Ponedjeljak, 20. siječnja 2020. je navodno bio najdepresivniji dan u godini. Uhhhh!! Sva sreća da smo to preživjeli i da je to iza nas jer stvarno ne znam kako bismo dalje u životu da nam je taj podatak promaknuo. Ta “činjenica” mi je uvjerljiva isto koliko i dnevni horoskop… odnosno horoskop uopće. Dok čitaš tu glupost (moje osobno mišljenje o tome, ne znanstveni stav), kao da pokušavaš doznati kako se taj dan trebaš ponašati i kako se trebaš osjećati. Ako je vaš odgovor na to pitanje pošto ste se “informirali” da se osjećate glupo, onda još ima nade za vas.

Naravno, u gradu već danima vlada sivilo zbog magle i pomanjkanja vjetra pa su ljudi još dodatno “depresivni” od tog sivila. Pomanjkanje sunca sigurno može utjecati na vaše raspoloženje no nemojte svoje pomanjkanje volje brkati sa ozbiljnim dijagnozama poput depresije. Depresija je stanje koje se liječi i tretira lijekovima, a ne nužno odlaskom u šumu kako neki promišljaju jer osoba oboljela od depresije šumu može vidjeti kao potencijalno mjesto suicida kako je lijepo opisao u svom članku Vojislav Mazzocco. Pročitajte. Kratko, jasno i vrlo edukativno.

Za sve one koji ne vjeruju da se tu može nešto puno napraviti, sastavio sam svoj raspored od petka do ponedjeljka (bio sam slobodan u ponedjeljak). Ja sam rastavljen čovjek, imam sina i partnericu. Svi imamo svoje želje, potrebe i obaveze te za sreću treba dobro planiranje i razumijevanje. Tu je i jedan pas i jedan mačak koji također traže svoje. Pa krenimo.

Petak

• 0600 – dizanje, cijedim sok od limuna nakon jutarnje higijene, popijem ga sa kurkumom, đumbirom i kajenskim paprom te tabletom magnezija/cinka
• 0650 – trening snage (stražnji čučanj). Jednako bitno kao bilo koji drugi trening

View this post on Instagram

A post shared by Freud's Runners (@freudsrunners)

• 0800 – posao (o tome ne bih, ali stvarno radim).
• 1630 – trčanje 5km na traci (sin je ostao s majkom prema dogovoru i na njen zahtjev jer ona ide na put pa da se malo podruže prije no što se uputi meni kao i svakog petka). Ja sam iskoristio isto da odradim trčanje. Oni su se podružili imali ipak nešto kvalitetnog vremena zajedno, a ja sam isto iskoristio za druge stvari na listi “mora se”. Moja bivša supruga i ja imamo odličan odnos i za sada se uspijevamo dogovoriti oko većine stvari. Možda i oko svega.
• 1715 – odlazim s posla i obavljam kupovinu hrane za vikend
• 1800 – kupim dragu da se ne vozimo s dva auta (nepotrebno zagađivanje!)
• 2000 – dolazi sinko i pas. Družimo se kratko jer sutra se rano ide na skijanje. Kratki dogovor oko jutarnje rutine kako bismo bili na vrijeme. Priprema odjeće za skijanje i dogovor da nema razvlačenja ujutro kako bismo uhvatili parking bliže tornju (da nema dugog hodanja u pancericama).
• 2130 – sinko spava. Draga i ja imamo vrijeme za pogledati seriju Narcos. Ok, dvije epizode. Prije toga trpam skije i pancerice u auto da se s tim ne zezam ujutro.
• 2300 – puštam psa van da obavi nuždu i radim si shake za doručak jer ujutro za to neću imati vremena. Rekapitulacija što treba napraviti ujutro i kad treba probuditi sinka za doručak.

