Prije kojih pola godine razgovarao sam s jednom svojom prijateljicom Amerikankom o Davidu Gogginsu, o njegovoj knjizi Can’t Hurt Me, što me izuzetno oduševilo jer često mislim da za neke knjige i neke osobe samo ja znam. Ne zato što sam ja nešto posebno, već zato što je Goggins “mrvicu” ekstreman. No, kaže meni prijateljica da poslušam podcast Richa Rolla. Koga? Naime, dotični gospodin ima jedan od najcjenjenijih podcasta o aktivnom životu, s izuzetno cijenjenim gostima, a njegova postignuća zbog kojih je toliko cijenjen odrađena su sva nakon 40-e godine života. I tako ja odlučim poslušati za početak podcast u kojem je gost bio upravo Goggins i apsolutno me osvojilo na prvu. Ipak, podcasti s fenomenalnim gostima poput Jamesa Cleara, dr. Andrewa Hubermana, Kiliana Jorneta, Alexa Hannolda, Jamesa Hautha i mnogih drugih čija su mi razmišljanja otvarala jedna za drugim, potakli su me još dodatno na istraživanje o dotičnom gospodinu Rollu, a knjigu sam naručio preko Amazona (zajedno s drugom knjigom Kiliana Jorneta: Above the Clouds: How I Carved My Own Path to the Top of the World, koju se također veselim pročitati).

Rich Roll je jedan vrlo fokusiran lik, ali se prilično drugo tražio, što se naravno otkriva u knjizi. Knjiga je autobiografska priča i uopće se ne libi priznati sve svoje pogreške, a kako knjiga odmiče, lako je shvatiti da su se nizale jedna za drugom. Ono što Roll u startu svima daje do znanja i gotovo s nekim ponosom ističe je činjenica da je ovisnik o alkoholu. Nevjerojatan je niz događaja koji su mu se nanizali, ali njegov potencijal je začuđujuć. Apsolutno je nestvarno o kolikom se potencijalu radi, kad ti uspijevaju stvari s gotovo bezobraznom lakoćom uslijed žešće ovisnosti o alkoholu. Taman da se čovjek pita kad će ga sreća prestati služiti. Čak mrvicu iritantno s kojom lakoćom je neke stvari radio unatoč priličnoj nevoljkosti da u njima sudjeluje (škola i posao).

Roll u svojoj knjizi objašnjava u detalje svoju metamorfozu iz totalnog autsajdera od samog početka školovanja, traženja sebe kroz plivanje, gubljenje prilika za prilikom zbog svoje ovisnosti o alkoholu i partijanju te osvješćivanju za svoj četrdeseti rođendan. Objasnio je i ulogu Davida Gogginsa u toj svojoj evoluciji iz prilično izgubljenog lika u višestrukog Ironmana i Ultramana, prvog EPIC5 sudionika, poznatog endurance sportaša zbog kojeg je dobio titulu jednog od fizički najspremnijih na svijetu te jednog od najutjecajnijih ljudi iz domene zdravog i aktivnog sporta. Mogao bih ga sad tu hvaliti do besvijesti, no to sve skupa možete sami ako ga ubacite u Google tražilicu. Iskreno, unatoč činjenici da je taj dio njega ono što ga je gurnulo pod svjetsko povećalo, meni su njegovi sportski uspjesi manje interesantni niti se on njima hvali već pojašnjava kako je do njih došao. Svatko od nas ima svoju neku ultru i one se razlikuju prema našim afinitetima, a koji put je to možda borba sa zloćudnom bolesti više nego sportski uspjeh. Bitna je ustrajnost i fokusiranost u svim onim trenucima u kojima je bol, psihička ili fizička, toliko jaka da molite za milost sve svece i sve što priželjkujete je da to prestane tog trenutka, no to se ne događa. Nekom je ultra njegov prvi istrčani cener, a nekom trčanje uopće.

Je li Rich Roll bio ekstreman u svojoj transformaciji, evoluciji kako ja to najradije zovem (jer ne vjerujem da se ljudi mijenjanju)? Da, naravno da je. Je li krenuo naglo po sistemu too much too soon? Naravno, kao i većina ljudi koji osjete radost izlaska na svjetlost. No ostao je otvoren za učenje što iz svojih pogrešaka, što slušajući svoga trenera Chrisa Hautha, višestrukog olimpijca, kojeg inače jako rado slušam (nevjerojatan tip!). Pa stoga, možda i nije loša ideja potražiti savjet kakvog stručnjaka, ako imate neke ozbiljne sportske ciljeve.

