#120: Koliko vas boli neuspjeh?

Prema definiciji koju sam našao na internetu neuspjeh je nepovoljan ishod odluke, radnje, događaja i sl., pomanjkanje uspjeha. No nije mi namjera baviti se jezikoslovstvom već onim subjektivnim osjećajem koji varira od čovjeka do čovjeka.

Rekao bih je osjećaj neuspjeha prije svega vrlo individualan, što znači da ga svatko od nas drugačije doživljava ovisno o tome koliku potrebu za uspjehom imamo i kako definiramo svoj uspjeh.

Pa ajmo se onda prvo pozabaviti definiranjem uspjeha. Ako uspjeh definiramo kao dostignuće cilja odnosno povoljan ishod čega, onda bismo se morali još malo vratiti u rikverc pa vidjeti što su nam ciljevi i koliko realno sagledavamo sebe i svoje mogućnosti.

Ciljevi

Ako se bavimo ciljevima, onda je poželjno postaviti si neka realna očekivanja koja su nam ostvariva u nekoj doglednoj budućnosti. Odvesti se biciklom na more iz Osijeka je sasvim izvedivo čak da nikada niste sjeli na bicikl, no pitanje je koliko će vam vremena trebati za to. Ako imate mjesec dana, slobodno krenite odmah no ako ste planirali to u činiti u dan, dva, možda bi bilo dobro da ste izvrtili pedale prije toga na nekoj dužoj ruti. Kad kažem dužoj, onda mislim ozbiljnije dužoj, bar približno nalik putu koji vas čeka prema moru. A nije na odmet ubaciti i koje brdo jer kojim god smjerom krenuli, do mora vas čeka neki ozbiljniji planinski lanac.

Dakle, realno sagledavanje izvedivosti i postavljanja cilja koji odgovara vašem trenutnom psihofizičkom stanju je od prilične važnosti. Već sam prije spominjao kako sam pobornik postavljanja više manjih ciljeva, nego jednog velikog. Realnije je očekivati da će ti “manji” ciljevi biti ostvareni zbog čega ćete se ugodno osjećati češće. S druge strane, “veliki” ciljevi teže se ostvaruju i zahtjevaju daleko više energije, ali i odricanja, logistike i svaštajošnešto. Rekao bih da je korak po korak tehnika bolji pristup nego skakanje grlom u jagode uslijed kojeg biste mogli pasti na glavu i ozlijediti se. Kao da ste dva puta uzeli bučice s utezima u ruke i odmah odlučili postati prvak u powerliftingu. Paaa… ne ide to baš tako, ali lijepo je da maštate. Stoga, ciljeve prilagodite svojim mogućnostima ili bar promišljajte o/u fazama kroz koje morate proći na putu do cilja.

Voljni faktor ili motivacija

Voljni faktor je prilično bitan, no može biti i kontraproduktivan. Super je kad sve ide po planu i kad ste uzneseni na samom startu, no do rezultata se ne dolazi preko noći. Ili bar ne svakodnevno. Taj napredak dolazi preko noći, ali nakon mnogih noći bez ozbiljnijih rezultata. To je jednostavno tako. Jednog dana će se poklopiti sve zvijezde s planetima, posložit će se i otvoriti svi čakre, smilovat će vam se svi anđeli,… i ostvarit će se vaš novi personal best ilitiga PB. I to je super. No što je sa svim onim danima kad nema motivacije? Šef vas je raspizdio, cura vas je ostavila, dečko je je odlučio ići na utakmicu umjesto s vama na trčanje, žena vam ima bad hair day, ručak je bio sat vremena kasnije, vaš omiljeni sportski outfit je u prljavom vešu, Garmin su ucijenili hakeri, blablablabla… shvatili ste. Svi oni #croatiantragedies scenariji kojih se pribojavate su se naslagali i u vama nema života za odraditi trening. Pa iskreno, ako vam se to dogodi jednom mjesečno ja ne bih oko toga radio drame, ali ako vam se to događa svaka dva dana, onda nešto krivo radite. S druge strane, nitko ne može biti tako motiviran. Ja stvarno imam silnu ljubav prema sportu i ne uspjevam se motivirati svaki dan pa ipak teško da prođe jedan dan bez treninga, a često i po dva dnevno. Kako? Pa jednostavno zapravo. Stavite u raspored i odradite. Ili racionalno posložite da je to vaša prilika za odraditi trening toga dana i da nema alternative. Plastični primjer toga bio bi trčanje za vrijeme šetnje psa recimo. Dobro je za vas, a dobro i za psa. Oboje ćete biti u boljoj formi. Naravno, nije za očekivati da ćete jazavčara natjerati da trči u istom tempu kao i vi nekih 10 kilometara koliko god optimistično krenuli.

