Nakon prestanka rada Kvarner Trailsa, s kojima su se mnogi upoznali sa Učkom, planinom koja dijeli Kvarner od Istre, a kao zid se uzdiže iz mora, očito je postojala potreba da se organizira nešto u Mošćeničkoj Dragi jer ljudima je tamo lijepo. I tako sam dobio pozivnicu AK Rika da sudjelujem u prvom izdanju utrke Ultra Trail Učka, koja se eto održala krajem svibnja. Utrka je nudila tri opcije dužina: 13km, 42km i 85km. Iskreno, u posljednje vrijeme trčim dužine do 15km i znam da na njima mogu “izginut” i možda koketirati za postolje u kategoriji 50+, a inače mi je maksimum neki realni bio cca 30km. To znam da bih mogao utrčati u cilj, a sve ovo preko za mene bi bilo apsolutno mučenje i balansa s guštom ne bi bilo, s tim da bih vrlo vjerojatno riskirao ozljedu. Kako me ozljede ne zanimaju nimalo, pogotovo nakon pedesete kad oporavak traje vječno, bilo je sasvim logično ići na utrku od 13 km.
Ne znam je li temeljeno na većini poznatoj Učka Trail utrci, no start je na sasvim poznatom mjestu, molu Mošćeničke drage, a po samom ulasku poznato lice i još poznatiji glas Dražena Zime uvodi vas u još jednu utrku, što nedvojbeno podsjeća na druženja kroz utrke Kvarner Trailsa i vuče dobre vibre iz prošlosti. No to su dvije različite utrke koje možda povezuju neki detalji, ali ne želim da ovo bude priča o Učka Trailu o kojoj sam utrci već pisao prije u nekoliko navrata. Ovo je drugačiji profil utrke u kojem su se organizatori više fokusirali na ultru i na elevaciju. Osobno, meni je to i nije neka fora, ali se mora priznati da su neke ozbiljne njuške došle oprobati svoje sposobnosti. Priličan broj onih možda najjačih trail ultraša Hrvatske bili su tamo, predvođeni izuzetnim Pavlom Kruljcem i Danom Oparom, no i u ženskoj konkurenciji sve same “rakete” na postolju: Lana Ostojić, Ivana Širić i Mirjana Šimek Bilić. Dakle, očigledno je da se puno onih najozbiljnijih naših trail ultraša i ultrašica odlučilo doći, a svakako je činjenica da je utrka bila i prvenstvo Hrvatske u dugom trailu pa je tim više odaziv bio gotovo obavezan. Iz onog što sam čuo od sudionika, sve tri utrke su lijepo posložene i realizirane uz bogate okrepe.
Lijepo je bilo vidjeti poznata lica na koje sam navikao u Mošćeničkoj dragi od prije, što je naravno uključivalo volontere (žao mi je što nisam sreo Renatu koja je i ove godine ostavila poslastice za Vitu, ne samo u paketu, već i na stazi!! Renata mislimo na tebe svaki put kad Vita dobi poslastice!), fotografe, ali i trkačka lica poput Petre Kulić, Darije Bostjančić, Daria Miškovića, Robija Babića, Darka Rogine, Maje Bonačić, Dorijana Mavrinca, Sare Rinkovec iz SRD 315 Sjeverozapad, Martine Pattiere, Simona Strnada i mnogih drugih (ziher sam nekog zaboravio). Nisam vidio neke zbog starta na 85km, no mislim da je bitno ih spomenuti. Posebno mi je bilo drago vidjeti Dinu Dijanović, koja je odradila svoju prvu trail utrku pa odmah na 42km. Bravo Dina!
I lijepo je bilo ponovno biti u Dragi i uživati u gostoprimstvu obitelji Mišković s pogledom na Kvarner i rivu s njihove terase. Hvala Nataša i Dario, uvijek je lijepo popiti pivu na vašoj terasi! Utrka od 13km koju sam ja trčao bila je sa snažnim startom, gdje većinu uspona odradite u prvim kilometrima. Cca 400m elevacije pa onda jurcanje po valovitim singlicama, od prije poznatim u većini kroz utrku na 30km sa Učka Traila, bar u onoj “ravnoj i silaznoj” putanji. Lijepa staza, u kojoj ima dosta lijepih singlica, nešto asfalta i šumske ceste, ali uglavnom singlica kroz šumu i ponešto pogleda na Dragu koji svakako ostavljaju bez daha, no kad si u modu utrkivanja što ja jesam bio taj dan, nije baš da stigneš zjakati okolo. Okrepa je bila na Trebišću, ako sam dobro shvatio, no nisam se zaustavljao posebno osim dati Viti vode i preuzeti poslasticu koju mi je za nju ostavila Renata. Nakon toga samo deri nizbrdo, uglavnom po singlicama, nešto po cesti i na kraju nakon Mošćenica u kanjon koji je možda najuzbudljiviji dio jer treba biti koncentriran po mokrom kamenju pa kroz tunel i onda nakon stepenica preko lungo mare do cilja. To je dio koji mi je jako dobro poznat i koji sam jako volio trčati. Ako postoji nešto što slijedeće godine bi moglo biti bolje, to je svakako označavanje staze, što sam čuo od nekoliko trkača/trkačica i red je reći da je bilo propusta po tom pitanju, ali ništa dramatično. Možda je i bilo označeno sprejom, no kako je dan ranije bio kišni potop, moguće je da se ispralo. Sve skupa ljudi su se dali u to, kreirali novi trkački proizvod na poznatom terenu, nudeći neku novu vizuru trčanja iz Mošćeničke Drage po Učki i vjerujem kako će slijedeće godine ova utrka biti još bolja. Ono što bih eventualno apelirao je da ponude utrku od cca 20-25km, bilo da je umjesto ove na 13km ili kao potpuno zasebna utrka. Razumijem da je logistički možda kompliciranije, ali ova na 13 je možda mrvicu prekratka, a prva slijedeća dužina je priličan iskorak za one koji trče utrke do 30km. Vjerujem da bi tu možda dobili na kvaliteti, a i oni koji putuju na utrku dobili priliku osjetiti još više prekrasne prirode Učke. Hvala za odličnu tekmu uz želju da slijedeće godine ne jurim u Zagreb kao ove godine pa da uživam u proslavi s “Rikačima”! Hvala David Marot na pozivnici, lijepo je bilo podružiti se na rivi! Sretno i nadam se da se vidimo dogodine!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!