Još nisam doživio da mi uz ime na utrci stoji oznaka DNF (eng. did not finish), no nedvojbeno je da mi je život pun "utrka" s tom oznakom. Jedan od najznačajnijih je moj brak. Svi smo okusili neuspjeh u nekom trenutku života. U subotu smo Martina, Robi i ja išli na Julian Alps Trail u... Continue Reading →
Domagoj Jakopović aka Ribafish aka Riborg je sin moje profe iz geografije iz Kulture (2. gimnazija). Tako ga ja znam. Kao starijeg fakina i velikog zajebanta. Čovjek koji jednostavno oduvijek zrači pozitivnom energijom i uvijek spreman za zajebanciju. Čovjek dobre vibre, profesor goegrafije, food bloger, urednik časopisa, voditelj i još mnogo toga, kojeg je zadesila... Continue Reading →
Such a wonderful people... I am talking to Elvir, the race director and for the umpteenth time I am thanking him for yet another wonderful Kvarner Trails event, furthermore saying how special the people here are. Elvir answered in a soft voice that this is run by the family. Those people there, regardless of their... Continue Reading →
Kakvi su to divni ljudi... Razgovaram s Elvirom i po ne znam koji put mu se zahvaljujem na još jednom prekrasnom događaju Kvarner Trailsa i kažem kako su ljudi ovdje posebni. Elvir je blagim glasom odgovorio da ovo vodi obitelj. Ti ljudi tamo, bez obzira koja je njihova uloga u organizaciji, jesu obitelj. Dugogodišnji prijatelji... Continue Reading →
Bojan Grbić je moj dragi prijatelj kineziolog, kojem je primarni posao kineziterapija u tvrtki CinThera u partnerskom odnosu sa svojom suprugom, no široj javnosti je vjerojatno više poznat kao trkač utrka s preprekama poput Spartan Racea, brdski trkač te trener. Čovjek mnogih talenata i strasti poput penjanja na stijenu, skijanje, turno skijanje i biciklizam, ali istinski... Continue Reading →
Zagrebački Noćni cener živi na novoj adresi. Naravno, pri tome mislim onoj virtualnoj i udružio se s dvije vrlo interesantne kratke utrke u svojevrsno kup natjecanje - sada već legendarnu utrku stepenicama Zagrepčanke te jedna prilično intenzivna utrka koja na momente djeluje puno duže, Zagrebačka milja. Traži se najbolji all rounder, jedina stvar koja se... Continue Reading →
Kao klinac koji je odrastao na zagrebačkoj Šalati, bio sam izložen stvarno širokom spektru sportova, no nogomet je bio ogroman dio socijalizacije. Apsolutno je bilo nebitno koliko si dobar u nogometu. Bilo je bitno zadovoljiti formu tako da bi bilo dovoljno igrača u svakoj momčadi, bez obzira gdje se igralo i koliko je igrača igralo.... Continue Reading →
Mislite da je lako biti hiperaktivan? Ono nešto kao rodiš se s tim pa ti je to ok? Za početak ćemo zanemariti činjenicu da si dosadan svima s tim svojim crvima u guzici u rano jutro i vrlo malo ljudi zapravo razumije taj način funkcioniranja. Ne, ja nemam dijagnozu i ne treba mi da bih... Continue Reading →
U čudu sam ostao s komentarima na Toma Cruisa i njegove bicepse. Navodno je čovjek na nekom crvenom tepihu, prezentaciji svojeg filma ili već nešto što on radi kao dio PRa, imao majicu kratkih rukava i pokazivao mišiće... or something. I tako ja sad u čudu ne znam što bih uopće odgovorio jer je radijska... Continue Reading →
Iako se nekom možda učinio onaj prošli članak (a nije) kao pozdrav od Dane, ovaj zapravo jest. I zaslužila ga je. I ne, neće biti patetičan. Obećajem. Možda malo tužan, ali prilika je takva. Nakon što smo usred rastave i ludovanja po bolnici sa sinom kojem nisu mogli dokučiti pravu dijagnozu, zatekli s dijagnozom da... Continue Reading →
Thomas' Life Without Pause 