Moj prilično loš odnos s ocem imao je i neke svoje dobre trenutke, a većinu iskreno povezujem s morem. Tamo je valjda on pronalazio neki svoj unutarnji mir pa je manje zajebavao druge. No ono što je uspio, nedvojbeno, je prebaciti na mene svoju ljubav prema ronjenju. Prijateljici sam kupio za rođendan knjigu "Why We... Continue Reading →
Da su mi Kvarner Trails utrke izuzetno drage sve ptice na granama već znaju no svaki put kad bih prijavio Učka trail, neko bi se sranje dogodilo na koje nikako se nije moglo utjecati. Ovaj put sam konačno došao. Tjedan dana ranije sam doduše javljao Elviru da mi srkati stazu sa 31km na onu najkraću... Continue Reading →
Malo je reći da lako popizdim kad je riječ o nekim debilnim problemčićima koji me pokušavaju prikovati za dnevni boravak. Alergija je definitivno jedna od tih stvari koje me razje... ali prilično! OK, išao sam trčati, ali ne znam koliko mi je to bilo pametno i dobro. "Trebalo je psa prošetati". Prilično sam siguran da... Continue Reading →
Početkom godine zapela mi je za oko, točnije uho, knjiga Why We Swim, nakon što sam poslušao podcast Rich Rolla s autoricom knjige, Bonnie Tsui. Cijeli razgovor, podcast je bio nabijen tom fantastičnom energijom, zapravo ništa neuobičajeno za RR podcaste no kao istinski ljubitelj plivanja kojeg premalo upražnjavam istinski me knjiga zainteresirala. Prvenstveno kao poklon... Continue Reading →
Moj prvi članak koji sam objavio na ovom blogu bio je o ženama. Ovo nije feministički članak, ali neke stvari mi nikad neće biti jasne. Zapravo mi već danima zvoni u glavi ime Allyson Felix, američke trkačice, peterostruke olimpijke, koja se na Olimpijskim igrama u Tokiju "nakitila" s još kojom medaljom i tako postala najtrofejnija... Continue Reading →
Na poslu me zajabavaju da koliko ja to godišnjeg imam i da sam stalno na godišnjem. Pa iskreno, ne volim u komadu dugo otići na godišnji pa sam ove godine uspio biti u travnju, lipnju, srpnju i kolovozu na moru i nešto po brdima, a gdje se moglo otišao sam na mikro-godišnji kad se možda... Continue Reading →
Spakirao sam klince i sebe, očistio iza nas kod mame i Mladena u Novom Vinodolskom i spreman sam za ići doma po Maju koja čeka razgovor s onkologicom na Rebru. U iščekivanju dobrih vijesti, jer kakve bismo drugačije priželjkivali, vozim prema doma nakon što sam proveo sa sinom i njegovom prijateljicom divnih pet dana u... Continue Reading →
Sjećam se jednog svojeg rođendana iz tinejđerskih dana kad se popis uzvanika popeo do vrtoglavih 80. Da me danas pitate da nabrojim 20 ljudi od tih 80, to bi bio ozbiljan problem. Bila je to vrtna zabava i ni u jednom trenutku nije bilo svih 80 ljudi odjednom jer bi to bilo previše za moj... Continue Reading →
Aj da sad ne duljim kako bih možda mogao. Dakle, Sljemenski maraton je legendarna utrka i na nju bi trebalo doći kako god okreneš. Nema tu puno mudrolije. Tko god voli brdo i trčanje istim, vjerojatno će naći nešto za sebe u nekoj od ponuđenih varijanti: jedan krug od 14 samostalno ili tri puta tako... Continue Reading →
Ok, popizdim svako toliko i napišem nešto nalik duhovitom, no ja govorim o onim stvarima s kojima se ljudi susreću svakodnevno, o kojima ili ne govore (javno) jer imaju blokadu ili jednostavno ne znaju što bi uopće sa svojim nezadovoljstvom. Jučer sam sa sinom i njegovom prijateljicom istrčao ono što si je zadao za posljednje... Continue Reading →
