Dobrodošli u priču o obrnutom trkačkom elitizmu! Na to mi je skrenuta pozornost da bi mogla biti odlična tema uz moju prvu ikad pobjedu u utrci. Ne u dobnoj skupini, već onako ukupni pobjednik. I sad od kud priča o nekakvom trkačkom elitizmu? Poziv i ideju o odlasku na utrku Tour de Marča koju već godinama gledam kao mjesto na koje moram otići, dao mi je idejni začetnik utrke, glavom i bradom Ivica Kostelić dok smo razgovarali u podcastu. Kad te Ivica pozove, onda dođeš… ako se kužimo. Nije da moram, ali ne znam tko odbija poziv legende. Ja svakako ne. Uglavnom, prijavljujem se inicijalno na srednju utrku od 18km, no u tjednu prije utrke prebacujem se na najkraću verziju od 7km koja se zove “Rekreativna”. Ima još i ona najduža verzija od 26km. E sad, ja taj kraj ponajviše poznajem zbog obiteljskog gospodarstva Kezele na koji odem svako toliko na odličnu papicu, takozvani Moslavački stol pa mi se sve skupa činilo kao odlična ideja. Malo otrčim, malo se podružim nakon rekreiranja i odvedem dragu na klopu. Pa što si onda skraćivao utrku? Iskreno zato da ona ne čeka mene blatnjavog 2+ sata dok se taljigam Marčanskom šumom. Ja ionako nisam istinski i punokrvni trkač. Ja trčim jer je to gušt i zdravo je, bar u ovim distancama kojima se ja bavim. I tako se ja odlučim za kompromis pa odem na dječju utrku.
No prije no što se pozabavimo “dječjim utrkama” i “trkačkim elitizmom” moram reći nekoliko stvari vezano za samu utrku i kako sam ju doživio. Prije svega, odlična energija organizatora, Ivica Kostelić prisutan i otvoren kako sam ga doživio na podcastu, volonteri veseli, a priličan broj meni poznatih trkačkih lica se tamo pojavio, prije svega trkačice. Treba naglasiti kako je TDM dio Trail lige centralne Hrvatske i kao takva privlači dodatnu pozornost. Hoćete li ovdje vidjeti nekakve vrhunce i elevaciju o kakvima se priča po nekim utrkama? Nećete! Kratko i jasno. Moj je stav da je to često izgovor za sporije trkače koji imaju dobar motor “za dugo”, ali ne i “za brzo”. Ljudi, ovo nije seks niti bi seks trebao nužno biti dugačak da bi bio dobar. I btw, imam dovoljno godina i iskustva da znam što govorim, ali neka vas ovo zagolica i zabavi. Kako god bilo, Marčanska šuma je jedno jurcalište u kojem bi vam se lako moglo dogoditi da se zaletite i skužite kako u posljednjim kilometrima u vašem rezervoaru nema više goriva. Marča vas vuče da jurite! I da, šuma će vas zakloniti od većine sunca, no nakon tjedna oborina, budite sigurni da ste obukli tenisice s dobrim kramponima na potplatima jer će vas vući na klizanje! Staza je dobro označena iako sam ja krivo skrenuo koncentrirajući se više na fotografa, točnije organizatora utrke Edija koji je viknuo za mnom i ispravio moju krivu putanju! Nevjerojatno, ali to je upravo presudilo utrku i moju neočekivanu pobjedu. Moj trkački suparnik imenom Davor, koji me pretekao nakon cca prvog kilometra, skrenuo je krivo na istom križanju, ali nije čuo povike organizatora. Nema govora o greški organizatora. Ako nisi siguran da si dobro pročitao, stani, promisli i donesi odluku hoćeš lijevo ili desno. Sve je lijepo pisalo. Apsolutno moja greška što sam krivo skrenuo, ali sam zeznuo možda nekih 15-20 metara i vratio se nazad. U tom trenutku jasno mi je bilo da nema šanse da sustignem Davora ikad, potpuno ne shvačajući kako je čovjek otišao u krivom smjeru i kasnije se ispostavilo da je nadodao cca 5 km. Ha… dobar trening reklo bi se. Žao mi je, jer je trčao bolje od mene, ali to je dio natjecanja. Treba biti fokusiran, a ja bih vrlo vjerojatno popratio i na satu da sam se zeznuo pa bih se vratio nazad jer uvijek skinem gpx zapis i na svom Garminu pokrenem stazu utrke.
Kako god bilo, nisam se štedio i jasno mi je bilo da bih mogao biti drugi (jer u mojoj glavi u utrci, Davor je debelo ispred mene). Nije loše, uopće nije loše! I tako ja ganjam svoju utrku, bez da ikoga vidim ispred ili iza sebe. Samo Vita slobodno trčkara oko mene i uživa u jurcanju Marčanskom šumom. Pitam se jesam li možda trebao na onu od 18km, ali ruku na srce, ja nisam trkač i možda bih se samo zaklao pokušavajući napraviti neki bolji rezultat. Utrčavam u cilj, a kad ono nitko nije spreman za pobjednika utrke. Što? Koga? Ne razumijem… kakvog pobjednika? Pa Davor je došao prije mene. Kaže voditeljica, nema nikog, aj ti opet uđi u cilj da mi tebe fotkamo kako treba! Aaaaaaaaaaaaahahahahahahahahaaaaa. Prilazi mi suorganizator Zoran i pita jesam li skroz pratio stazu, ja mu odgovaram kako nema šanse da sam fulao jer je i Fenix (njegovo nepogrešivo visočanstvo Garmin Fenix 7x Saphire Solar) rekao 7km pa uostalom nije ni bilo opcije za fulati jer ili gaziš singlicama kroz blato u šumi ili si na makadamu. Sve lijepo označeno! I tako, moja prva pobjeda u životu. Meni neobično i smiješno, jer fakat nisam uopće to tako zamišljao. Iskreno, nisam uopće ništa zamišljao jer sam došao se rekreirati! Ovo je vjerojatno treći put da spominjem taj izraz i reći ću – postoji dobar razlog za to! Naime, ja sam trkač rekreativac. Ništa drugo. Ja trčim prirodom sa psom. To je moj domet i to je jaaaaako dobro za moje zdravlje. Ja ne rješavam svoje probleme trčanjem, ja trčim da bih bio u kondiciji, dakle na taj način utječem na svoje zdravlje. I tako sam ja postao pobjednikom utrke na 7km. Bilo je tamo odličnih trkača, ponajviše trkačica, a iskreno mi je drago da je Petra Kulić Domitrović pobijedila na 18km. Ona bi rekla kako je većina njene konkurencije bila na dužoj utrci, ja kažem: Pero ti si pobjednica. Točka. Nema tu baš ništa drugo.
Inače, jedan fun fact, bend Ivice Kostelića se zove Masters of Disaster, a kako moja Vita ima patch na svojoj ormi koji kaže: Master of Disaster, jedino logično je bilo odčičkati to s nje i pokloniti ga Ivici. #ittakesonetoknowone … Ovo je ujedno i objašnjenje zašto je Ivica dobio ovaj mali znak pažnje!
