(tenisica Salomon S/SLAB Ultra 3)
Intencija je da ovo bude članak, dva o nekim mojim iskustvima trail trčanja. Nikako nešto što bi trebalo biti uklesano u kamen i korišteno kao udžbenik, ali ako je vaše znanje početničko, vjerojatno bi vam moglo koristiti. Ako ste napredni trkač, možda ćete se složiti, a možda ćete promisliti o nekoj alternativi. Kako god, svaki daljnji komentar je koristan i služit će kao nadogradnja.
… po zemlji!
Nakon čvrste podloge poput betona, tartana ili asfalta, zemljani suhi teren je vjerojatno najčešća podloga na koju biste mogli naići, a pri tome mislim na razne zemljane površine. Naravno, zemlja vrlo rijetko dolazi kao samostalni medij po kojem gazite pa ću se dotaknuti nekih kombinacija kojih se naravno sjetim. Trčati zemljanom podlogom, onom utabanom pa još singlicom je vjerojatno najveći gušt, pogotovo ako je nagib blag, bez obzira uspinjete se ili silazite. To je onaj ultimativni sretni trenutak u kojem imate osjećaj da ste reinkarnacija Kiliana Jorneta, Francois D’Haenea ili pak Courtney Dauwalter (apsolutno svejedno koga ste zamislili). I tako treba biti. Tenisica prijanja punim gazištem, trenje je fenomenalno jer zemlja je suha i tvrda. Čudesno! Vi letite. No nije uvijek tako. Ovisno o kakvoj se zemljanoj podlozi radi, vlaga, odnosno kiša bi nedvojbeno tu vašu prekrasnu trkačku pistu mogla pretvoriti u sklizalište, vrlo brzo. Ideja ovog, a možda i slijedećeg članka je dakle potaknuti vas na promišljanje o ekonomičnom i što efikasnijem trčanju. Dakle, ideja da ćete trčati po najgorem terenu kako biste se navikli nije najbolja verzija. Moj je stav da iako se treba izložiti što većem broju iskustava (da objedinim), upravo bazirano na tim iskustvima treba birati najbolju moguću rutu koja nudi najbolje prijanjanje na podlogu, smanjivanje mogućnosti izvrtanja zglobova i ozljeđivanja. Siguran sam da ima još dobrih razloga, ali ova dva su sasvim dobra.
… po blatu!
Ono što je do maloprije bilo jurcanje, sada bi moglo predstavljati izazov, ukoliko je kiša tek krenula, a vi ste izabrali tenisice koje imaju manje ripne. Naravno, to je uvijek lutrija. Zemlja postaje varljiva, jer voda ima tu tendenciju da svaku podlogu učini skliskom. No zemlja, ako je utabana, vrlo vjerojatno će na manje oborine činiti dobru podlogu sve do trenutka kad naiđete na veći nagib, a pogotovo u utrci kad prođe više trkača i proskliže na pojedinim mjestima. Zapravo nema te tenisice koja će vam omogućiti da letite preko sklizavog terena. Osim činjenice da biste svojim stilom trčanja, pogotovo nizbrdo, mogli utjecati na sklizanje na način da održite tijelo nagnuto naprijed čime ćete i dalje zadržati maksimalno trenje gazeći punom površinom potplata, umjesto da se nagnete unazad pokušavajući kočiti te ćete samo stražnji dio tenisice koristiti za to, postoje načini i da koristite ono što također utjeće na grip, poput granja, lišća, korijenja, kamenja,…
Moram napomenuti da je gusto blato poput onog kakvog se sjećam s Lucky Traila Trakošćan, kad uđete u gater, gdje vam tenisica ima želju ostati u blatu, a vi nastavite napikavati u čarapama, jednostavno stvar kojoj nema lijeka. Blato je blato. Samo po sebi neće vam biti ugodno i tu baš nema trčanja. No možete pokušati dvije stvari! Prva je zaobići navedenu blatnu fleku, ako je moguće, što bi moglo rezultirati malo dužim putem, ali nećete riskirati traženje tenisice u blatu. Druga je tražiti djelove blata koji sadrže druge materijale iz prirode poput grana, lišća, korijenja i kamenja.
