#152: Energetski dodaci i proteini

Nedavno mi je jedan prijatelj predložio da pišem o energetskim gelovima, barovima (pločicama), izotonicima,… odnosno njihovoj konzumaciji. Odgovorio sam mu vrlo jednostavno kako gotovo uopće nemam iskustva s tim i da bi bilo vrlo nezahvalno da ja pišem išta o tome, ali objasnit ću makar zašto je tome tako.

Granola i kokosovo vrhnje. Granola je odlično pogonsko gorivo i stane u minimalističku vrećicu.

Do prije otprilike dvije, dvije i pol godine, uredno sam dnevno pio otprilike 30-50 grama proteina u prašku, ono što smo nekad kao klinci zvali megamas, a danas je gotovo nemoguće donijeti racionalnu odluku koji kupiti. Ono što se dogodilo prije nešto više od dvije godine bilo je zapravo da sam pokušao vidjeti ima li kakve razlike kad treniraš sa proteinima i bez njih. Treba naglasiti kako je moja prehrana raznolika i sveobuhvatna. Jedem sve. Omnivor. Svejed. Ono što izbjegavam su slatkiši. U bilo kojem obliku. Izbjegavam tjestenine, riže, kekse, sve vrste slastica koje u sebi imaju pšenicu, odnosno gluten te alkohol. Pazim na konzumaciju ugljikohidrata i šećera koje je jednostavno nemoguće potrošiti čak i s mojom hiperaktivnošću. Ukoliko svoju energiju crpite isključivo iz ugljikohidrata, bazirano na biljnoj prehrani (neki bi rekli veganstvo), onda to ima i smisla no o plant based prehrani još uvijek znam premalo iako je jasno da s njom koketiram.

Kako god bilo, ja se klonim prerađene hrane, što ne znači da ju ne jedem nikad, ali pokušavam prepoznati to što jedem, a prilično sam uvjeren kako količina i nutritivna vrijednost namirnica koje unesem na dnevnoj bazi zadovoljava sve moje potrebe. Kad idem na duže bicikliranje sa sobom nosim orašaste plodove i sušeno voće kao glavni izvor masti i šećera. Činjenica da sam na intermittent fastingu istrčao brdski maraton na prazan želudac, govori samo u prilog da smo sposobni puno više nego to zamišljamo. Jesam li mogao bolje da sam jeo? Možda malo, ali je pitanje bi li me konzumacija hrane usporila. Ne vjerujem u konzumiranje gelova za aktivnosti unutar 2-3 sata. To mi nema nikakvog smisla u rekreativnom svijetu, no to je samo moje skromno mišljenje s kojim se vrlo vjerojatno mnogi neće složiti, što je također ok. Dakle, moj je stav da ukoliko se ispravno hranite i svoje tijelo opskrbljujete s dovoljno goriva i to onog dobrog goriva, da vam u nekoj aktivnosti koja traje do 2-3 sata ne bi trebalo hrane. Vode da, ali i to je vrlo individualno i priča za sebe. Polumaraton istrčati bez hidriranja ne bi trebao biti problem, naravno pod pretpostavkom da vam istrčati 21.1 km nije neki problem.

Prijedlog za doručak ili obrok koji bi vas mogao dočekati na cilju vašeg treninga

Sve to skupa naravno ovisi o tempu kojim se krećete i cilju koji želite postići. Ja jednostavno nisam ljubitelj nečega što je “na finu šajbu” prošlo kroz mašinu i u želatinoznom obliku prezentirano kao kakav eliksir života. Apsolutno mi je jasno kako endurance sportaši, posebno ultraši i natjecatelji srednje i duge triatlonske discipline vide navedeno kao sastavni dio treninga i natjecanja, no nije isto kad tjeraš tijelo u natjecateljskoj i u rekreativnoj kategoriji. Sport u rekreativnoj kategoriji bi trebao imati za svrhu održavanje tijela u nekom aktivnom stanju, dovoljno podraženom za normalno, svakodnevno funkcioniranje. OK, svi mi znamo potegnuti jače i dodaci prehrani su sastavni dio dnevne rutine mnogih sportaša, bez obzira radi li se o rekreativcima ili profesionalcima. Ipak, vjerujem da je prava hrana prihvatljiviji izbor od procesirane. Ja jednostavno volim znati što točno jedem. Shake je odlična zamjena za gelove i može sadržavati dovoljno pogonskog goriva za mnoge dugoprugaške treninge ili utrke. Stane u trail ruksak bez pol problema. Na uzbrdicama, kad je tempo sporiji, komotno se može žvakati orašasti plodovi i dehidrirano voće. Shake je praktički već poluprobavljen proizvod i želucu treba manje vremena da ga probavi jer je u tekućem stanju.

Čitam knjigu Rođeni za trčanje, Cristophera McDougalla i u njoj se spominje Iskiate, čudotvorni napitak od chia sjemenki, limete i nekog oblika šećera. Naravno da sve to imam doma pa sam probao neki dan ponijeti na bicikliranje Medvednicom. Iskreno, to je jednako nalik svetoj vodici, kao i mnoge stvari, ali su sastojci bar vidljivi i kvaliteteni. Vaš organizam nije uvijek u istom stanju, koliko se god trudili i koliko god bili robovi navika. Ima dana kad vas jednostavno ne ide. Meni je bar tako. I što god stavio u sebe, kao da propadne u zemlju, kao da prođe kroz mene, a istovremeno mogu izdržati i po 20 sati bez hrane, a da ne osjetim nikakvu glad. Tijelo je neobičan uređaj i mnogo faktora na to utječe. Ne znam jesu li ugljikohidrati ili masti vaše uobičajeno pogonsko gorivo, ali sam siguran da za svaki neprirodni oblik hrane postoji njegov prirodni pandan, koji smatram boljim izborom.

Što se tiće energetskih pića, tu bih također rekao da su apsolutno nepotrebna. Šećer, šećer, šećer,… i to oni najlošiji vjerojatno, jer bi se inače ta ista pića plaćala zlatnim polugama. Činjenica da je nešto jeftino, vrlo često govori o vrijednosti same takve stvari. Naravno, ništa vam se neće dogoditi ako povremeno popijete neko energetsko piće, ali sok od naranče bi mogao biti idealno rješenje. I da, ja rado popijem kakvu Hydru poslije fakat dugog treninga, ali toliko rijetko da sam bio kritiziran kako to da mi fasl traje preko mjesec dana. Poznatom dugoprugaškom triku s čokoladnim mlijekom meni se ne čini kao dobar stav, ali opet, to je samo moje mišljenje. Ako ga doma sami spravljate, to možda ima smisla jer znate što je u njemu. Trajno mlijeko sadrži cijeli niz “E”-nečega, a prilično sam siguran da proizvođač nije u to mlijeko stavio sirovi kakao bez primjesa i kojekakvih sirupa za zaslađivanje. No ako je to vaš omiljeni odabir, vaše tijelo, vaš organizam, vaša odluka. Ja vjerujem u bolja rješenja, koncentriranje na kvalitetniju prehranu i kvalitetnije namirnice. “Ali to zahtjeva više vremena!”… pa vjerojatno je odgovor potvrdan, ali ne znam što je bitnije od vašeg zdravlja. Ako vi niste zdravi i funkcionalni, vjerojatno ćete raditi s manjim kapacitetom, sportski rezultati će biti lošiji, a o obiteljskoj funkcionalnosti, kako bračnoj tako i roditeljskoj uopće ne bih govorio. Ako ne možete pomoći sebi, kako biste trebali pomoći drugima?

Manje je bitno koji je vaš preferirani oblik prehrane, ako su namirnice kvalitetne

I sad na kraju da se vratim proteinima u prahu. Mislim da je to uz normalnu, kvalitetnu, sveobuhvatnu prehranu koja obuhvaća sve bitne nutrijente, apsolutno nepotrebno. U posljednjih dvije godine ništa se na mojem tijelu nije promijenilo, a što bih mogao pripisati prestanku konzumiranja dodataka prehrani u vidu proteinskih prašaka. Jedina promjena koja se dogodila, zaista je bila smanjivanje mišićne mase i gubitak na kilaži, ali ništa značajno te se jedini stvarni faktor toga pretpostavlja činjenica da sam u posljednjih godinu dana uslijed pandemičnih okolnosti više trčao nego radio treninge snage. Ako ne dižete utege, nego samo trčite, morate izgubiti na masi. To je sasvim jednostavno. Nema tu neke posebne filozofije. Ali to je čak bilo i poželjno, jer masa i trčanje nisu u potpunosti kompatibilni, osim ako niste sprinter (a ja to nisam). U posljednje dvije godine izgubio sam možda 1-2 kg, što se može osjetiti na treninzima snage i jasno je vidljivo da ne mogu dignuti identične kilaže kao i prije, ali ako nemaš pristup teretani nemoguće je nadomjestiti čučanj sa 100 kg tako što ćeš napraviti 10 puta više s utegom od 10kg. To tako ne ide. Dakle, zaključio bih da je sav višak tih proteina koje sam unio zavšrio gdje završi i sav otpad iz tijela… u WC-u. Viškovi proteina se za razliku od viškova šećera ne ugrađuju u tijelo, što se čini kao da i nije tako loše, jer se svi viškovi šećera zahvaljujući inzulinu ugrađuju u naše salo. Uglavnom.

I da, ako ste me sad pomislili kritizirati (što uvijek možete) tako što ćete me pitati nešto nalik: “A što bih trebao/la, nositi košaru s voćem? Lakše mi je uzeti gel za pojas!”, vrlo vjerojatno ste u pravu. U smislu da je zaista lakše uzeti komad folije koji poslije treba još i reciklirati, o čemu vjerojatni niste razmišljali (pogotovo neki koji to samo bace pored staze kao da će doći kakva reciklažna zvijer i to pojesti iza njih) nego uzeti bananu i šaku orašastih plodova. Nisam baš siguran da bih bio voljan riskirati svoj organizam zbog tih 20 grama dodatnog tereta, a rezultatski mi je to bitno koliko i zdravstveno stanje naših političara. Jedini rezultat kojem se nadam je da i sutradan nastavim sa svojim aktivnostima i tako što duže. Sekunde ili minute danas nemaju mi nikakvu težinu u usporedbi s dugoročnim planom da se neprestano krećem no različiti smo pa je sasvim ok da ne razmišljamo isto, čak niti slično.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: