#229: Što je meni trkačka zajednica!

Kakva kombinacija... zakon! Samo kratko o prošlom vikendu! Čini se kako sam si prepisao biti u cilju sad neko vrijeme kao podrška! Nakon kave... pardon pive, s Elvirom iz Kvarner Trailsa pošto smo odradili zahtjevnu rutu od Voloskog do Opatije s klincima te izmijenili promotivne sadržaje (on nama kape, mi njemu majicu), Maja, Matej i... Continue Reading →

#227: U cilju!

Još samo 100 metara! Glazba u cilju se čuje već kilometar! U glavi bubnja puls jer sam ubrzao tih zadnjih 500 metara "jer to je bitno za novi osobni rekord"! Čujem Vangelisove "Chariots of Fire" kako mi sviraju. Utrčavam u cilj u maniri svjetski poznatih trkača, a publika luduje od oduševeljenja i moji najbliži hitaju... Continue Reading →

#226: Jesu li nam postavke ažurirane?

Ako postoji nešto što me život naučio, to je da svaka ideja da bismo mogli predvidjeti neki određeni scenarij i biti potpuno spremni, jer čista iluzija. Stvari će se uvijek događati mimo naše volje i onoga kako smo si to zamislili. Naravno da uvijek postoji vjerojatnost da se stvari dogode upravo onako kako smo priželjkivali,... Continue Reading →

#223: Učini pravu stvar!

Gledam ja tako kako učiniti pravu stvar i zamijeniti svoj dizelski auto (iako sasvim solidnih performansi i relativno niske emisije štetnih plinova) za nešto ekološki prihvatljivije vozilo pa mi se najlogičnije čini vozilo na vodik, no toga nema niti postoji infrastruktura. Gledam tako i električna i hibridna vozila za koja u istoj klasi koje sad... Continue Reading →

#220: Ako mi i to uzmeš, što mi onda ostaje??!

Čitam knjigu "How Not to Die" doktora Michaela Gregera koju su mi preporučile dvije prijateljice. Dok sam se pripremao za podcast sa Sebastijanom Orlićem, pročitao sam i kritike navedene knjige te se uglavnom njegovi kritičar slažu u jednoj stvari - "cherry picking" pristup. Nisam bi siguran u navedeni pojam pa sam doznao da je riječ... Continue Reading →

#216: Carpe Diem (English version)

As the weekend approaches my household members start hiding and they get quieter and quieter. If they "play dead", they may not have to participate in the activities I have planned for the weekend. Of course, it's a joke. There is no running away. Wherever I go, I try to provide enough activity for them,... Continue Reading →

#215: Carpe Diem

Kako se približava vikend tako se moji ukućani počnu sakrivati i sve su tiši i tiši. Ako se "prave mrtvi" možda ih neće dopasti aktivnosti koje planiram za vikend. Naravno, to je šala. Nema bježanja. Kamo god išli trudim se osigurati dovoljno aktivnosti za njih, a da ih ne ubijem te istovremeno sebi osigurati nekakav... Continue Reading →

#213: Tanos teorija vs. empatija

Ne vjerujem uopće da pišem o ovome, ali pišem. No jasno je mnogima da tako razmišljam dugo pa stoga nije neka neobična priča. Današnja podijeljenost, polariziranost na jedne ili druge, bez obzira o kojima se radilo vjerojatno nikada nije bila dramatičnije naglašena. A iskreno, nepotrebno. Ponajveći je problem međusobnog nerazumijevanja, a da stvar bude gora... Continue Reading →

#211: Koliko je dovoljno aktivnosti tjedno?

Znate li onu ponudu "trening tri puta tjedno"? To je toliko krivo interpretirana priča da je zapravo zastrašujuće. Ljudi često misle da je to dovoljno. Ja tvrdim da nije. Ali razmislimo svi skupa malo o tome. Ono što je zastrašujuće u svemu tome je najčešća interpretacija u kojoj 3 sata tjelesne aktivnosti bi trebalo biti... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