Gledam ovaj isječak s glumcem Gabrielom Bassom (na Netflixu ga možda pratite kao Noćnog agenta – The Night Agent) i nakon ovog i još nekih kratkih intervjua, ne mogu se oteti dojmu koliko je čovjek jednostavan, iskren i zapravo brutalno ispravan. Jedna od najčešćih mispercepcija koje sam se već ranije doticao pišući ovaj blog je ideja našoj bitnosti, odnosno bitnosti naših zanimanja. U svijetu u kojem svatko danas može biti “stručnjak” u svemu, zahvaljujući ChatGPTu, AI i Googleu, zaista je teško naći nekog tko stvar nešto zna o pojedinoj stvari, do u detalje. Poseban izazov stvara ideja pojedinaca, ali i cijelih generacija možda (!!) po kojima se svijet dijeli na privilegirane i neprivilegirane. To su naravno potpuno lažne “privilegije”.
Nekad si išao pročitati enciklopediju pa bi, ako si trebao ići dublje, otišao u knjižnicu i kopao o materijalu ili izučavao materiju na fakultetu. OK, tehnologija je donijela jednostavniji pristup informacijama, ali opet ne mislim da smo tako daleko evoluirali, ako još uvijek mislimo da je biti glumac ili glazbenik nešto izuzetno bitno. Samo odgledajte ovaj video gore (govori glumac za sebe i sebi slične). A kad biste većinu ljudi pitali tko je bitniji za društvo: doktor ili smetlar, vjerojatno biste u nekom velikom broju dobili kako je bolje i bitnije biti doktor. Iako cijenim liječnike izuzetno i okružen sam njima kao prijateljima (uostalom, partnerica mi je liječnica!) većinu svog odraslog života, nakon jasne analize (uz činjenicu da je to stvarno trik pitanje) da se zaključiti kako nitko tu nije bitniji, ali da treba uzeti u obzir kako nema tih liječnika koji bi zaustavili shitshow kad smetlari ili kako ih politički korektno zovu u Italiji nakon problema s otpadom u Napulju – ekološki operateri, ne bi radili svoj posao, a otpad bi se gomilao na ulicama. Mi trenutno koketiramo s tim zbog višegodišnje nebrige prema racionalnom gospodarenju otpadom. Dakle, suspregnite svoj ego, činjenicom da imate ured ili dobru plaću, jer kad ne bi bilo profesija koje su daleko manje plaćene od vaše, a i manje su “uzbudljive” i društveno primamljive, vjerojatno biste morali sami svoj otpad odnositi na Jakuševac ili odštopavati svoje wc školjke.
Naravno, ništa nije jednodimenzionalno i svi mi imamo neku manje ili više bitnu ulogu u toj životnoj manufakturi, no bez nekih zanimanja bismo sigurno mogli kad nas hoštapleraj ne bi tjerao da konzumiramo kojekakve nepotrebne gluposti. Po toj logici, potpuno je opravdano zanimanje distributera nedozvoljenih opojnih droga… jer postoji potreba. U narodu je poznatije kao “diler droge”. Pa opet, to je samo produkt bolesnih potreba koje čovjek upražnjava. Ne trebamo imati mišljenje o svemu. Moj brat je izuzetno vješt s motorima, bilo da se radi o avionskim, automobilskim ili bilo kakvim drugima pa ću mu se obratiti za pomoć ukoliko budem smatrao da mi treba pomoć oko motora ili automobila… ili bicikla. Kuži se čovjek. Ali ga sigurno neću pitati za pravni savjet. Za to ću pitati pravnika. I to onog sa što više iskustva. Čak neću ni pomišljati poslušati svog brata, ako ne smatram da je mjerodavan u tom polju, osim ako mi želi predložiti nekog tko ima dovoljno znanja. Danas imamo toliko lažnih trenera, izbornika, nutricionista,… koji nas uvjeravaju da znaju, a nemaju one “minimalne tehničke uvjete” koje nazivamo edukacija. Pa opet, sva su zanimanja bitna (nekome), i imaju svoju ulogu u životnom ciklusu da si ne bi smjeli dozvoliti predstavljati se kao izuzetno bitne. Bitni smo samo kad postoji stvarna i realna potreba za nama, a kao glavne faktore u tom prosuđivanju uvijek ću staviti sigurnost i zdravlje. To ne znači kako glumci i glazbenici nisu bitni jer inače bismo se po putu do doma u autima vozili u tišini samoće ili buci motora, umjesto da slušamo glazbu s radija, a po dolasku kod kuće ne bismo gledali neki dobar film ili interesantnu seriju, već bismo čitali knjigu… ili možda ne bismo, jer po toj logici ni pisanje knjiga, dakle još jedna forma umjetnosti ne bi postojala zbog svoje “nebitnosti”. No kako i sam Gabriel kaže, na glumcima je da nas zabavljaju, jer im je to uloga, profesija,… a ne da nrp. objašnjavaju politiku. Nije li i na televiji to dio “zabavnog programa”? Ne podcjenjujem, samo stavljam u određeni kontekst. Tko ne razumije neka čita nekoliko puta. I na kraju, svi imamo svoju ulogu i treba ju poštivati, a ne dijeliti ljude po tome koja im je legitimna profesija. Stoga, slobodno si recite: Ja sam bitan, ali ne bitniji od čistača/smetlara, niti je doktor bitniji od mene. PS – nemojte me navlačiti na pitanja oko influensera ili kriminalaca… samo to ne! To nisu stvarni poslovi!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!