Znate li onaj izraz “high school sweethearts”? Koliko god romantičan bio u svojim postavkama, to je jedna stvar u koju mi je teško povjerovati da postoji. No sigurno postoji pa ipak u današnjem svijetu to je prilično teško za vjerovati. Teško mi je vjerovati da je prva osoba u koju ste se zaljubili upravo TA s kojom biste trebali provesti do kraja života. Već neko vrijeme pratim Jamesa Sextona, vrlo interesantnog američkog odvjetnika specijaliziranog za rastave koji gostuje u svim vodećim podcastima i on kaže kako brak nedvojbeno završava, i to na dva načina: smrću ili rastavom. Dakle “dok nas smrt ne rastavi” je realan pojam jer tome se zapravo svi nadamo. Ne nužno nasilnom obliku…. ahahahahaha… Ja sam iz svog braka izašao živ, dakle rastavom. No unatoč sasvim solidnom broju veza, koje su uključivale i dvije od preko četiri godine, stvari koje sam znao nisu mi očigledno bile dovoljno informativne kako bih spriječio rastavu. Nedvojbeno!! Da stvar bude interesantnija, nakon braka, u gotovo 10 posljednjih godina, jasno mogu reći da sam “apsolutni autoritet za veze”, no ništa na svijetu mi neće garantirati kako neću završiti s još jednim razvodom. S druge strane, ljubav nije nešto oko čega treba kalkulirati, ali valja ostati i dovoljno racionalan da razumijete da stvari ne štimaju. Uvijek sam se čudio, možda čak i divio, ljudima koji su cijeli život zajedno, još od srednjoškolskih dana. Mislim da je to danas u urbanom načinu života gotovo nemoguće.
Moj je stav da se ljudi tek nakon prve godine počinju ponašati i prikazivationakvima kakvi jesu. Valjda tada spuste gard pa odjednom vidite kako ostavljaju čarape po stanu, ne spuštaju dasku wc-a, ostavljaju stvari u sudoperu, uljene se, kažu vam da se ne žele družiti s vašim prijateljima,… nekako sam nakon braka odlučio kako ću se maksimalno truditi biti ono što jesam od prvog dana, no nitko mi nije garantirao kako će i “druga strana” učiniti isto. Prekrasno je pomisliti kako ta srednjoškolska ljubav može funkcionirati do kraja života (uz pretpostavku kako je to bar sa 75+ godina), no meni je prilično nerealno jer ljudi se razvijaju, a prilično mi je teško vjerovati kako ljudi uhvate taj neki zajednički ritam evolucije. Moguće je. Pa ipak. Razmislite koliko stvari niste željeli pojesti u svojim tinejdžerskim godina, a s vremenom ste ih počeli jesti, dok su stvari koje ste jeli kao klinci gotovo nestale s liste prehrambenih navika. Da, pokušajte. Sasvim jednostavna stvar, a toliko podložna promjeni. Mijenjamo navike. Prilično često, a da toga nismo ni svjesni. E pa sad zamislite da je riječ o nečem daleko kompleksnijem poput konzumiranja vašeg partnera/partnerice! Neki ljudi ne žele evoluirati ili bar ne u isto vrijeme kad i vi. Kad dođu djeca stvari postaju daleko kompleksnije, a veze napetije, ulozi su visoki… I to sve može funkcionirati uz pretpostavku da ste iskreni i da pored sebe imate jednako iskrenu osobu te da si pašete, da se poštujete, da se volite i da pokušavate naučiti jedno od drugog i razvijati se. Zajedno!!
Sve drugo odvodi u rastavu. U nizu fenomenalnih stvari o kojima James Sexton govori (a toplo preporučam da pogledate podcast kod Mel Robbins… sjajni su oboje!!), baš mi je nekako zapelo kad je rekao da navedete 10 stvari koje volite kod svojeg partnera. Ako to ne možete, vjerojatnije je da gubite vrijeme s krivom osobom i da to “ne može biti najbolji izbor od 8 milijardi ljudi” koliko nas ima na svijetu pa vam je rastava bolja opcija. Da me ne bi krivo shvatili, ja ne zagovaram rastave i vjerujem u brak. Vjerujem kako bi vezu trebalo okruniti brakom. Zašto? Zato što vjerujem da je jedno dati usmeno obećanje, a drugo se stvarno obvezati i ugovorom. Potpisati to. To daje na vrijednosti te obaveze i obećanja. Ljudi olako gaze svoje riječi pa mi se ovo čini kao svojevrsni akt potvrde i stajanja iza svojih riječi. Ljudi će prije no što nešto potpišu promisliti bar još jednom više. Koji puta je to ključno. To ne znači da je ovo jedini i pravi put. To je moj put, moje viđenje i ispravno meni. Slobodno u komentarima obrazložite svoj stav, uvijek rado pročitam i promislim.
Naravno, niti jedno znanje, iskustvo ni vjera ne može nadomjestiti i onaj vrlo bitan faktor zvan – sreća! Treba imati i sreće. No racionalno ne smije izostati niti se treba oslanjati na sreću. Većina ljudi razmišlja što im smeta, a da ne vide što imaju. Naravno, lako je maknuti se od onih stvari koje smetaju, ako su u manjini u odnosu na one stvari koje nas vesele. Nitko nije savršen niti su odnosi savršeni. Ako ne možete nabrojati 10 stvari koje vas vesele ili volite kod bilo koga u životu, vjerojatno se s tom osobom ne biste trebali družiti uopće. Tako ja nekako iščitavam ovu njegovu ideju. Vjerujem da se da primijeniti i na prijatelje, ali i na članove obitelji. “Krv nije voda” je glupost. Naša obaveza prema djeci mora imati za rezultat da ta djeca postanu mladi odgovorni i samostalni ljudi, a na njima je da odluče kako će i što učiniti sa svojim životima. No da se vratim na partnerske odnose, bračne ako ćemo preciznije. Svi se mi pokušavamo svidjeti ljudima koje želimo u svojoj blizini, no isplati li se lažirati, kontaminirati taj svoj “osobni uzorak” krivim informacijama koje odašiljemo prema nekome? Apsolutno ne! To je klopka u koju pokušavamo uhvatiti partnera, ali zapravo to će nam se vrlo brzo obiti o glavu jer to postane jako brzo vidljivo i prilično je izvjesno kako će nas se riješiti. To je zapravo ono što zaslužujemo kad pokušavamo biti nešto što nismo. Ne treba se bojati biti ono što jesi. Vjerojatnije je da ćemo tako naći nekoga kome ćemo se svidjeti nego uložiti vrijeme u krivo sliku o sebi s osobom kojoj naša prava slika nikako ne odgovara. No i to je način da naučimo nešto o životu, o odnosima u vezi i što nam u životu treba, a što ne. Svaki prekid je prilika za neki novi početak. Budite svoji! Vjerojatno ćete se nekome svidjeti upravo takvi kakvi jeste!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!