Moja se draga mama znala sa mnom zezati da bih trebao biti recimo glumac. Vjerojatno bi joj to i odgovaralo, jer voli umjetnost. Rekla bi mi da je to idealna profesija za mene jer se svaki dan presvlačim nekoliko puta i stalno sam netko drugi. To je naravno bilo u periodu puberteta u kojem je jasno da se presvlačiš stalno, jer svaka odjeća ima svoju namjenu, svaka prilika traži neki “novi identitet”. Njoj kao samohranom roditelju to nedvojbeno nije bilo jednostavno pa nas je vrlo brzo naučila (i mene i brata) čemu služi veš-mašina i kako se njome služi. Naravno… nije stala samo na upoznavanju s veš-mašinom, na čemu sam zapravo zahvalan danas jer sam potpuno autonoman i samostalan kada je riječ o domaćinstvu. Vjerujem da te neke vještine treba imati svaka osoba.
No od kud ta potreba za promijenom? Ne želim biti himera niti Frankensteinovo mladunče. Ništa nalik tome. Za sebe bih rekao da je promjena moja jedina konstanta. I tu nema ništa loše. Ne mogu promijeniti ono što jesam. Mogu unaprijediti, evoluirati, a to se neće dogoditi ako stojim na mjestu i ništa se ne događa. Istovremeno, toliko interesantnih stvari se događa oko mene da mi je jednostavno nemoguće zamisliti da propuštam stvari. Kad god je netko pitao: tko bi probao “ovo” ili “ono”, ja bih se javljao među prvima. Naravno, pri tome ne mislim na opijate ili stvari za koje nemam baš nikakvih vještina ili su mi pak toliko odbojne (zbog straha, pretjeratnog rizika od ozlijede,…) da me baš nikako ne privlače. Ipak, puno me stvari istinski privlači i to je toliko dobroooooo…
Lijepo je učiniti nove stvari. Oprobati se u nečem novom. Toliko sam stvari probao, a opet imam osjećaj kao da nisam probao niti djelić onog što sam želio. Silno bih želio naučiti kite-surfati, posjetiti Škotsku, Irsku, Island, penjati na vanjskoj stijeni, voziti motorom po Jadranskoj magistrali, proći ostatak Velebita,… za to se moram pretvoriti u osobu koja to može i prilagoditi se okolini. Svojevrsna mimikrija. Stapanje s okolinom. Budite što god želite, kao što ću ja biti što god mi se pruži prilika: otac, trkač, biciklist, bajker, podcaster, bloger, poslovni čovjek, partner, plivač, tenisač, klizač, planinar, slikar, glazbenik,… svatko od nas ima preko nekoliko lica, naličja, osobnosti. Netko poželi više, netko ostane u “bazičnom modelu”. Ne kažem da je nešto loše, već da je otvorenost prema različitim stvarima put prema napretku. Ako vam se nešto nudi ne znači da ćete to postati, no možda ćete bolje razumijeti tu neku stvar, unatoč činjenici da vas to nešto nikako ne privlači. Inteligencija se manifestira kroz mogućnost prilagodbe na novonastalu situaciju. Da bismo to mogli, moramo moći postati netko drugi, netko novi, netko drugačiji – evoluirati.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!