… po lišću!
(tenisica Salomon Ultra Glide)
Naime niti jedna od tih opcija iz verzije dva, u kombinaciji s kišom nisu nešto čemu biste inače pribjegavali jer svaki od tih medija, sam za sebe je izuzetno sklizak. Na mokrom terenu apsolutno bih izbjegavao korijenje, kamenje ili slično, osima ako je riječ o stepenicama uzbrdo. Dakle, ako ste na blatnoj podlozi, pokušajte što većim dijelom stopala zagaziti na dijelove koji imaju lišća ili bar dio grane ili korijena vam daje neki privid čvrste podloge. Lišće u odnosu na suhu zemlju je nedvojbeno lošiji odabir, jer će smanjivati trenje pa stoga birajte dijelove na kojima se vidi zemlja. S druge strane, ako se radi o kamenoj podlozi tijekom kiše, lišće bi vam moglo dati dodatnog gripa, ali to ćete morati procijeniti sami. Lišće je nedvojbeno vaš saveznik kad trčite po blatnoj podlozi jer će blatu biti poput veziva i smanjit će propadanje. Ako moram birati između mokrog kamena i blata, uzbrdo bih uvijek izabrao kamen jer je kontrola gazišta daleko bolja. Nizbrdo prilično ovisi o vašoj brzini kretanja, ali ako ste vješti, izvjesnije je da ćete riskirati gazeći sredinom stopala na kakav korijen dok ćete petom pokupati zahvatiti što je više meke podloge radi dodatne stabilnosti. To je nešto što ćete često morati donijeti odluku u mikrosekundi, procijenjujući 2-3 metra unaprijed. Ako nemate vještine, radije hodajte dok to ne savladate. Lišće i nizbrdica prepuna različite podloge je jedan ruski rulet. Može biti sve ok, ali lišće može sakrivajući podlogu, stvarati zamke za trkače. Ispod lišća mogli biste naići i na krupije kamenje koje nije fiksirano, grane za koje možete zapeti pa čak i otpad koji može biti kao da ste stali na skateboard i vi odjednom letite. Da, može sakrivati i led.
… preko prepreka!
Kad trčite nizbrdo, često biste mogli naići na prepreke, a prije svega mislim na kakav panj, kamen ili splet korijenja. Panj i kamen su zapravo jednostavni za preskočiti što bih predložio umjesto gaženja na iste jer gaženjem zapravo podižete svoje tijelo još više od podloge i doskokom zapravo dodatno opterečujete kvadricepse. Ako samo preskočite, vaše tijelo ima minimalni bounce i zapravo nastavljate svoje glajdanje stazom. Kod korijenja je to malo zeznutije, bez obzira je li suho ili mokro jer ćete morati donijeti brzu odluku stane li vaša tenisica na mekani dio (ako je suho) kako biste zadržali brzinu (nešto nalik trčanju kroz automobilske gume kao prepreke) ili ćete biti prisiljeni usporiti tj. hodati kako biste zadržali živu glavu. Naravno, treba gledati i skenirati stazu iza prepreke, ukoliko ste u brzini kako biste znali na što ćete doskočiti. Pitanje je koliko ste dobri u predviđanju rute, jer to utjeće na vašu brzinu, gotovo jednako koliko snaga i kondicija vašeg tijela.
Prepreke mogu biti i u vidu srušenih stabala, a ako niste moja dvogodišnja belgijanerica Vita, vrlo je izvjesno da nećete baš s takvom lakoćom skakati preko balvana. Ako je moguće, balvan preskočite podizanje nogu kako to rade trkači kod utrka s preprekama, ali ako niste sigurni u sebe ili ne možete predvidjeti što je iza drvega, prekoračite balvan ili si pomognite rukama bočno preskačući. Isto vrijedi i za ograde. Ako imate vještinu, snagu, energiju za preskočiti, učinite to, no pokušajte predvidjeti što je iza prepreke. Također, neki srušeni balvani imaju iznad sebe grane pa bi samo promišljanje o preskakanju horizontalne prepreke na tlu moglo rezultirati ozljedama glave ili gornjih dijelova tijela u slučaju da zapnete za grane.
