Prethodna dva članka, zanemarivši objavu o podcastu, bili su možda suprotni onom što vam svi govore, a imali ste dojam da su u suprotnosti s onim što vam uobičajeno govorim. Zapravo, istina je prilično jednostavna. Moj je stav da i dalje treba “gurati” svaki dan, truditi se biti dobar prema sebi i drugima, trenirati, kretati se, raditi, brinuti o drugima, obavljati svoje obaveze bez odgađanja, no ne tražiti čuda od sebe, jer kad se i događaju (ako se događaju), to su iznimni slučajevi… jer inače ne bi bili u domeni čuda. Dakle, nije ideja da nešto ne činite, već da nema potrebe očekivati previše od svakog dana. Propustit ćete trening? OK. Nemojte propustiti treningE! Množina! Nećete propasti ako jedan dan pojedete previše sladoleda. Ali ako svaki dan pojedete previše sladoleda ili svaki dan popijete nekoliko piva, to svakako nije dobar smjer. Zavirite u sebe, onako iskreno koji su vaši kapaciteti.
No ono što danas želim spomenuti je stvar koja mi je ušla u uho, a prilično dobro opisuje kako živim. Ne znači da ne zajebem, da ne propustim, ali u suštini se više vidim ovakvim. One day ili Day ONE! Ovo nije fora prevađati kao izjavu jer bi izgubila taj smisao, no stvar je vrlo jednostavna. Većina ljudi će vam reći da će se nečeg dohvatiti (a o tome sam govorio i u članku o odgađanju aka prokrastinaciji) “jedan dan”. Znate one prekrasne odgovore koji podrazumjevaju neke prekursore i pripremne radnje za neku stvar koju bismo trebali napraviti. “Krenut ću u teretanu, kad posložim prehranu”, “Neću pozvat curu van jer mislim da joj se ne sviđam”, “Prijavit ću se za taj posao slijedeći put, sad mi se čini da nije vrijeme”,… vrijeme nikad nije “jednom”, one day, već sad. I kad taj trenutak prođe, prošao je. Tako funkcionira vrijeme.
Nekad naravno nemate dovoljno vještine, znanja, snage, energije, smirenosti, opreme, iskustva,… da biste nešto napravili. Nećete ići penjati se na Himalaje ako vam nedostaje… pa vjerojatno sve ovo gore navedeno čak i kad biste imali dovoljno novaca. To je naravno pametan odabir. Rizik se načelno da izračunati temeljem racionalne procjene svega onoga što utjeće na taj rizik. No, većina stvari koje nam se na dnevnoj bazi događaju ne donose sa sobom neki poseban rizik, već samo strah od neuspjeha. Ali zašto strah? Zašto imamo osjećaj da bismo trebali biti vrednovani temeljem našeg pokušaja? Pa ne znam nikoga tko je uspješan u svemu i iz prve. To je suludo za očekivati. Događa se, ali ne uvijek i ne u svemu.
Zamislite si da pokušavate pitati neku djevojku za izlazak (to bi bio moj izbor, vi po nekom vašem). Moj je stav nekako uvijek bio da u tom trenutku imaš “nulu”. Nemaš ništa. Nemaš vezu s tom osobom. Sve što se može dogoditi je da prohodaš s tom osobom ili da ti kaže ništa od toga. Iz moje perspektive čini se kako da baš ništa nemaš za izgubiti, već samo dobiti. I onda, svako odgađanje dovodi u pitanje mogućnost da uđete u vezu s tom osobom, jer možda će se neki drugi sretnik nametnuti jer mu je tajming bolji. Što biste mogli izgubiti? Obraz? Osramotiti se? Pa to je samo vaša percepcija. Ako ste vi sigurni da niste ništa napravili nema te osobe koja bi vam nametnula drugačije mišljenje. Ako padnete pod utjecaj tuđeg mišljenja, onda ili sumnjate u sebe ili ste pak uvjereni da je ta osoba u pravu. Bitno je što sami osjećate. Dakle, nitko od vas ne traži niti bi trebao tražiti nepogrešivost. Svi griješimo i imamo pravo na pogreške. Bitno ih je prihvatiti, preuzeti odgovornost i naučiti što se može iz toga pa u budućnosti iskoristiti to kako se pogreške ne bi ponavljale ili bi njihove reperkusije bile manje. U životu ćete morati žaliti za stvarima, a ja ću uvijek izabrati žaliti za učinjenim nego propuštenim (osim kad je riječ o psovanju u prometu… tu uvijek žalim za izgovorenim). Živite život najbolje što znate i ne čekajte da se nešto dogodi “sutra”. “Danas” je taj pravi dan. Danas je taj “prvi dan” vašeg novog poglavlja! Samo hrabro!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!