Promišljam si i kalkuliram kako stati na postolje u kategoriji M50 na Medvednica trail ligi i što se sve treba dogoditi da bi se to obistinilo pa eto nekoliko promišljanja koja se mogu primijeniti na bilo koju utrku na koju idete, a promišljate si o svojoj formi! Je li, dakle vaša forma, garancija pobjede? Ukratko – NIJE! A pojasnit ću vam i zašto.
Ideja da ste u životnoj formi ili da niste nešto trenirali, ne mora biti pokazatelj hoćete li stati na postolje ili ne. Biti zadovoljan svojim rezultatom koji ćete komparirati s nekim svojim prijašnjim rezultatom je nešto sasvim drugo. To je daleko objektivniji pokazatelj vaše stvarne forme koji nikako ne treba korelirati s poretkom u nekoj utrci. Zapravo bi vas taj podatak jedino trebao zanimati, ali kad ideš na utrku, onda je jedino bitno ono kako si završio u poretku… onako, budimo iskreni, vrlo malen broj ljudi uspoređuje sebe sa samim sobom. Ali da se ne bavimo egom, već čisto tehničkim stvarima, imajte prije svega na umu kako na vašu poziciju u konačnici utjeće priličan broj faktora, od kojih ću ja navesti neke (teško sve).
Dakle prije svega i ono najbitnije je – tko dolazi na utrku! Vaša forma može biti prilično loša, no ako izostaje konkurencija, prilično je vjerojatno da biste možda mogli imati ponajbolji rezultat u životu, poput mojeg prvog mjesta u kategoriji M50 jučer na Medvednica trail ligi. Zvuči fantastično završiti na prvom mjestu (makar i u lokalnoj ligi) no pitanje bih li ja ikad završio na prvom mjestu da je bilo onih koji trče stvarno puno brže u toj ligi ili bar na dužoj stazi na kojoj sam ja trčao. Lovelos Slovinac bio je na utrci, ali kao support, dok je Miljenko Hmelina trčao kraću stazu. Izostali su Mario Tepeš i Dado Sobota… i vjerojatno još bar deset potencijalnih M50 trkača koji bi trčali brže od mene. Tako da ideja da je moj rezultat nešto posebno, teško je vjerovati. Jednom jaaaaako davno, kao dio redovne edukacije policijskih službenika, položio sam godišnji test borilačkih vještina s “peticom”. Petice se nisu dijelile šakom i kapom, a moj instruktor davao ih je izuzetno rijetko, cca do pet godišnje. Reklo bi se “rasturam”, zar ne? A onda sam došao na trening kod istog tog instruktora koji mi je bio trener ju-jitsua koji me pohvalio pred svima na treningu za moju “peticu” tog dana, dobio sam naklon od svojih frendova na treningu, a onda… onda je rekao: “Večeras spariras sa mnom, da vidiš koliko tvoja petica vrijedi za stvarno”. Bilo je bolno. Dakle, stvarno je najbitnije tko vam je konkurencija, odnosno suparnici jer to je jedina stvarna stvar koja vas dijeli od postolja.
Naravno, iako smatram da je gore navedeno najbitnije, nemojte zabovljati da činjenica da ste naporno i/ili pametno trenirali ne znači da ste spremni za utrku. Pitanje je kako ste spavali noć(i) prije utrke, jeste li pretjerali s kakvim drugim sportom koji vam je bitan (makar kao rekreacija), jeste li se hidrirali kako spada, jeste li u optimalnom nutritivnom stanju ili ste u deficitu… ili ste se pak nažderali ujutro što niste trebali. Može biti da ste baš taj dan izabrali i krive tenisice, pogotovo kad je trail trčanje u pitanju… ili ste krivo našpanali reket pred svoj teniski okršaj s lokalnim rivalom. Vratimo se na trčanje, može biti da vam krene biti sila uslijed trčanja. Ne bi bilo prvi put, zar ne? Neizdrživi “broj dva” je strah i trepet mnogih trkača, ali ni činjenica da zbog druge kave (diuretik) i nakon tri pišanja prije starta, još uvijek imate poriv za nuždom koja vas muči od starta do finiša, je zastrašujuča stvar. Nemojte biti prestrogi prema sebi, dakle, vaš dobar ili loš plasman je splet čitavog niza okolnosti na koje ne možete utjecati, a pogotovo na trail trčanju. Jedan krivi korak i vi letite i padate prema ozljedi, a ako slučajno iščupate živu glavu, pitanje je jeste li u glavi još uvijek dovoljno snažni da nastavite u opakom tempu ili je to za vas kočnica koja će vas onemogućiti za bolji plasman. Možda se bojite gromova ili je vručina vaša Ahilova peta. Ideja savršenog tajminga je iluzija u koju treba vjerovati sa zdravom dozom opreza, jer se nepredvidive stvari događaju. Uživajte u sportu pa čak i u tom prijateljskom nadmetanju… ok, ne mora biti ni prijateljsko, ali sagledajte svoju pobjedu ili poraz u stvarnom svijetlu. S istim vremenom mogli biste biti četvrti uz tri ozbiljna konkurenta ili prvi bez njih. Ne biste bili prvi koji traži odlazak na utrke ovisno o tome tko se prijavio na njih, no to svakako, ako niste profesionalac koji kalkulira jer od toga živi, ne bi trebao biti poriv za odlakak na utrku. Uživajte!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!