Pratim društvene mreže, čitam članke vezano za neke osobe iz trkačkog života, a imao sam priliku razgovarati s dosta trenera o čemu postoje i snimljene epizode: Sebastijan Orlić, Pavle Kruljac, Bojan Grbić, Dario Mišković, Slavko Petrović, Goran Murić, Goran Sajko, Željka Šaban Miličić, Kristijan Blažević, Marko Herman i Ivan Ivezić. Ima nekih koji imaju titulu, ali se time trenutno ne bave ili se time bave, a nemaju titulu pa ih trenutno nisam naveo. Dakle, ovo je fundus ljudi (a mimo podcasta Bez pauze ima ih i više) s kojima sam javno razgovarao o trenažnim procesima i oni stoje iza svojih riječi.
No jučerašnji razgovor s dvojicom prijatelja trkača me malo ponukao da napišem nešto o čemu već neko vrijeme razmišljam, a nikako da izađe van u obliku teksta. Može li danas trener (ili izbornik!) biti svatko? Čini se da može, a mnogi se stvarni treneri ne žele zamjeriti onima koji im ruše snagu titule svojim šalatanstvom. Znam da će ovo pokrenuti neka komešanja, ali želio bih prije svega definirati svoje poimanje trenera, s čime se ne mora nitko složiti.
- diploma, certifikat ili druga potvrda završene edukacije za trenera – ne vjerujem da bez toga uopće imamo pravo nekome se predstaviti kao trener, a kamoli tražiti novac za to. Taj “papir” je predispozicija za “titulu”. To ne znači da vi znate raditi svoj posao. To samo znači da imate formalnu predispoziciju, priznatu od države da biste se mogli baviti onim za što ste se educirali. Prilično jednostavno, zar ne?
- znanje i sposobnost prenošenja znanja na druge – da biste imali pravo zvati se trenerom, trebali biste znati trenirati druge. Činjenica da imate formalni dokument ne čini vas trenerom u stvarnom životu. Prenositi znanje je vještina kojom se ne odlikuju mnogi, a upravo razlikuje trenere od onih koji se na to furaju misleći da sve znaju. No činjenica da biste znali prenositi svoje znanje o određenoj temi, ne čini vas trenerom, ako nemate i formalnu potvrdu za to. Onda ste… pojma nemam što, ali netko bi vam komotno mogao reći i varalica. Osim ako sustav ne dozvoljava da kao apsolvent držite određene vrste treninga pod ravnanjem glavnog trenera.
Znam da sam najebao radi ovog, ali ja sam ok s tim. Ovo prvo dvoje su dakle prava i donekle odgovornosti vas kao trenera. No ono što bih nadodao kao treću stvar, izuzetno bitnu je vaš integritet. Vaše poštenje i odanost svojim sportašima, bez obzira koliko se oni unijeli u sport: kao profesionalci, amateri ili rekreativci. I sad zašto sam ja napisao ovo sve skupa. Zato što me prilično smeta činjenica da (nekim) trenerima nedostaje muda i odgovornosti da kažu “ne”, kad treba reći “ne” ljudima koji nisu mentalno ili fizički zdravi da bi nastupali na nekoj sportskoj manifestaciji. Odgovornost koja nosi ljudsku brigu i empatičnu notu u kojoj je zdravlje, psihofizičko, bitnije od bilo kojeg rezultata. Gdje na natjecanje ne vodiš osobu koja javno priznaje da ima problema sa zdravljem, bez obzira što je predočila lječnički dokument u kojem je za 15 eura odrađen “sportski pregled” za polaganje kategorije vozila u rangu tački gdje nitko nije napisao ono što je i oku vrlo očigledno. U kojem je trenutku briga za ljude postala tako nebitna? Racionalizacije po principu “pa osoba ide na svoju vlastitu odgovornost”, “odrasli smo”, “zadovoljila je normu”, “ovo je prilika za pobijediti”, “pa do sada se nije ništa dogodilo”, “ima valjanu lječničku potvrdu” i slično nisu mi nikako dovoljni jer pitam ozbiljno svakog trenera koji tako odluči, što kad se nešto stvarno dogodi, a mogli ste prevenirati. Što kad osoba kolabira ili bude gore? Je li to vrijedno rezultata? Da me pitate za profesionalnog sportaša, vjerojatno bih vam rekao da možda i jest, no svi oni koji od toga ne žive trebali bi se moći pouzdati u snagu svog trenera (izbornika) koji će i pod cijenu rezultata reći: oprosti, ali prvo se oporavi, budi dobro pa ćemo dalje zajedno! To je za mene trener! Za to treba imati i muda i znanja i karizme. Svi ostali su pijavice koji iskorištavaju one kojima treba pomoći, a ne ih gurati još dublje u svoju propast. Trener treba biti znanje, zakon i sigurnosna kočnica, a ne samo netko tko gura prema više, jače, brže,… trener mora postati netko tko je ODGOVORAN!!!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!