U subotu, na dan mog prvog planirano maratona, tijekom šetnje Maksimirom, doznajem kako mi sin mora u samoizolaciju jer je bio u društvenom kontaktu s osobom zaraženom COVID-19. Osim što shvaćate kako vam je dijete možda zaraženo visurom koji plaši cijeli svijet, shvaćate kako su vaši planovi zapravo u tom trenutku vrlo odgodivi. Trebao sam ga odfurati mami i otići trčati Grawe maraton, no to se nije dogodilo. U tom trenutku većina ljudi bi bila vrlo ne-motivirana. Ni ja nisam bio baš od neke motivacije, no sin i ja smo se dogovorili: trčat ću oko bloka polumaraton, tako da sam svakog trenutka u stanju za minutu biti doma zbog njega. Stavio sam u auto na parkiralištu ispred zgrade portabl frižider s Miveolom i Hidrom i istrčao polumaraton. Nije onako kako sam planirao, ali bar nisam totalno odustao. A motivacija? Trčati u krug oko bloka nekih 15-16 puta je ubojito dosadno, a nema ni konkurencije ni partnera da te potiče. Sve je u glavi… to je mišić koji najprije morate osnažiti ukoliko želite ustrajati i uspjeti.

Energija i vrijeme

E sad, bez muke nema rezultata. A i to mučenje ovisi o tome koliko ste vremena spremni potrošiti na tu muku… i kakva je kvaliteta te muke. Ako ste mislili do rezultata prečicom, rekao bih da je djelomično moguće, ukoliko uzimate kakve tajne napitke (da ne kažem nedozvoljene, koje ne sugeriram nikako) no učinci toga su vrlo kratkotrajni. I to je lažno. Fake ili fejk! Ovaj blog ni njegov autor ne podupiru takve rezultate. Dakle, trebali biste se prilično namučiti za neki iole ozbiljniji rezultat, a načelno svaki napor, svako odricanje, svaka posvećenost cilju dati će rezultate. Nekakve sigurno! No hoće li biti upravo oni željeni to u 99% slučajeva ovisi o vama i vrlo malo višoj sili u koju bad hair day ne spada. Vaši izgovori u stilu boli me glava su zapravo nebitni jer se tu radi samo o vama i onome što vi želite. Prenesite taj posebni izgovor za nešto drugo, ali ga ne unosite nikako u spavaću sobu. I to je jedan jako bitan trening koji ne valja propuštati.

Dakle bitno je koliko unesete sebe u to. S koliko žara, energije uđete u tu vašu priču te koliko će ta energičnost kod vas trajati. Često vidimo crash and burn scenarije u kojima ljudi naglo krenu i nakon 3-4 tjedna više ne znaju za sebe. To se obično događa s ekipom koja se sprema za plažu. Trenira se cijelu godinu, a ako ste u travnju odlučili “istesati” 25 kila i izgledati kao da ste maneken za donji veš u samo dva mjeseca, jasno vam je da nema te energije koja će komprimirati vrijeme u treningu da ono što bi trebalo trajati 6 mjeseci “stane” u mjesec, dva. Trenira se cijelu godinu, ne samo dva mjeseca u godini. Nemam što za nadodati na tu temu osim da rezultate ne treba očekivati u nerealnom roku poput mjesec dana, već nekom realnijem, što ovisi o vašem trenutnom i onom očekivanom stanju.

