Domagoj Jakopović aka Ribafish aka Riborg je sin moje profe iz geografije iz Kulture (2. gimnazija). Tako ga ja znam. Kao starijeg fakina i velikog zajebanta. Čovjek koji jednostavno oduvijek zrači pozitivnom energijom i uvijek spreman za zajebanciju. Čovjek dobre vibre, profesor goegrafije, food bloger, urednik časopisa, voditelj i još mnogo toga, kojeg je zadesila... Continue Reading →
Such a wonderful people... I am talking to Elvir, the race director and for the umpteenth time I am thanking him for yet another wonderful Kvarner Trails event, furthermore saying how special the people here are. Elvir answered in a soft voice that this is run by the family. Those people there, regardless of their... Continue Reading →
Kakvi su to divni ljudi... Razgovaram s Elvirom i po ne znam koji put mu se zahvaljujem na još jednom prekrasnom događaju Kvarner Trailsa i kažem kako su ljudi ovdje posebni. Elvir je blagim glasom odgovorio da ovo vodi obitelj. Ti ljudi tamo, bez obzira koja je njihova uloga u organizaciji, jesu obitelj. Dugogodišnji prijatelji... Continue Reading →
Bojan Grbić je moj dragi prijatelj kineziolog, kojem je primarni posao kineziterapija u tvrtki CinThera u partnerskom odnosu sa svojom suprugom, no široj javnosti je vjerojatno više poznat kao trkač utrka s preprekama poput Spartan Racea, brdski trkač te trener. Čovjek mnogih talenata i strasti poput penjanja na stijenu, skijanje, turno skijanje i biciklizam, ali istinski... Continue Reading →
Kao klinac koji je odrastao na zagrebačkoj Šalati, bio sam izložen stvarno širokom spektru sportova, no nogomet je bio ogroman dio socijalizacije. Apsolutno je bilo nebitno koliko si dobar u nogometu. Bilo je bitno zadovoljiti formu tako da bi bilo dovoljno igrača u svakoj momčadi, bez obzira gdje se igralo i koliko je igrača igralo.... Continue Reading →
Kako to izgleda kad se sportom počneš baviti u 47. godini i u roku od šest mjeseci istrčiš maraton. I to ne bilo koji maraton. I onda shvatiš da ti ide trčanje pa u gotovo deset godina nanižeš utrke o kojima neki samo mogu sanjati. Posljednja u nizu je Western States Endurance Run koja sa... Continue Reading →
Josip Toljan je svakako ime koje tek dolazi, ali ga je isto tako jednostavno nemoguće ne primijetiti u masi mladih trkača zbog svoje posvećenosti cilju, temeljitim pripremama i postepenom progresu. Ovaj mladi sportaš gradi svoju trkačku karijeru polako i nigdje ne žuri, ali ima velike planove koji se kako čini, ostvaruju jedan za drugim. Postolja... Continue Reading →
Kad bi ljudi trčali samo da pobjede, onda vjerojatno na utrci ne bi bilo više od 10 ljudi. - Life Without Pause Eto me ponovno doma, da ne citiram Gibu dva puta. Već sam u jednom ranijoj objavi dao naznačiti da su utrke ljudi. Ljudi koji ju stvaraju, organiziraju i rade na njoj, isto kao... Continue Reading →
Ne, ovo nije jedan od onih kritičkih osvrta, jer nemam želju kritizirati, ali vjerujem kako je mnogima ove godine nešto bilo OFF. Meni je, a mnogi su spominjali činjenicu da ovogodišnja utrka Boroša završava na parkingu Snježne kraljice u koji valjda nisam niti jednom ušao. Nekako vjerujem kako većina ljudi koji gazi Medvednicom imaju neku... Continue Reading →
Četvrtak me satr'o. S posla sam otišao ubrzo nakon što sam došao. I to još na biciklu. Prokleto duga vožnja nazad. Ničim najavljena slabost koja je rezultirala cjelodnevnom temperaturom koja je varirala između 38.0-38.5 i koja me prikovala za krevet. Tek nepostojeći. Pa je li moguće da ću ja propustiti Hahliće?! Mirovanje, đumbir čaj s... Continue Reading →
Thomas' Life Without Pause 