Otok Murter – pravo mjesto za hiperaktivce

Ne znam za vas, ali ja sam hiperaktivan od kad znam za sebe. Moji frendovi i ja se nismo dali u kuću kao klinci. Jurcanje po susjednim vrtovima, što je bilo praćeno negodovanjem susjeda (ono, ženskim uglavnom) zbog pravljenja rupa u živici, bila je dnevna rutina. Bio sam Indiana Jones, Winnetou, Old Shaterhand, James Bond,... Continue Reading →

Life without pause

Ne tako davno, našao sam se na životnoj prekretnici koja je prilično utjecala na sve aspekte mog života. Puno se toga promijenilo u mom životu gotovo u jednom trenutku. Naravno da to nisam niti očekivao niti se pripremao za takav scenarij. Neću govoriti o tome, jer iskreno nije ni potrebno. Svatko ima taj neki svoj... Continue Reading →

Trkačko carstvo smeća

Čini se da u posljednje vrijeme najčešće pišem o trčanju iako za sebe ne bih nikada rekao da sam prvenstveno trkač. Volim trčanje kao što volim i sve druge sportove kojima se bavim. Ipak nekako mi se čini da se u posljednje vrijeme trčanje razvija znatno brže od ostalih sportova, barem kad je riječ o... Continue Reading →

Divno je imati prijatelje koji te motiviraju

Iako se među onima koji čitaju moje članke većinom nalaze istomišljenici, načelno se puno ljudi van mog sportskog života ljudi uglavnom čude mojem entuzijazmu i entuzijazmu ljudi koji me okružuju. Rano jutro... 5 uglavnom. Subota. Moj grad još debelo spava no nas četvorica smo već zahuktani u pripremama oko doručka, oblačenja te sjedanja na bicikle.... Continue Reading →

Efikasnost – najbrži put do uspjeha

Iskreno volim razgovarati s ljudima o efikasnosti u sportu. No činjenica je da ih premalo shvaća ozbiljnost ove teme. Danas su u modi prečaci. No moguće je koristiti se i prečacima, ako ste za iste spremni. Neću vas bombardirati sa silinom treninga koji je potreban za određenu disciplinu već ću se osvrnuti na ono što... Continue Reading →

Kompa, koliko mi treba za spremiti half?

Hej kompa, se vidimo na blablabla maratonu? Ja trčim half.- jedan moj poznanik... vrlo vjerojatno netko koga i vi poznajete jer šalje klasičnu forvardušu. Koliko ljudi poznajete koji vam se kunu svim svecima, svojom djecom i susjedovom kravom (koja nek rikne bez obzira), da dolaze trčati za tri mjeseca polumaraton na koji ste se eto... Continue Reading →

Koju trkačicu bariti!

Popularizacijom trčanja definitivno je izraz "we train together, we stay together" dobio novu dimenziju. Trkačke "divizije" koje gaze Maksimir i Savski nasip djeluju kao iskrcavanje na Normandiju. Dakle, masivno! Ja trčim Maksom i imam priliku vidjeti sve te prekrasne ljude raznih oblika, godina i trkačkih formi i teško je ne pomisliti kako su neki tamo... Continue Reading →

Koliko utrka Hrvatskoj treba?

Čistim malo po dnevnom boravku i naiđem na prospekt iz 2018. o "100 naj utrka". Taman je bio ispod pola kraćeg izdanja za 2019. Počnem listati i vidim da sam bio na njih 10-15 što je za mene sasvim solidno, bar u mojoj glavi. Hrvatska je prekrasna zemlja, moja domovina, stvarno ju volim. Volim i... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