Mali pomaci, veliki uspjesi

Danas svi žele neke prečace. Pročitati post na Facebooku koji završava nakon što pritisnete "prikaži više" opciju zapravo je rijetko kada opcija. Ljudi navodno nemaju vremena... iako istovremeno mogu buljiti u kojekakve pizdarije po raznim portalima. Svi bi nešto skraćeno. I moj sin bi isto tako, vjerojatno bih i ja tako dosta često, no iz... Continue Reading →

Tenisicom ili kotačem po “mojem brdu”

#mojebrdo To je hashtag koji mi je pao na pamet prije nekog vremena kao neki lajtmotiv za otići tamo "gdje sam svoj". Prilično sam siguran kako oznaka #mojebrdo nije baš moja, jer je vjerujem nekome pala na pamet prije mene, no ja ju prilično svojatam. Svojataju ju moji prijatelji iz Freud's Runnersa, ali to smatram... Continue Reading →

Bouldering

Ne znam koliko vas zanima penjanje, ali reći ću vam kako moja ljubav, ali i strah prema stijeni ide od mladenačkih dana. To je jedan bitter-sweet osjećaj koji ste konstantno isprepliće. Kao klincu, sve što me okruživalo mi je predstavljalo igralište. Naravno da se nismo mogli ograničavati na travnate površine i sigurnost dnevnog boravka, jer... Continue Reading →

Kompromisi i kako ih ne volim

Kaj delate za vikend? Prilično sam zagazio u 40-e i mogu bez neke lažne skromnosti reći kako sam nakupio nešto iskustva, kako nekog opće-životnog, tako i o onog vezano za sportske aktivnost. Ovdje želim govoriti samo o kompromisima u fizičkoj aktivnosti kojom se bavite, iako mi je jasno kako ćete promišljati i šire. No ovo... Continue Reading →

Ne, ja stvarno nemam dvojnika

Često me ljudi pitaju gdje sam našao dvojnika, jer nije moguće da stižem na sve strane. E pa to je samo privid, jer ne stižem na sve što pomislim da bi mi bilo super... vjerojatno je u pitanju dobar marketing. No ja u tjednu odradim između 5-10 treninga. Kad danas, u svojim srednjim 40-ima gledam... Continue Reading →

Mogu – ne mogu

Jučer me moj dragi prijatelj Branko Kuzele iznenadio jednom objavom na Facebook grupi Freud's Runners and Friends. O samoj grupi govorit ću jednom dugom prilikom, što silno želim, no Branko je skrenuo pozornost na nešto što često ljudima znam reći, ali rijetki to zapravo razumiju. I nije stvar da su ljudi glupi, da ja pričam... Continue Reading →

Grlom u jagode ilitiga “ja samo trčim”

Dragi Lastane/Mila, dok trčim, boli me oko lijevog kuka i zateže u leđima. Nosim one svoje superdrage tenisice u kojima sam već pretrčao/la tolike kilometre i baš su mi divne pa ne želim nove. Mora da je riječ o podlozi na kojoj trčim (op.a. lošim vremenski uvjetima, tlaku, tom jedinom danu u mjesecu za trčanje,... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