#101: 100 mu blogova

Kad sam krenuo u bloganje, ideja je bila podijeliti iskustva i pokušati motivirati ljude. Od toga ne odustajem. Ne odustajem niti od svog stava da treba pisati pozitivno, a ne nužno kritički. Pišem o tome što ja proživljavam i što doživljavam kao osoba koja voli prirodu i aktivan život kroz sport. Pišem i o tome što zamjećujem oko sebe. Koji put to ispadne kritički, no većinu vremena želim pokazati pozitivno.

Tko se nije pripremao za pisanje bloga, onako temeljito proučavajući što i kako te je u isti uletio naglavačke misleći kako će odjednom postati poznati influencer, vrlo se vjerojatno brzo osvijestio i shvatio da vrijednost blogera ne nastaje preko noći. Rekako bih kako sam bio prilično realan oko svojih očekivanja, ali naravno da je bilo iznenađenja koja mi ni danas nisu jasna. Vjerojatno ni ja nisam u potpunosti shvatio kako baš sve to skupa funkcionira no tjeram dalje. To je jedna od stvari koje sam prvu shvatio. Ako želiš pisati, izražavati se, moraš to činiti ne opterečujući se time tko što misli.

Jesam li fulao nišu? To je prilično bitno. Ima ljudi koji pišu o svemu i svačemu. Pomišljao sam kako bih i sam to mogao jer eto imam mišljenje o svemu, no to zapravo nije ono što sam želio. Svatko ima mišljenje.

Mišljenje je kao šupak, svi ga imaju.

neznani autor stare narodne poslovice

Uvijek su me zanimali muško-ženski odnosi, a to bi sigurno donijelo možda i veću čitanost, no činilo mi se kako se vrlo lako možete naći u klopci gdje zapravo kritizirate nešto ili nekoga što ja nikako nisam želio. Moja je želja bila motivirati. Pridonijeti. Pridonositi. Ipak, ostavljam mogućnost da ću smisliti načina i za tu temu unutar ovog bloga. Tko zna…

Jedna od najintrigantniji stvari od kad pišem blog su statistički pokazatelji čitanosti. Tu skoro da ništa ne razumijem kako to funkcionira. Interesantno mi je kako su moji najčitaniji članci zapravo najmanje osobni, odnosno intimni. Najmanje su motivirajući. Uglavnom su ili šaljivi ili kritički. Zapravo bih rekao kako često ne razumijem svoju publiku, no ako ste mislili da ću zbog toga prestati pisati – prevarili ste se. Jer svaka roba ima svog kupca pa tako će se uvijek pronaći netko kome će se moj članak svidjeti te će se pronaći motiviran.

Za sve one koji su promišljali pisati blog, reći ću im – pišite! Jer apsolutno ništa se neće dogoditi ako probate ili kasnije odustanete. No uskratit ćete si priliku da uspijete. A propustit ćete i priliku utjecati na druge. Naravano, ja vam želim da pišete afirmativno i pozitivno. To je svakako teže, ali iskreno svaka takva riječ meni ima veću snagu. Danas svatko može biti kritičar. To je osobina koja “krasi” svakog od nas. Najveći kritičari su uglavnom oni koji donose najmanje rješenja ili s najmanjom energijom pokušavaju utjecati na druge na pozitivan način. Svatko može reći da nešto ne valja no nisu svi sposobni ponuditi alternativu iza koje će stajati. Stoga, nemojte dati da vas se demotivira.

Najveći izazove, a to se prilično osjetilo tjekom COVID-19 pandemije. Malo se toga događalo iako je bilo bitnih stvari poput prve virtualne utrke na ovim područjima, Jači od korone, što je definitivno donijelo neke nove ideje i pokazalo se kao priličan uspjeh. No kad se malo stvari događa, moguća je i blokada inspiracije.

Ljudi su još uvijek nekako sramežljivi kad je riječ o komentarima i aktivnom sudjelovanju u dijalogu. Posebno komentarima na samom blogu. Vičniji su to činiti na facebook-u. Bitno je što čitatelj misli u smislu da autor bloga može predvidjeti koja bi tema bila interesantnija za slijedeći članak recimo ili da zna općenito u kojem smjeru će ići s temom bloga uopće.

Meni je pisanje bloga koji put svojevrsna terapija. Koji put nemam što za reći, a koji put bih mogao izbaciti tri članka u istom danu. To je život. Danas bih mogao izdati dva, ali ići će ovaj jer valja zaokružiti cjelinu.

Čitajte me, dijelite, komentirajte, kritizirajte, savjetujte, jer ovo je prostor za vaše mišljenje također. Podijelite članke s onima koji nisu još shvatili divotu aktivnog života pa im možda treba riječ nekog totalnog stranca kako bi prelomili i pokrenuli se u boljem smjeru.

4 komentara Dodaj vlastite

  1. josipa kaže:

    Volim čitati tvoje tekstove, odišu pozitivom i uvijek me dignu kad padnem, ponekad me ljudi razočaraju, (uglavnom) ali sam naučila da osobe koje me zamaraju stavim po strani. Zato mi je super tvoja pozitiva i otvorenost, uvjek me gurnu malo naprijed nekad jedana metar a nekad jedan centimetar, ali bitno da ide naprijed.
    Hvala!

    Liked by 1 person

    1. Hvaaalaaaa!!! Ovo je apsolutni boost za dalje!!!

      Sviđa mi se

    2. Ali ta narodna poslovica!😂 Odlican post i zbilja je pogodit nisu prava umjetnost, cak kad i imas okvirnu tematiku. Cini mi se da ljudi zele autenticno vs. politicki korektno tj. tekstove s kojima se mogu identificirati kad nitko ne gleda. Pozz

      Liked by 1 person

      1. U profesionalnom životu politička korektnost je must have. U privatnom se trudim nikoga ne povrijediti, ali ipak drek ne nazivati kakicom. 🙂 Hvala ti draga! I sama znaš koliko je zeznuto ostati zanimljiv ljudima i “friški”! Treba ljude oko sebe gledati kao dio svog tima. Ako im možeš pomoći, cijeli tim će biti bolji pa će i nama biti bolje.

        Sviđa mi se

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.