Tenisicom ili kotačem po “mojem brdu”

#mojebrdo To je hashtag koji mi je pao na pamet prije nekog vremena kao neki lajtmotiv za otići tamo "gdje sam svoj". Prilično sam siguran kako oznaka #mojebrdo nije baš moja, jer je vjerujem nekome pala na pamet prije mene, no ja ju prilično svojatam. Svojataju ju moji prijatelji iz Freud's Runnersa, ali to smatram... Continue Reading →

Bouldering

Ne znam koliko vas zanima penjanje, ali reći ću vam kako moja ljubav, ali i strah prema stijeni ide od mladenačkih dana. To je jedan bitter-sweet osjećaj koji ste konstantno isprepliće. Kao klincu, sve što me okruživalo mi je predstavljalo igralište. Naravno da se nismo mogli ograničavati na travnate površine i sigurnost dnevnog boravka, jer... Continue Reading →

Hendrix polumaraton 2019.

Polumaraton je disciplina koja mi uopće nije bliska. Nimalo. Stvarno volim bežati, ali halfići mi nisu vrh. Predugo mi to nekako traje, a uglavnom nigdje šume oko mene... ili bar planinskih vrhunaca. Ali nekako u posljednje vrijeme trčim prilično dobro pa sam rekao sam sebi da ću jednog istrčati u 2019. Planiranje utrka je krenulo... Continue Reading →

Kompromisi i kako ih ne volim

Kaj delate za vikend? Prilično sam zagazio u 40-e i mogu bez neke lažne skromnosti reći kako sam nakupio nešto iskustva, kako nekog opće-životnog, tako i o onog vezano za sportske aktivnost. Ovdje želim govoriti samo o kompromisima u fizičkoj aktivnosti kojom se bavite, iako mi je jasno kako ćete promišljati i šire. No ovo... Continue Reading →

Omišalj 10K: utrka za snažne

Proljeće 2018., kasni travanj. Meni možda najljepše doba godine za otići na more. Valjalo je potrošiti bar dio starog godišnjeg odmora, a za mene godišnji ne znači izležavanje na plaži ili beskrajno ispijanje kave. Odluka je pala otići u Novi Vinodolski i maksimalno isplanirati tjedan dana sa dovoljno događaja da se ne dosađujem, a opet... Continue Reading →

Ne, ja stvarno nemam dvojnika

Često me ljudi pitaju gdje sam našao dvojnika, jer nije moguće da stižem na sve strane. E pa to je samo privid, jer ne stižem na sve što pomislim da bi mi bilo super... vjerojatno je u pitanju dobar marketing. No ja u tjednu odradim između 5-10 treninga. Kad danas, u svojim srednjim 40-ima gledam... Continue Reading →

Mogu – ne mogu

Jučer me moj dragi prijatelj Branko Kuzele iznenadio jednom objavom na Facebook grupi Freud's Runners and Friends. O samoj grupi govorit ću jednom dugom prilikom, što silno želim, no Branko je skrenuo pozornost na nešto što često ljudima znam reći, ali rijetki to zapravo razumiju. I nije stvar da su ljudi glupi, da ja pričam... Continue Reading →

Grlom u jagode ilitiga “ja samo trčim”

Dragi Lastane/Mila, dok trčim, boli me oko lijevog kuka i zateže u leđima. Nosim one svoje superdrage tenisice u kojima sam već pretrčao/la tolike kilometre i baš su mi divne pa ne želim nove. Mora da je riječ o podlozi na kojoj trčim (op.a. lošim vremenski uvjetima, tlaku, tom jedinom danu u mjesecu za trčanje,... Continue Reading →

SNAŽNE ŽENE

Odrastajući, većinu svog života uz samohranu majku, naučio sam prilično o tome što znači pojam snažne žene... majka se nedvojbeno potrudila pojasniti mi pojam emancipacije i ideje „čija je riječ posljednja“. To, ali i cijeli niz stvari koje su uslijedile do nas, su me naučile da u životu cijenim žene, da ne dijelim spolove na... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