Od prošle godine pišem dnevnik zahvalnosti, odnosno kako piše na koricama “The Gratitude Journal”. Sandra mi je to otkrila i nekako me potakne da uvijek kad ga krenem ispunjavati, pronađem nešto pozitivno u danu, nešto na čemu mogu biti zahvalan. Ona je vjerojatno najpozitivnija osoba koju poznajem – nema razloga ne usvojiti neku novu, dobru naviku koja priziva afirmativni, pozitivni stav. Priznajem, koji puta je izazovno pisati taj dnevnik. Ako pogledate na fotografiju ispod, vidjet ćete kako izgleda i ideja je da pišete ujutro i navečer. Ujutro se zahvalite na tri stvari i napišete što bi bilo super da se danas dogodi. I dodate neku pozitivnu misao. Često se ponavljam, da budem potpuno iskren, u tim zahvalnostima. I ne, nije to nikakav problem. Oni meni najbliži su uvijek “ono” na čemu se mogu zahvaljivati. Hoćete li se zahvaljivati Bogu ili “Sili”, apsolutno je nebitno jer bit je biti zahvalan na onome što imaš. Ili što nisi izgubio, a mogao si. Zahvalnost ne treba biti spektakularna.
Trik zna biti oko percepcije onog dobrog što se u danu dogodilo, jer koji puta ništa spektakularno se ne dogodi. A posebno zeznuto zna biti “što sam naučio u današnjem danu”. Uhhhh…. S tim se znam namučiti. Kraj dana zna ispostaviti “skupi račun”. Malo je reći da dan može biti težak no u svom tom dnevnom ludilu ponekad je potrebno pronaći nešto dobro, nešto za što ćete se uhvatiti, nešto na čemu stvarno imate biti zahvalni. Nije lako. Ali pišem. Ne pišem svaki dan. Pišem kad mi dođe. Koji puta pišem nekoliko dana za redom, koji put jednom tjedno. Ideja nije da morate pisati. Zahvalni možete biti i bez pisanja, zar ne? Sigurno. Pa ipak, kad stavite na papir, čini se stvarnije.
Ideja pisanja dnevnika zahvalnosti nije u tome da se sami sebi hvalite spektakularnim događajima. Naravno, ako ih imate, tim bolje. No ideja je da se svakodnevno (ili kad god) podsjetite koliko je bitno i veliko to “malo” što imate. To vam je kao kad bolesnog čovjeka pitate što mu znači zdravlje. Zdrav o tome ne razmišlja puno. Zahvalni možete biti i na teškim trenucima. Oni će vas naučiti razlikovati dobro od lošeg na najuvjerljiviji način. Neugodna iskustva su najupečatljivija, a temeljiti svoje standarde na tome daleko je objektivnije od pukog fantaziranja, što je posebno teško danas u eri društvenih mreža na kojima svakodnevno izlaze “najlješe” priče, kao da nitko ne živi onaj neki teški trenutak. Da jedan…
Zahvalni možete biti što imate obitelj, što imate partnera koji vas voli i podržava, što imate zdravo dijete, što imate gdje biti na moru, što si možete priuštiti zimovanje, što možete priuštiti hranu na stolu svojoj obitelji, što imate posao (taman da je i ono što vas ne ispunjava, donosi vam neku financijsku sigurnosti), što imate psa s kojim se krećete, što možete plaćati račune, što hodate, što ste se probudili zdravi,… ovo sve zvuči kao stvari koje često doživljavamo “zderavo za gotovo”, ali budmo iskreni, da se status bilo koje od ovih stvari promijeni, a imali ste ju, vrlo vjerojatno bi vam postalo daleko bitnije. Zar ne? Svaki roditelj zna da bitnost posla, treninga, prijatelja, ostatka obitelji,… nestane u tren oka kad se dijete razboli. Tada sve može čekati i ništa više nije bitno. E pa ako vam je dijete dobro, budite zahvalni čak i kad vas muči njegova pubertetska prepametnost. Zaboravljate kako smo svi prošli kroz tu fazu i vrlo vjerojatno bili takvi. Ja sam zahvalan što pišem ovaj članak. U posljednje vrijeme uslijed nekih osobnih previranja oko prioriteta te ažuriranja postavki kao sastavni dio osobne evolucije (koju mnogi propuštaju), uhvatio sam se kako manje pišem blog, koji je zapravo dnevnik mojih misli. No prihvatio sam da ću pisati kad imam što za napisati i da ne treba silovati želju, unatoč činjenici što duboko vjerujem u disciplinu i dobre navike, a to smatram dobrom navikom. Uglavnom, promislite o dnevniku zahvalnosti kao nekoj svojoj novoj rutini. Kupite ga online (google it!), ima ga na svim bitnim platformama za online kupovinu. Nadam se da vam se svidjela ideja.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!