I sad, prije no što rezimiram koliko je ovo dobra utrka, malo o elitizmu i propitkivanju što je “dovoljno da bismo bili bitni”. Ljudi moji, nitko vas ne tjera na utrke od 30+km… ili koliko god je moguće! Josip Meštrić uglavnom trči utrke oko 30km, a vjerujem da bi mogao puno puno duže. Je li on lošiji zbog toga? Pa pokušajte trčati u njegovom tempu, slobodno se prijavite na “kraću”. Draga i ja smo se našalili kako sam pobjedio u “dječjoj utrci”, no od onih koji su se pojavili na startu u subotu, a ja ih sigurno nisam birao, ja sam došao prvi. Tako je i Pero došla prva. I oni koji su došli na utrci na 26km. Ivana Širić, Marija Vrajić i Maja Urban govore o kvaliteti žena na toj utrci. Imate problem s tim tko je gdje pobjedio? Dragi ljudi, slobodno se prijavite na koju god utrku i dužinu želite. Vaša pobjeda ne ovisi samo o vama. Ovisi o tome tko starta uz vas, kako ste se vi pripremali, što se jeli, kako ste “piškili i kakali” i jeste li uopće. Pada li kiša, snijeg ili je vruće, a sve to skupa utjeće na vašu koncentraciju, ali i koncentraciju vaših suparnika. Tako je Davor propustio biti prvi iako je bolje krenuo. Ja sam bio skoncentriraniji. Ukopno sam bio bolji taj dan. Ne bolji od njega općenito. Taj dan! Elitizam u trčanju je nepotrebni bullshit koji vas tjera da propitkujete jeste li zaslužili zasluženo. U sportu je rezultat jedino mjerilo. U tjelesnoj aktivnosti ne. Svi igramo po istim pravilima i nema puno dileme. Čak je i legendarni Lance Armstrong po meni sasvim legitimno pobjedio 7 puta Tour de France. Bio je u dopingu? Svi su bili. On je samo bio fokusiraniji i u boljoj formi. Kraj priče, ako mene pitate! Ako pobjedite, ako dođete do postolja, ne pitajte se što bi bilo da je bio tko zna tko. Uživajte u svojem trenutku i budite zadovoljni ishodom koji vam ide u prilog. I da, još jedna stvar! Ne postoji “selska utrka”. S tim mindsetom bi ste onda jedino možda mogli naginjati utrkama iz serije Golden Trails ili nešto slično, no za to u ovoj zemlji postoji možda Josip Meštrić koji je dovoljno ozbiljan trkač da bi se kvalificirao. Svi ostali po toj logici ne bi bili za više od “selske utrke”. To je uvredljiv i potpuno iskrivljen stav je umanjuje trud organizatora i volontera, ideju utrke, prekrasne krajolike svih mjesta u Hrvatskoj u kojima se utrke organiziraju, a istovremeno negira trud i napor svake trkačice i trkača koji sudjeluju. Mislite da je lagano pobjediti na “selskoj utrci”? Dođite se utrkivati s Petrom Kulić ili Ivanom Širić, ako sam vam ja na 7km prelag zalogaj. Uostalom, prijavite se na 7 pa pokušajte pobjediti. Nitko vam ne brani. Osim eventualno vaše elitističkog stava da je to “dječja utrka”. Sve što trebate je pojaviti se na startu utrke i sve brzo postaje jasno. Sretno!
I sad još samo epilog! Dakle, ne znam kako je bilo trčati na 18 i 26km, no nisam čuo niti jednu lošu riječ od frendova trkača. Svi su nasmijano pijuckali svoje piće u cilju očekujući proglašenje pobjednika, koje sam jedva dočekao jer sam morao bježati na rezervirani ručak (jbg, odužilo se) pa sam tako propustio grupnu fotografiju. Žao mi je. Kao što mi je žao što sam propustio poslušati svirku Ivice Kostelića i benda. Gotovo da sam poželio doći u nedjelju kao se održava biciklistički dio te sportske manifestacije. Da, postoji i XC bike utrka, što je rijetka ideja kakvu smo vidjeli samo na nekoliko mjesta poput Delnica, ako se ne varam no tu sam utrku bio prisiljen propustiti. U kratkom razgovoru s Ivicom, koji je utrku prepustio Ediju i Zoranu te ekipi iz Ivanić-grada, jasno je bilo kako se duh “kombinacije” iz skijanja projicirao na ovaj sportski događaj. Bravo za organizatore, bravo za utrku na koju se želim vratiti, ali vjerojatno na opciju od 18km, ne zato što bih trebao nešto nekome dokazivati već zato da doživim Marčansku šumu još bolje! Sretno ljudi i nadam se kako se vidimo dogodine jer ono najbolje što sam ove godine pronašao je još divnih ljudi, još jedno prekrasno mjesto za trčanje i još pozitivne energije! Ovo je moja pobjeda!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!