bi bilo da štogod izbjegavam, a zadatak je bio Obrnuti olimpijski triatlon. Ideja od challenge-u nije bila samo moja, a prijedlog je bio da pronađem(o) neku udrugu kojoj bi donirali skupljena sredstva. Tako smo došli i do hrvatske Lige protiv raka te sam predložio da svatko tko sudjeluje izvrši uplatu na njihov račun. Neki su se odlučili uplatiti donaciju drugim udrugama, ali ono što je mene iznenadilo jest koliko malo ljudi je spremno sudjelovati za stvarno i kako smo zapravo malo skupili s obzirom na to koliko je ljudi bilo nominirano. Za Ligu smo nas nekoliko (5-6) skupili nekih 900 kuna, s tim da je jedna prijateljica sama uplatila sama 300 kuna. Dvoje sudionika je uplatilo novce drugim udrugama. Iskreno sam bio razočaran. Totalno. Nikako se ne mogu načuditi kako ljudima brzo splasne entuzijazam za učiniti nešto pozitivno. Ja sam prilično ozbiljan kad je riječ o projektima. Ili ga satrem odmah u startu i bez dvojbi kažem da neću sudjelovati (iz nekih objektivnih razloga uglavnom) ili navalim svom silinom. Znam da nisu svi ljudi isti i da imaju različite prioritete no ne kužim u čemu je štos da ljudi kažu da će sudjelovati, a potom se jednostavno isključe. Svatko od nas može pridonijeti, a nekako mi je bedasto da neki ako nisu svijetla i kamere upaljene ne nalaze to dovoljno zanimljivim. Neki su čak odradili svoje izazove, no nisu uplatili ni lipe. Provjerio sam sa Ligom što je uplaćeno pa znam tko i koliko. Nisam čak ni tražio da mi kažu tko, već samo iznos i broj sudionika, ali sam ipak dobio punu informaciju što zapravo nisam želio kako ne bih gledao ljude krivo.

No sad bar znam na koga mogu računati, a na koga ne. Tko to radi za svoju samopromociju, a tko zbog altruizma.

Posebno mi je draga inicijativa Triatlon kluba Swibir i njihovog Zagreb Love Run-a koja je svoju utrku stavila u zonu Valentinova u veljači te u jednu ljubavnu priču ubacila i donaciju onima kojima su sredstva potrebnija (2019. bila je to udruga Oblačić). Da ne bi bilo da sam nekoga izostavio, ali i organizatori drugih utrka to rade poput Run Croatia (Advent Run), AK Sljeme (MedvedRun, Grawe Maraton sa #poklonisvojekilometre) i mnogi drugi. Imamo neke poznate utrke ili udruge koje organiziraju utrke kojima se prikupljaju sredstva za pomoć poput Wings for Life, Unicefova Mliječna staza, Marijini obroci sa Trčimo za dijete 31, Terry Fox Run i mnoge druge. Ipak, uvjerenja sam kako svi mi možemo pomoći, kako svojim poznanicima i prijateljima tako i potpuno anonimnim ljudima kojima je prije potrebna naša pomoć.

Vjerujem kako unatoč činjenici da me prilično obeshrabrio konačni rezultat mog “izazova” i želje da i ja i moj krug ljudi nekako doprinese zajednici, i dalje želim pokušavati i utjecati. To je kao i s ovim blogom. Da sam bio uvjerenja kako nitko neće čitati to što ja promišljam pa napišem, ne bi se nikad odvažio oformiti ga. I danas imam dvojbe oko toga jer koji put nije jednostavno i imam osjećaj da sam napisao totalno nebitan članak no idem dalje jer vjerujem da ako pomognem makar jednoj osobi, učinio sam puno više nego da nisam pomogao nikome. S druge me strane uvijek iznenadi čitanost. Taman kad pomislim da je nebitno puno ljudi pročita, a koji puta je baš obratno – ja si kažem, e sad si se nadmašio, a čitanost niska. Ništa nije u životu jednostavno, pogotovo ne dobre stvari.

Ako imate projekt, ideju ili želju pomoći, slobodno me kontaktirajte ili ostavite komentar, a ja ću ako ništa drugo proslijediti dalje svojoj sportskoj obitelji, Freud’s Runners-ima i prijateljima, u nadi kako se da nešto napraviti.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Up ↑

%d bloggers like this: