#184: Sljemenski maraton 2021. u novom ruhu

Aj da sad ne duljim kako bih možda mogao. Dakle, Sljemenski maraton je legendarna utrka i na nju bi trebalo doći kako god okreneš. Nema tu puno mudrolije. Tko god voli brdo i trčanje istim, vjerojatno će naći nešto za sebe u nekoj od ponuđenih varijanti: jedan krug od 14 samostalno ili tri puta tako sa tri različita trkača u timu (dakle štafetno) te za one odrasle u koje ja naravno nikako ne spadam, punih 42 i kusur kilometara. Ja sam se iz bogate ponude ove godine ipak odlučio za onu meni najprikladniju, a to je krug Sljemenskog maratona jer budimo iskreni, ja nisam bio na maratonu, već samo jednom njegovom krugu.

S obzirom da sam probao i onaj preko Horvatovih stuba prije dvije godine, također samo jedan krug, što je i više nego dovoljno, reći ću da mi te stube uopće ne fale. Nimalo. Nisu mi napete za trčanje jer eto ne mogu po njima trčati, a kao došao sam trčati. Istovremeno, ako samo dobro shvatio, od te rute se odustalo kako se iste te stube ne bi devastirale od strane nas, devastatora koji gazimo Medvednicom i to je odlična odluka organizatora. Nije zajebancija, fakat to mislim. Kad ti preko 300 ljudi pregazi te stube u vrlo kratkom vremenu, sasvim je izvjesno kako bi se na taj dragulj moglo utjecati te iste oštetiti. Bravo. A isto tako uopće mi ne fali ni ono što bi uslijedilo nakon Horvatovih, odnosno onaj put u nebo ili kako se već zove. Iskreno, jebeš to! To je mučenje. Fali mi ona lijepa staza od Hunjke do Puntijarke pa dalje do vrha (tu se trčalo u suprotnom smjeru do Puntijarke i to je super) jer je fakat lijepa, dinamična i trčljiva, no nemreš baš svima udovoljiti. Mislim da nema ništa ljepše od trčanja singlicama s dinamičnim izmjenama gore-dolje poput onog što se može probati na dijelu state 52 HPD prije no što izbije onaj pogled prema sljemenskom tornju. No razumljivo je kad je u pitanju utrka da treba više prostora, za što se organizator potrudio ovom trasom. Ima prostora koliko te volja. Good call!

Relive videić rute jednog kruga

Uglavnom, organizator AK Sljeme je najavio kako će ova staza biti trčljivija i to definitivno jest. Neke dijelove sam po prvi puta prošao iako sam pored tih nekih staza dosta puta prošao ne pokazujući nikakvu želju sad tu nešto isprobavati novo pa mi je ovo došlo kao budali šamar! Taman! Dakle, nova staza je super! I nova je! Novo je dobro, ubija monotoniju i pruža ljudima poput mene, koji rijetko mijenjaju svoje navike, da probaju nešto novo. Eto još jedan plus organizatoru! Nije da im to išta vjerojatno znači, jer ja sam ipak samo jedan u nizu blogera ilitiga tekstovnih jebivetara, no ako mi je nešto dobro, ja to kažem. Nemam s tim problem.

Reći što mi nije gala baš, a to je kad mi dio organizacijskog tima puši pljugu uz stazu i pokazuje put. E to nije fora zbog preko nekoliko razloga: promoviramo sport, zdrav i aktivni život, ljudi hiperventilirani prolaze kroz ispušne dimove cigarete dok trče… nije fora. Zapravo, to bi bila jedina zamjerka, koju sam možda mogao i propustiti, ali jebiga, nisam. Tužite me! Bivši sam pušač, koji ne puši već 10 godina i jasno mi je da su takvi najgori. OK, recimo da ovo nije nikakav minus utrke, ali fakat nepotrebno.

Ajmo dalje! Okrijepe su tri na svakom krugu i mislim da je to i više nego dovoljno. Staza je odlično označena i baš sam se začudio kad je jedan dio ekipe, njih desetak nastavio uzbrdo udesno na jednom dijelu pa sam im vikao da se vrate jer staza je dolje. Sasvim neobično jer, kako je Simke rekao, ako 50 metara ne vidiš oznaku, vrati se nazad do posljednje i kreni ispravno.

Medalja… reći ću samo: Simke!

Startni paket je klasični Sljemenaški, što znači da ćete unutra pronaći majicu i buff, Hidru te u konačnici dobiti i finišersku medalju. Bilo je još nešto papirčeka unutra, ali ja sam jurio na roštilj kod Majinih (koji sam na kraju sam ispekao) pa mi ručak u Snježnoj kraljici nije bio opcija iako je bon za ručak od 35 kuna sasvim odličan deal.

Fala Slavko (Sopina)! Nisi mi spasio život, ali si me razveselio što se vidi na fotki!

Ove godine su se nebo i sve proklete prognoze prijetili da će padati nemoguća kiša, no u prvom krugu ne da nije bilo kiše nego ni “k” od kiše. Čak štoviše, bilo je sunca! Majica na meni nije dugo trajala jer mi je bilo fakat prevruće odmah nakon starta. Što se tiće ostatka tekme, sudeći po onom što sam promatrao iz auta, rekao bih da drugi i treći krug nisu bili baš tako suhi. Nekima je to vjerojatno odgovaralo da ih osvježi, a nekima vjerojatno manje. A na samom startu sam od sveopćeg veselja da se nalazim s istomišljenicima na “mom brdu” poletio poput orla što pikira na pljen pa sam već na prvoj nizbrdici zagazio krivo i ta me “fenomenalna bol” pratila cijelu tekmu… mislim da me i dalje boli, ali proći će. Naravno, vjerojatno bih pobijedio na utrci da se to nije dogodilo… “naravno”! Robi je dakle letio poput strijele Robina Hooda, ali konkurencija je čak i za njega bila opaka, no drugo mjesto u kategoriji te osmo “overall” je fakat odličan rezultat. Ništa neobično jer mu ova dužina odgovara. Odgovara i meni jer mi se nikako ne bi dalo biti “odrastao” i trčati tri kruga kao neki kojima skidam kapu. Zovem ih odrasli, jer ja nekako želim ostati djetinjast u svemu tome! Svaka čast i Tamari, koja je na toj istoj kratkoj stazi razvalila i bila overall četvrta žena, a druga u kategoriji. Marko, Ivica i ja smo se tamo došli malo prošetati čini se. Meni je bilo super! Žao mi je što nisam ostao na cugi i zajebanciji pa da mogu pročakulati s Veronikom koja je pobijedila po ne znam koji put, ali drago mi je da je jer to govori koliko je bitno biti dosljedan, uporan i pametno trenirati poput nje, u želji za dugovječnim rezultatima. Doći ću i dogodine, ako mi nakon ovog teksta AK Sljeme ne izda tjeralicu i javno me zabrane.

Ako niste bili na Sljemenskom maratonu, propustili ste puno. Zašto? Jer je legendaran, ako ništa drugo. A ova mistična, maglovito-kišno-sunčano-maglovito-kišna verzija s novim ruhom, odnosno novom trasom, definitivno je unijela jednu novu energiju i nekako vjerujem da se svima svidjelo. Pa čak i ona prokletinja od posljednjeg uspona pred cilj! Svaka čast sljemenaši, al znate pronaći kosinu da te zakolje na kraju (poput kraja Boroše recimo), ali to je čar ovih utrka i ozbiljan test za svakog trkača! Ova je godina ponovno okupila dobar broj pravih ljubitelja brdskog trčanja, Sljemenskog maratona, poznatih lica sa utrka, a vjerujem da bi ih bilo i više da nije pandemičnih vremena pa se iskreno nadam kako će slijedeće izdanje ponuditi još nešto novo. Nadam se također da ćemo u slijedećem izdanju ipak ići preko Sljemena, odnosno pored tornja, što vjerujem da bi i organizator volio, no pretpostavka je majka svih zajeba pa pričekajmo slijedeće izdanje. Novo je dobro!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: