Ono što je počelo kao ideja prije skoro tri godine, jučer je u Kaptol Centru dobilo svoju premijeru, a ja sam eto bio te sreće biti na toj premijeri kratkometražnog filma Freedom, uratka Ivice Kostelića. Izuzetno me veselilo kad sam čuo od Ivice da me stavio na popis prve predstave u 18 sati (dvije predstave u 19 i 20 su bile za javnost kasnije), a posebno me veselilo sjesti i počaskati sa svoja dva frenda još iz crossfit dana, kamermanom Nikolom Klačinskim aka Clutch i sivom eminencijom projekta Miroslavom Zadravcem. Film je sniman snježnim obroncima oko Obertauerna i bez dvojbe me odmah potaklo da promišljam otići na skijanje tamo. Snimke su brutalne!
Film čekam već okvirno dvije godine, a prvu ideju o filmu sam vidio na objavi Clutcha na Instagramu. Ivica je okupio nevjerojatan tim skijaša i fotografa-kamermana koji su, kako sam kaže, slagali spaceshuttle u garaži, aludirajući na kontradiktornost ambicioznosti projekta i onoga čime su raspolagali. Film govori o slobodi i kako ju svatko od tih nekad profi skijaša “specijalista”, a danas freeride zaljubljenika, doživljava. Freeride je poseban jer koji puta treba 6 sati uspona za spust koji traje možda koju minutu najviše, a za scenu koja je na kraju filma, postoji možda tek nekoliko dana u godini kada to možete snimiti s minimalno rizika i na način na koji su to oni učinili.
Ivica i njegov filmaški tim su stvorili kratki pogled u skijaški raj Obertauerna, što je meni kao ljubitelju skijanja apsolutno otvorilo apetit za bijelom podlogom. Interesantno je u filmu, da se raznovrsnost u osobnostnima samih aktera gura dalje i na njihove preferirane marke sportske opreme pa tako Ivičin omiljeni ski brend Salomon nije ovdje “usamljen”. Imamo Arc’teryx, The North Face, Blizzard, Helly Hansen, Fisher, Vectormotion, Atomic,… svi na jednom mjestu, svaki za sebe poseban, svaki ima svoju ideju, svaki ima svoju priču. Govorim li o ljudima ili markama? Ahahahaa… Kako god sami zamislite, jer svatko ima svoju svoje poimanje slobode koja je ovdje prenesena kroz ljubav prema skijanju u njegovom najizvornijem obliku, samo čovjek, njegova oprema, sprema i priroda koja nam nešto dozvoli ili ne dozvoli, a na nama je da uživamo u dozvoljenom. Ujedno, moram spomenuti kako je odabir glazbene podloge u filmu izuzetan, a grand finale s meni osobno najljepšom melodijom koja je ikad napisana, 4. stavkom velike 9. simfonije, največeg od najvećih, Ludwiga van Beethovena. Bravo Ivica, bravo Clutch, bravo Miro i ostatak fenomenalne ekipe. Napravili ste spaceshuttle u garaži, ako se mene pita i nastavite maštati veliko jer želimo još više minuta ovakvog sadržaja!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!