Neki dan pregledavam Instagram i izađe mi u feed izjava Lancea Armstronga (znate onog što je osvojio Tour de France 7 puta) da pristaje da ga se nazove svakako, samo ne da je quitter, onaj koji odustaje. I mislim si ja, hrabra je to izjava za nekog tko se rastajao… ako ništa drugo. Morao si odustati od nečega, zar ne? Sigurno te netko “optužio” da nisi dao sve od sebe i da si odustao. Mora biti. Meni je tako sigurno bilo u životu iako sam osjetio i onu drugu stranu u kojoj su drugi odustajali od mene. I ne, ne brinite, ovo neće biti neka žalopojka, samo racionalno promišljanje. To je nešto po čemu sam poznat, zbog čega sam često kritiziran kao “hladan” ili se ponekad nekome čak i svidi. Ima nas svakakvih.
Apropos toga, ima jedna rečenica iz filma “The Mexican” u kojem Julia Roberts pita Brad Pitta kad se dvoje ljudi voli, u kojem trenutku kažeš da je previše, na što on odgovara: nikad. To je idealan romantični svijet u kojem svi u kinu uzdahnu jer se dvoje lijepih glumaca izgrli. Život u stvarnosti vrlo često izgleda drugačije. Ne nužno jako drugačije, ali teško mi je vjerovati da je dugoročno dobro za ljude u takvoj vezi prepunoj negativnosti, držati se te neke filmske scene kao jedine nade koja te gura dalje u želji da će stvari postati bolje. Sjećam se pripreme za brak u franjevačkoj crkvi u Sigetu kad nam je fratar objašnjavao kako je sasvim pogrešna ideja da će brak ispraviti stvari koje dvoje ljudi razlikuju, a istovremeno smetaju. To se neće dogoditi, a zapravo stvari postanu s vremenom gore jer ih ne adresiramo, jer ih trpamo pod tepih u nadi da će nestati same od sebe. One ne nestanu. Kao što ne nestanu ni problemi na poslu, školi, s djecom, prijateljima,… sve sam to iskusio i posvjedočio. Više puta u životu. Fratar je bio opako u pravu… ergo, rastava braka. I nikad nije ugodno, bez obzira jesam li ja bio uzrok ili druga osoba u tom odnosu. Nikome to nije ugodno. Netko će biti povrijeđen, ako ne i oboje, a uvijek će jedan biti kriv onom drugom. Emocije nam često mute vid. Da vas netko drugi pita što biste trebali napraviti, da nije riječ o vama, odgovorili biste istog časa racionalno. I to bi bio ispravan odgovor. Ne kažem da treba odustati i na prvu. Apsolutno nikako niti sam ikad tako napravio. To čine quitteri (prema linku: one that gives up too easily). No samo u idiličnim i romantičnim pričama o herojima to je “nikad”. Heroja ima vrlo malo. Ja nedvojbeno to nisam. Možete pitati mnoge.
Jer razmišljam si uvijek, koliko to nešto utjeće na mene. Bez obzira radi li se o vezi, o poslu, o prijateljskom odnosu pa vjerujem čak obiteljskim odnosima. Vjerojatno bi se i prema kućnim ljubimcima tako moglo postaviti. Jeste li kad uspavali kućnog ljubimca? Ako jeste, vjerojatno ste čekali do zadnjeg trenutka u nadi da će se stvari riješiti “same od sebe” ili da će mirakulozno ozdraviti. Dana je bila prvi pas koji mi je na rukama umro, a da se tome nisam nadao ni u kojem scenariju no čak sam pokušao umjetnim disanjem i ludom vožnjom do hitne Veterinarskog faksa spasiti to siroto pseto… bezuspješno. Jesam li odustao od Daxa i Lune prije Dane kad sam ih odlučio uspavati? Jesam li bio sebični gad koji si je želio olakšati život? Jesam li govno što mi je u život ušla Vita onda, jer eto, novi pas da zamijeni ove prije? Sve ovisi tko vas interpretira i je li imao takvih iskustava pa opet, nije na vašem mjestu, nema vaše misli, emocije ni iskustvo vezano za tu određenu stvar. Stvarno je individualno. Jesmo li mi onda oni koji odustaju? Odustajemo li od partnera kad nam je stres doći doma i praviti se da je sve prekrasno ili bar dobro u nadi kako će i to mirakulozno prestati samo od sebe? Sve u prirodi ima svoj početak, onu “akciju” koja za posljedicu ima “reakciju”. Svako naravno ima pravo tumačiti što je bilo prvo. I tu baš nema neke pomoći. Svi smo krivi. No pitanje ostaje, do kad ne poduzimamo ništa po tom pitanju i pravimo se da će nestati ili postati bolje? Do kad govorimo, molimo, tražimo, čak i zahtjevamo da se stvari promijene, smatrajući kako je riječ o nužnosti jer sve odlazi u 3PM? I kad je taj trenutak u kojem kažeš da je sada stvarno prevršilo svaku mjeru i da ne možeš dalje? Čini li nas to onima koji odustaju, quitterima?
Ja sebe ne smatram onim koji odustaje u životu, ali treba odlučiti “koje bitke možeš dobiti” i na vrijeme se povući, jer jednostavno je nemoguće, statistički ako nikako drugačije, izvući pobjedu svaki put. A ujedno, kolika je cijena neke pobjede? Jer ako netko pobijedi, drugi bi trebao izgubiti, zar ne? Što god odlučili učiniti sa svojim životom ili u svojem životu, zajebat ćete sigurno. Sebe ili nekog drugog. Kako god završio neki odnos, biti ćete kritizirani od nekoga, ponekad i od onih od kojih se najmanje nadate. Što god odlučili u životu prekinuti, netko će vas osuđivati i netko će biti povrijeđen, tvrdeći da ste odustali. I to je univerzalno, o čemu god se radilo pa čak i o odnosu s kućnim ljubimcem. No ono jedino bitno je kako ćete se vi nositi s tim. Kako ste sami sebi objasnili, pojasnili, racionalizirali ili se čak prisilili potpuno suprotno svojim emocijama, da to što radite unatoč svim osuđivanjima koja slijede ili su već počela, je jedino ispravno za vas. Jedini način da zadržite uzde svog života i pružite si nove prilike… ljubavne, poslovne, prijateljske, kakve god. Pa čak i kućnog ljubimca. Znajte da to sigurno neće biti dobro pihvaćeno “s druge strane” jer gotovo nikad nije. Znam da meni nije bilo dovoljno puta. Ali svaki put mi je dalo priliku da osjetim nešto novo. Možda novi neuspjeh, ali život nije niz uspjeha niti rastemo na krilima uspjeha. Treba pronaći razuma i reći kad neke stvari treba prekinuti jer nisu dobre, za nas ili nekog drugog. Učimo ponajviše i ponajbolje na neuspjesima jer su upečatljiviji, no sutra je novi dan i prilika za uspjeh. Treba samo pružiti priliku tom novom danu i prestati živjeti u prošlosti koja nas opterećuje. Sretno, dragi ljudi!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!