Dakle, boli li vas…

Sad kad smo nabrojali neke bitne faktore koji su nužni za uspjeh, a siguran sam da ih ima još (poput prehrane i sna), zabavimo se vaših (ne)uspjehom. Netko kaže kako ga jebe neuspjeh. No meni je to nepojmljivo i nepovezivo kad nema uloga. Ako niste ništa uložili ili ste uložili jedva nešto, ne znam kako ste stvorili bilo kakva očekivanja iz kojih bi se trebala stvoriti neka emocija. Ok, kod mene je racionalizacija prilično jaka i jasno mi je kako ne čine svi isto (za sve one koji će se uhvatiti baš za ovu rečenicu!!), no ipak ne biste li ipak možda pokušali racionalno postaviti stvari. Ako vas boli činjenica da ne uspijevate uopće krenuti, onda nešto ne želite dovoljno. Isto je i s održavanjem toga. Stoga, prestanite se samosažaljevati za početak.

Ja to ne mogu…. iskreno, mislim da to ne postoji. Vi to ne želite je zapravo puno bolji i ispravniji izraz. Jer kad nešto želite, nema toga što bi vam se ispriječilo da do toga dođete. Naravno, to i dalje ne garantira uspjeh, no potrudili ste se. U tom slučaju je apsolutno prihvatljivo da vas boli taj vaš neuspjeh. Boli, smeta, nervira,… nazovite to kako god želite. To su sve vrlo legitimne opcije kad uložite sebe u nešto i na kraju ne uspijete.

Nisam jednom stajao pred nekim (meni) težim smjerom u dvorani za penjanje, projektirao putanju, pokušavao, padao, odsklizavao se, utrtario na vrhu pred top out i odustajao. Neke smjerove sam radio danima. Koji put cijeli tjedan nisam uspijevao popeti određeni smjer. Jesam li bio frustriran? Nesretan? Pa iskreno ću vam reći da kad bih segmentarno uspio ispenjati smjer da mi nije sve bilo na mjestu jer sam znao da to mogu samo se treba poklopiti s koncentracijom, ali i procjenom koji put. Ja ne volim nepotrebno riskirati. To bi me moglo staviti u zonu ozlijede pa ću biti bez treninga. To mi nikad nije bila opcija. Ipak i dalje nisam bio nesretan. Otišao sam s treninga s novim iskustvima, novim pokretima, novim momentima,… ja sam svakako u plusu.

pokušaj – promašaj – pokušaj – promašaj – pokušaj… – USPJEH!

No isto tako mi biti nesretan nije opcija. Ne zbog tako nevažne stvari poput neispenjanog smjera, novog osobnog rekorda ili nečeg sličnog. U rekreativnom bavljenju sportom naglasak treba staviti na uživanje, zabavu, zdravlje, a nikako na rezultat. Ne znači da rezultat nije bitan, već da ne treba biti primaran interes.

Nisi pogodio servis i niti jednog asa u teniskom meču taj dan? Nisi dobio niti jedan badmintonski meč zadnjih 3 tjedna? No promišljajte kako ste možda smanjili broj neforsiranih pogrešaka i kako je broj dobivenih poena veći. Nije li to statistički i svakako drugačije bitno za vaše treniranje? Možda niste trčali tako brzo kako ste htjeli, ali je vaša postura i vaša kadenca bolja čime je možda i vaš broj otkucaja srca smanjen pa ste i manje zadihani. Prilično sam siguran kako u rekreativnoj zoni bavljenja sportom treba biti puno opušteniji i ne nervirati se oko tako trivijalnih stvari kao što je rezultat. Još jednom ponavljam kako ne mislim da rezultat treba biti nebitan, ali ne toliko da biste se oko toga nervirali ili da bi vas emocionalno razvalio. Budite sretni što se krećete. Naravno da je dobro željeti više, ali više ne ide svaki put. Ide samo ponekad.

Kako god bilo, ostavite komentar ispod članka boli li vas neuspjeh i što doživljavate kao svoj neuspjeh. Vjerujem da biste nakon ovog teksta možda mogli imati drugačije viđenje situacija koje smatrate kao svoj “neuspjeh”. Barem bih želio da promislite o tome.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: