Promjena je moja (jedina) konstanta, često pomislim. Ljudi oko mene često to ne mogu shvatiti. Ali ne mijenjam se ja. Ja sam ja! Ono što jesam, istinski i u svojoj srži i duši, se nije promijenilo od djetinjstva kada je formirano. Moja je želja uvijek biti ispravan… iako daleko od toga da se smatram uspješnim po tom pitanju. Čovjek jednostavno mora griješiti da bi napredovao. Evoluirao. Stvarno volim tu riječ – evolucija. Moj osobni stav je da se ljudi ne mijenjaju već da mijenjaju svoje navike. “Ja sam sada novi čovjek”… teško mi je u to povjerovati i kad bismo možda malo bolje promislili, nama možda može biti bolje i lijepše, no zapravo su promjene navika te koje su nam donijele zadovoljstvo… ili pak nezadovoljstvo. Ovisno o tome koja je to promjena navika koju smo unijeli u svoj život.
U ovom životnom razdoblju ponovno sam u nekoj svojevrsnoj promjeni. I eto nekih meni dragih ljudi koji su mi ponovno se dosjetili, iz sasvim legitimnih i vrlo iskrenih, dobronamjernih, empatičnih i altruističnih razloga krenuli objašnjavati što bih ja sad trebao. Iskreno, dragi moji ljudi, ja znam što meni treba. Ja znam tko sam i što sam. Znači li to da postupam poput škorpiona koji bode žabu (ili kornjaču) koja ga u prispodobi pokušava prenijeti preko rijeke? Jesam li koji puta (auto)destruktivan? Odgovor na koji mogu pristati je vrlo kompromisan – vjerojatno, ponekad. I da ne bih griješio dušu, promjene su istinski nužne svakome tko ne želi nazadovati ili bar držati korak s vremenom. Ne trebamo svi biti bolji svaki dan. To je iluzija i po meni pogrešno razmišljanje. Nemoguće je biti brži trkač svakog dana jer bi se po toj teoriji svaki dan rušili rekordi. Napredak je moguć povremeno i do njega se dolazi teškim radom, o kojoj god se temi radilo. Ako ste nesretni postojećim, promjena vaših obrazaca ponašanja, vašeg načina života ili kojeg god segmenta života, je nužna. Kad kažem da svatko od nas treba biti iskren prema sebi i biti upravo onakav kakav je, ne znači da hodamo svijetom i radimo što god nas je volja. Naravno da se treba prilagoditi, ali i tu prilagodbu treba prilagoditi onome kakvi jesmo jer sve što budemo radili neće imati smisla. Ako ste glazbenik koji želi stvarati glazbu, a nije moguće je to činiti glasno, teško da će vas slikarstvo zadovoljiti iako su jedno i drugo umjetnost. Možda je vrijeme da nabavite električni klavir i svirate sa slušalicama. Možda se ne nalazite u ovom primjeru, ali pokušajte prilagoditi svoju promjenu vlastitoj osobnosti jer na taj način je navedena promjena održiva.
Možda nije sazrijelo vrijeme za neke stvari o kojima mi ljudi govore (u dobroj namjeri), no s druge strane sve informacije o onom što se u nama događa, što znamo, što osjećamo, što nas veseli ili plaši,… znamo samo mi sami pa smo zapravo jedini odgovorni za donošenje odluka o tome što želimo u životu. Ja želim biti vesela i pozitivna osoba pa onda ima šanse da to i budem. Ja želim biti sretan pa si moram stvoriti život koji će mi to omogučiti. To moram učiniti ja, a ne očekivati da će mi svemir poslati savršeni svijet samo zato što bih ja to želio. Svi smo mi “roba s greškom”, damaged good, i nema savšenih priča, ali treba ostati vjeran sebi makar iz jednog jedinog razloga, a to je zato što tako ispadamo prirodni i ne zavaramo ni sebe ni druge da smo nešto što nismo. Ja vidim život kao niz prilika, od kojih će neke ostati neostvarene, dok će me druge obogatiti znanjem, vještinom, emocijom… jednom rječju iskustvom! Iskustva nas uče i ne postoje dobra i loša, već samo ona koja su nam po volji ili nisu. Ako smo svoji, ako ne glumimo da smo nešto što nismo, kakvi god bili, vjerojatnije je da ćemo biti sretni ili si bar dati više šanse da to budemo. Budite mi svoji… i sretni!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!