U susret slijedećem gostu u podcastu, muškarcu, odgajatelju Dušku Ilijeviću, također znanom kao Striček Duško, eto jedne objavice vezano za ideju o “pomaganju ženi kod kuće”. Dragi ljudi, molim vas, nemojte im pomagati! Muškarci, nemojte pomagati svojim ženama!
Naravno, prije no svi kolektivno popizdite na navedeno, imajte na umu kako je riječ “pomagati” napisana u kurzivu što bi upućivalo na to da treba obratiti dodatnu pozornost na pravo značenje pa stoga, pročitajte ovaj kratak tekst do kraja. Naše partnerice (ili partneri, ako ćemo biti potpuno ispravni) ne trebaju našu pomoć zapravo. Trebaju sudjelovanje u održavanju doma. Ne postoje muški ili ženski poslovi. To je mit! Jedina stvar koja je potpuno ženska ili potpuno muška, odnosi se na reprodukciju, a sve ostalo je samo stvar afinititeta, vještina ili znanja koje posjedujemo… ili ne posjedujemo. To naravno prilično ovisi o tome koliko smo zainteresirani posjedovati takva znanja i vještine no neovisno o tome postoje li ili ne takvi afinititeti, posao se treba odraditi. Ako je veš zmazan, stavite ga prati. Točka. Prilično jednostavno. Niti jedan spol nema urođene predispozicije za stavljanje veša u perilicu. Fakat nema pa ideja da je to “ženski posao” u kojem muškarac “pomaže ženi” prilično pogrešan. Zamislite da recimo niste u vezi, da ste se možda rastali ili odselili iz majčinog gnjezda u kojem je mamica za vas sve radila. Tko onda pere veš, pegla, kuha, ide u nabavku (izvorno prilično muški posao – “otišao u lov”!),… ?! Sami to radite, isto kako bi i žena trebala sama promijeniti žarulju, spojiti televizor, pomaknuti komodu,… uglavnom, razumijete na što ciljam.
Naravno, postoji i zdrav razum u kojem partneri imaju neke odrežene vještine i znanja koji im omogućavaju efikasnije bavljenje određenom radnjom od drugog partnera i to treba koristiti, ali ne zlorabiti. Ako moja partnerica bolje kuži što se nalazi ispod haube auta, onda je sasvim logično da će efikasnije i brže riještiti problem krepane žarulje koju treba zamijeniti. Pogotovo ako se voli zavuči pod haubu. S druge strane, ako je antitalent za kuhanje i ručak joj prilično često zagori ili joj varivo ima okus vode iskuhanih smrdljivih čarapa, a mi (ono, muški) imamo dara za kuhanje, onda bismo mogli preuzeti taj dio čisto da gubimo na vremenu. To ipak na znači da bismo trebali čekati “eksperta” da se vrati doma samo zato što “bolje zna” koji deterdžent treba staviti u veš, jer košara za veš treba pražnjenje i svako odgađanje predstavlja higijenski hazard. 21. stoljeće, dragi ljudi! Ažurirajte svoje postavke, jer nitko ne živi vječno i sasvim je moguće da biste mogli ostati sami, ako ništa drugo jer – nitko ne živi vječno. I da, vaši klinci također trebaju to naučiti što je prije moguće. To su vještine koje će im itekako biti potrebne u životu kad odu iz obiteljskog gnjezda. Ne sviđa im se? Pa iskreno, ne uživam u čišćenju kupaonice i pranju poda. Čak ne znam nikoga tko u tome uživa, no koliko stvari u danu činimo jer ih silno volimo? Prilično malo pa stoga, podijelite odgovornosti, sudjelujte u obiteljskim (ne kućanskim) poslovima i dužnostima jer bi vas to moglo povezati, ali i osnažiti vaš arsenal životnih vještina.
PS – imajte na umu da kad nekog zamolite da nešto napravi, što mu nije “ekspertiza” da ne kritizirate baš svaku sitnicu… nitko se nije rodio sa željom da besprekorno posauga stan nakon čega nema ni trunke dlaka kućnih ljubimaca, mrvica od kuhanja u kuhinji ili ostataka blata sa cipela u kutu hodnika. Bit će bolje slijedeći put! 🙂
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!