Knjiga nije dugačka, ali se meni odužilo čitanje jer mi je dan jednostavno prekratak. Obično čitam pred spavanje, a tada mogu nanizati tek poglavlje-dva, ali vjerujem kako bi neki ozbiljniji čitač to mogao riješiti kroz koji dan jer knjiga donosi prilično iskren pogled na sve mračne strane života, svakodnevne borbe poput posla kojeg ne volite, besparicu, laži, prevare, ovisnosti, gubitke, no govori i o pronalaženju svoga puta, odlučnosti, fokusiranosti i posvećenosti cilju, podršci obitelji i svojevrsnog “vraćanju duga”. Rich objašnjava i svoju želju da vrati zajednici što je dobio. Njegov put je dijeliti znanje i iskustva kroz podcast i goste koji sudjeluju, ali sport je sastavni dio njegove svakodnevice i trenira poput ozbiljnog sportaša, ne rekreativca jer u glavi je visoko kompetitivan i apsolutno mu je nemoguće pristati na neku osrednjost. No borba je i dalje u njemu samom prije svega. Bar sam ju ja tako doživio.

Roll govori i prilično naglašava svoju transformaciju kada je riječ o prehrani, koju ne naziva veganstvo, već plant-based ili plant-powered. Prilično detaljno objašnjava što i kako jede te zbog čega je tako odabrao. Prilično je to intrigantno napisao pa moram priznati da je i mene, svejeda zainteresirao da svoju prehranu malo ažuriram. Čak sam za poklon za Božić dobio pretplatu za njegov The Plantpower Meal Planner, koji mi je otkrio neke prilično interesantne varijante za obroke. To ne znači nužno da sam prešao na taj način prehrane, jer je moja prehrana ionako raznolika i sadrži prilično količinu namirnica biljnog podrijetla, no definitivno sam skresao na nekim namirnicama životinjskog podrijetla. Za sve one koji ne vjeruju da je moguće biti vrhunski sportaš i bazirati se na biljnoj prehrani, možda je ovo knjiga za vas. Roll ne kaže da je to najbolje za sve, već kaže da je to najbolje za njega, ali pojašnjava svoje razloge i iskustva, a ostavlja prostora svakome za odabir.

Kako je knjiga utjecala na mene? Pa iskreno vrlo motivirajuće na nekoliko polja, a nevjerojatno ponajmanje da poželim postati dugoprugaš i ultraš. No, osim promijene u dijelu prehrane, počeo sam ozbiljnije razmišljati o stvarima poput podcasta, što u mojoj glavi definitivno nije novost. Također, drugačije sam počeo gledati na svoje pisanje bloga gdje mi je olakšao percipiranje uspjeha. Njegov put je bio dug. Mislim da u jednom dijelu navodi kako mu je trebalo 13 godina! I to u Americi gdje se publika broji u stotinama tisuća, ako ne i milijunima, a što vrlo brzo postane internacionalno. Moja percepcija uspjeha je u tom smislu prilično jednostavno bila ukalupljena i dobila jedno prilično jasno značenje – biti svoj, originalan, iskren i truditi se pomoći drugima proz afirmativno pisanje. Ideja bloga ionako nikad nije bila da “postanem poznat” već da približim svu radost svojih iskustava onima koji tek počinju ili su nezadovoljni svojim životnim odabirima. Knjiga mi je definitivno pomogla iskristalizirati tu ideju. Vjerujem da bi svaki sportaš, početnik ili već iskusni uživao u knjizi i pronašao sebe u nekom dijelu te možda promislio o nekoj svojoj transformaciji kroz koje je autor prolazio. Ja jesam i zato toplo preporučam kao i njegov podcast koji u Hrvatskoj još uvijek nije zaživio kako ta forma zaslužuje jer se radi o prilično jednostavnom i vrlo interesantnom načinu dijeljenja informacija, najčešće vrlo “običnim” rječnikom bez puno kompliciranja kako bi se publici određena tema maksimalno približila. Rich Roll je jedan prilično pametan i uspješan lik da bi ovo sve skupa bilo mazanje očiju. Da, imao je sreće, ali usudio se probati pronaći svoju sreću te pronašao hrabrosti othrvati se od svoje ovisnosti. Je li pronašao drugu ovisnost u sportu? Pa vjerujem da bi se to moglo i tako gledati. Iako nisam pobornik bilo kakve ovisnosti, jer ideja da me nešto određuje mimo moje volje mi nije prihvatljiva, ali ako već “morate” imati neku ovisnost, ova se čini bolja opcija.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!