Kad su mi moja dva prijatelja Matija Arapović i Predrag Novačić uz pifce na Hunjki nakon kola lige Medvednica trails rekli kako planiraju organizirati utrku, malo su me iznenadili jer su obojica “poslovnjaci” iz tvrke Bon.HR, a trčanje je samo sastavni dio njihove svakodnevice i jedan od oblika druženja. Nas trojica se znamo još od srednjoškolskih dana i nekoliko puta smo se znali našaliti trčeći brdima kako bi bilo da nam je netko prije 30+ godina rekao da ćemo neke subote navečer po mraku i hladnoći, nedjelje po kiši ili vručini provoditi u planini trčeći uskim stazama, makadamima, preko korijenja i kamenja i još k tome biti sretni i veseli. Uvijek nas to iz početka nasmije, onako najiskrenije.
Kako god bilo, Matija me izvjestio kako će utrka biti 24.4., a ja nisam imao ništa drugo nego doći, trčati i veseliti se! Prvo izdanje bilo koje utrke je jedan stresan i emotivan događaj za organizatora jer, pogotovo ako to prvi puta rade, uvijek nešto pođe po zlu. No tako se najbrže uči! Forged in fire!! Uglavnom, vremenska prognoza je najavljivala opasno nevrijeme pa je utrka prebačena na 29.4. što je ispalo daaaaaleko bolje! Prekrasan sunčani dan, topao, ali ipak u smiraj nakon utrke taman da uživamo svi skupa… zajedno s komarcima. No da ne brzam, utrka je vrlo jednostavnog formata. Kreće se ispred otvorenog kina na Tuškancu preko Dubravkinog puta (šoderica) po kamenim stepenicama do Cmroka gdje po nogostupu gazimo do vrha Cmroka pa se nakon nekih 50m po ulasku na livadu okrećemo i vraćam onatrag. Postoje dvije opcije utrke – 5 i 10 km, a mene je Matija bez pitanja prijavio na 10K i zapravo zahvalan sam mu na dobrom treningu. Stazu odlično poznajem i puno sam puta tamo trčao, no inicijalno sam mislio kako će ići nizbrdo po Tuškancu. Skroz sam zaboravio da je ovo ipak trail utrka, dakle dominira trail podloga, a u ovom slučaju u većini staze šoder (šljunak).
Dakle i klasične cestovne tenisice (poput mojih Salomon DRX DEFY) bile su sasvim dovoljne za stabilnost i sigurnost trčanja u ovim uvjetima. Bila je to dobra odluka. Dakle, utrka na 10km je zapravo utrka na 5km, ali ponavljate krug, ako to do sada niste skužili. Kotizacija za utrku gotovo da je bila simbolična, a plakete za pobjednike su bile uručene za prvo troje u ženskoj/muškoj kategoriji po svakoj utrci uz neke prigodne poklone. Svi ostali dobili su pamučnu majicu s logom utrke i tvrtke Bon.HR te se moglo uživati u pivi Nove Runde, nekim napicima i grickalicama. Za jedno prvo izdanje male gradske trail utrke, sasvim sasvim dosta. Bilo je dosta poznatih lica sa zagrebačkih utrka, a nedvojbeno je kako su Mirjana Šimek Bilić i Goran Đogolović najzvučnija, no pobjedu je u muškoj kategoriji na dužoj stazi odnio Slovenac Anže Roblek, što je eto donijelo i međunarodni štimung.
No meni je možda najljepše od svega bilo družiti se s prijateljima. Daleko od toga da nisam potegnuo koliko je išlo, a nepotrebno je napomenuti kako sam ponovno rasipao dragocjenu energiju navigirajući Vitom koja je trčala sa mnom i ovaj put. Matija i Pele imaju zamisli za razvijanje ove priče, produžetak rute i neke alternative, a ako gledamo jučerašnje prvo izdanje, sve je djelovalo prilično opušteno i vrlo zabavno. Bravo cure i dečki! Bravo i za sve koji su se odazvali jer super je kad si sudionik od prvog izdanja. Nadam se još boljem odazivu slijedeće godine, no najljepši dio bio je sjesti poslije sa ekipom “iz srednje”, gotovo bi se reklo “highschool reunion” gdje smo se nasmijali i momentima utrke, prisjećali vremena dok smo bili klinci od kojih je samo Marko Kutleša, također sudionik jučerašnjeg prvog izdanja (jer je stvarno išao u školu s Matijom i Predragom), rokao kilometre po Sljemenu dok smo mi ostali dizali utege po zagušljivim teretanama. Lijepo je da se i dalje družimo, okruženi mlađim, ali i starijim generacijama u jednom prekrasnom zagrebačkom prirodnom okruženju baveći se sportom. Bravo Bon.HR i vidimo se slijedeće godine!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!