Također, kad trčite nizbrdo pa čak i ravno, promislite radije produžiti korak kako biste možda preskočili korijen ili kakav kamen, dakle neku manju prepreku, umjesto da skraćujete korak. Jednostavno samo još malo gurnete nogu naprijed i riješeno! To su samo neki jednostavni primjeri, ali sam siguran da ih ima još.
… po mahovini i travi!
Mahovina je jedna prekrasna podloga za trčanje kada postoji vrlo mali nagib, no imajte na umu da se radi o vrlo tankom sloju “materijala” koji prekriva podlogu (zemlju, kamen ili drvo) te se isti skida s prilično malo pritiska. Posljednje trčanje na Dugom Otoku ponudilo je i mahovinu kao podlogu na ravnim dijelovima i osim što je divno, sasvim je moguće da se poskliznete. Da, isprva pomišljate kako trčite po kakvom tepihu, no mahovina je vlažna, posebno na dijelu na kojem se veže s podlogom. Moglo bi se dogoditi da imate osjećaj onog gaženja na koru od banane.
Trava s druge strane, ako je niska mogla bi vam dati osjećaj stabilnosti. Visokra trava naravno da neće biti nikakav gušt trčanja jer to jednostavno nije, pogotovo ako je suha pa ćete izaći izrezani kao da vas je flajšmašina izbacila. Trava visine do 20 cm najčešće dođe u busenima, što može biti vrlo korisno ako dobro prijanjanju na zemlju, ali to je ipak grumen koji je različite visine u odnosu na tlo pa morate jako dobro procijeniti hoćete li stati na čvrsti dio koji će vam, u većini slučajeva, dati dobar oslonac. Takvo što biste mogli posvjedočiti trčeći niz poznate Kolce na Hahlićima. Kombinacija sitnog kamenja i busenova trave zahtjeva priličnu koncentraciju ako jurite nizbrdo. Hoće biti varljivo. Trava je načelno ok za trčati, pogotovo ako je ravno (ne govorim o pokošenoj livadi), no uzet će vam energije više nego da trčite čvrstom podlogom. Ako je strmica u kombinaciji s mokrim uvijetima, trava može biti sve samo ne zabavna… jedino ako ste odlučili da je najbolje otrčati na dupetu kao na toboganu, ali to je stvar osobnih preferenci. #jednomseživi Ipak postoji jedna prekrasna travica na otoku Krku kad trčite prema Obzovi kojom trčanje čini se poput trčanja oblacima! Toliko je lijepo da često zalegnem! #imanassvakakvih
(tenisica Salomon S/LAB Ultra 3)
Naravno, zemlja ne dolazi u samostalnom obliku ili bar ne na duge staze. Nije isto trčite li sjevernom stranom Sljemena ili južnom jer različita krošnja stvara različite podloge, a pogotovo se to može lijepo vidjeti ako trčite stazom 44 prema Hunjki i od Hunjke do Puntijarke krenete ispod ceste gdje će vas dočekati prekrasan treset kao posljedica crnogorice koja vas okružuje. Mekana i divna podloga kakvu ćete rijetko naći ako trčite brdima iznad Dalmacije, dok biste trčeći singlicama po otocima mogli naići na svakakve podloge, vrlo često pomiješane zemlje sa sitnim kamenje, često vrlo suhe, a išarane kamenim šiljcima. Priroda je prekrasna. a ja jednako uživam na singlicama Velebita, Medvednice, Gorskog Kotara ili singlicama po Murteru uz more. Sad vas puštam i u slijedećem ili slijedećim člancima pišem o trčanju snijegom, ledom, vodom, pjeskom i kamenjem, a u međuvremenu se veselim vašim komentarima i sugestijama, odnosno iskustvima.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!