Maknuo sam se s facebook-a primarno kako se ne bih doveo u napast komentirati pojedine objave ili tuđe komentare (nisam ukinuo profil, samo ne komentiram). Načelno, svaki put kad vidim nešto što je protivno (mojoj) zdravoj logici, neargumentirano, ultra desno ili ultralijevo, povijesno neutemeljeno ili ponižavajuće za nekog,… dobijem poriv učiniti nešto po tom pitanju. Ideja koja nam se nameće cijelo vrijeme kako s budalama ne treba imati posla, nije u potpunosti ispravna, ali trebamo imati čvrste argumente da sami ne upadnemo u zamku i ispadnemo još veće budaletine. Kad budali daš da bude budala, vjerovat će da je u pravu, a po teoriji da ako dovoljno puta izrekneš laž ista će postat istina, mogli bi se dogoditi da budaletina koja valja gluposti postane autentična i lažno istinita širim masama koje danas prejednostavno nasjednu na “činjenice” koje to nisu. Time budaletinama tako dajemo pravo da vladaju. To je apsolutno neprihvatljivo.
“Jedna od kazni za odbijanje sudjelovanja u politici je to što završite pod vlašću onih koji su vam inferiorni.”
- Platon… navodno!
I sad, kako onda s tim dalje? Istina je dakle da se s budaletinom ne raspravljaš jer u tom slučaju nisi ništa bolji od budaletine. Pa koje je rješenje? Ako je rješenje da budaletinu zvekneš preko labrnje i prekineš njegov “pobjednički niz”, zapravo instruiraš sve nasilnike da postanu “pametni” i nasiljem postave bazu istinitosti… koja ne mora nužno biti istinita, samo je nametnuta. Idealno bi bilo kad bi oni najpametniji od nas bili i dovoljno fizički snažni, kao i emocionalno i moralno stabilni da mogu narod učiti kojim putem treba ići, a one “koji bi trovali”, jednostavno zveknu preko labrnje da začkome, no naša nas stvarnost uporno uči kako se ništa od toga ne dešava. Gledajući povijesno, za vjerovati je kako su nas “likovi” iz Drugog svjetskog rata naučili da je svijet prepun budaletina koje prate nasilnike poput ovaca (na klanje). No stvarnost današnjice opovrgava da smo išta naučili jer “krhko je znanje” (Dobriša Cesarić). Brzo zaboravljamo, a budaletinama dozvoljavamo interpretaciju pa danas umjesto da promišljamo kako ćemo kreirati budućnost, bavimo se i dalje ustašama i partizanima, kao da povijest nije dovoljno jasno svrstala tko je bio osloboditelj, a tko okupator (op.a. da nema dvojbe, povijesno i činjenično, Partizani su dio oslobodilačkog pokreta, a Ustaše su nacistički kvislinzi).
I kako onda budaletini zabraniti djelovanje? Ignoriranje nije dobro jer budaletinu treba zaustaviti na vrijeme i ne dozvoliti da laprda dalje i širi neistinu, a jasno je da statistički je malo vjerojatno kako pametnih ima daleko više od onih “zakinutih”. Fizičko obračunavanje nije izbor civiliziranog društva pa opet, imamo i policiju koja koristi silu kako bi one najgore od najgorih (budaletina) zaustavila u njihovom naumu. Smeta mi što kad dignem glas protiv budaletina, onih kojima kritičko promišljanje i zdravorazumsko postupanje predstavljaju prijetnju, ja ispadam agresivan. “Onaj koji na silu pokušava promijeniti sustav”. Sustav nam je loš. Ne da nije savršen, nego je loš. Ne postoji savršen sustav jer su zakoni pisani da bi odgovarali većini, ne svima pa je iluzija težiti savršenstvu. No zakoni su dobri, ali nam je provedba istih loša. Izgubili smo snažnu građansku srednju klasu koja je jedna od najvećih dometa modernog društva, ako ne i najveća garancija uspjeha. Imamo hiperimućne koji zarađuju na našoj gluposti i ovisnosti o društvenim mrežama i lajkovima. Istovremeno imamo sve više siromašnih koji su jednostavno opće podkapacitirani. Imamo polariziranje koje je globalno jer vrijenosti nestaju, liberalizam je otišao predaleko, a “konzervativci” se busaju u prsa nekim lažnim domoljubljem temeljeno na momentima prošlosti i interpretacijama iste. Plati porez državi ako si domoljub, ne čini kazneno djelo i pokušaj pomoći drugima. U koga vjeruješ, kojoj se “višoj instanci” klanjaš apsolutno je nebitno u sekularnoj državi.
Jesmo li agresivni kad smo emocionalni? Jesmo li slabi ako smo emocionalni? Jesmo li u krivu ako smo emocionalni? Emocije su bitne jer nas čuvaju od ugroza. Strah je taj koji će nas staviti u stanje pripravnosti da se suočimo sa opasnošću. Strah ne znači da nismo hrabri. Hrabri smo ako unatoč strahu se suočavamo s opasnošću bez obzira na moguće posljedice. Stoga budite hrabri i nemojte dati budalama da vladaju. Ovo nije poziv ni na kakav linč. Baš suprotno. Educirajte se, naučite kritički promišljati preispitujući prije svega svoje stavove. Znanost se temelji na propitkivanju svega. Ona ima temelje, ima činjenice, teze i protuteze. Ima i interpretacije i zato treba tražiti logiku “koja drži vodu”. Nisam ja agresivan zato što popizdim u autu na budaletine koje ne znaju se prestrojiti, ali moram pronaći put kako to promijeniti, ako je moguće. To naravno ovisi ponajviše o mojem angažmanu. Isto tako treba dati Majci prirodi da radi svoje, a manje utjecati na prirodnu selekciju pod teškim pritiskom grižnje savjesti koju nameću oni koji nikad neće pomoći, već samo huškaju i kritiziraju, a da znanja, vještine i moći nemaju kako bi pomogli. Tim budaletinama ne treba dati zadovoljštinu da su u pravu tako što prešutimo. Možda ćemo biti u manjini, a možda će se ipak netko još naći tko će nas podržati… pa možda još jedan… i još jedan.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!