Subota

• 0545 – dižem se i istrčavam van s psom u šetnju
• 0615 – draga se diže
• 0620 – sinko se diže
• 0630 – vraćam se iz šetnje s psom. Sinko joj je dao jesti, obučen je, obavio higijenu i spreman za doručak. Svježe iscijeđeni sok, kava i doručak po volji.
• 0645 – wc i oblačenje ski odjeće (jakne i hlače)
• 0700 – u autu smo prema Sljemenu.
• 0750 – dolazim ispod tornja, nema skoro nikoga i parkiramo ispod Zlatnog medvjeda i vadimo ski opremu. Sunce konačno! Prekrasno! Iznad oblaka smo. Nema “sivila” o kojem ljudi cvile.
• 0800 – kavica (cedevita za sinka) na Vidikovcu i lagano druženje s ekipom. Sinko ima vremena za malo “ekrana”. Vrijeme za njegov mobitel. Minimalno, ali ga veseli. Meni drago.
• 0900 – odlazak na stazu i kreće skijaški dan koji ćemo sinko i ja završiti u 1300 sati kako smo se prethodno dogovorili (pitao me možemo li skijati 4 sata i ja sam se složio).
• 1300 – završavamo skijanje, a ja sam imao sreće isprobati različite Elanove skije jer je bila prezentacija nekoliko proizvođača skija. Super. Bili smo na zraku preko 4 sata. U gradu je magla, a na Sljemenu smo imali prilike vidjeti buđenje dana i svitanje! Nije cijeli dan bilo sunčano. Izmjenjivali su se valovi oblaka i magle no to je sastavni dio prirode.
• 1320 – nakon kratke cuge i štrudlice na Vidikovcu sa skijaškom ekipom, sinko i ja odlazimo dok draga ostaje uživati u skijanju do skroz navečer kad je organizirana dobrotvorna utrka. Osvojila je 3. mjesto! Divno! Sinko i ja smo krenuli na ručak! Presvlačenje u “civilku” u autu.

View this post on Instagram

A post shared by Thomas Kezele (@lifewithoutpause)

• 1420 – dolazak u Wok One, restoran azijske hrane na Jankomiru gdje se nalazimo s prijateljima. Oni su obitelj zapravo. Moja 3 frenda iz osnovne škole i njihove obitelji. Druženje uz ručak. Savršeno. I sinko i ja obožavamo azijske delicije.
• 1530 – sinko i ja odlazimo jer moramo ići doma prošetati psa. Nije bila vani od ujutro i vrijeme je da se i s njom malo podružimo.
• 1600 – dolazimo doma i odlazimo u šetnju s pesicom
• 1645 – razno… sinko treba vremena za sebe malo no prije svega daje psu jesti i piti
• 1715 – odlazak u kino. Kamuflaža-špijunaža (ili obrnuto) je na tapeti već neko vrijeme i sada je bio red za “realizaciju”.
• 1730 – kino, kokice i VODA! Natrpali smo se u restoranu pa nam nije bilo previše do dodatnog natrpavanja grickalicama no srednje kokice smo podijelili.
• 1930 – doma smo. Play station, večera, tuširanje,… sve kako ide.
• 2200 – sinko na spavanac. Ja još malo tipkati blog i dovršiti što treba doma, između ostalog pregledavanje zadaće iz matematike (što znači računanje).

Nedjelja

• 0700 – sinko se budi i prema dogovoru idemo trčati u Maksimir s psom. Ideja je približiti mu trčanje i run/walk načinom istrčati neku dužinu uz psa kojem je taj vid šetnje daleko bliži. Uspjevamo istrčati 4,2 km. Obojica smo superzadovoljni. Kasnijom analizom utvrđujem kako je trčao 2.5 km. Ma super!! Lagana priprema za Love.Run 16.2.
• 0800 – vraćamo se iz šetnje doma i sinko dovršava zadaću iz matematike, odnosno ispravlja zadatke koje je krivo izračunao, a ja to uočio jučer.
• 0830 – draga se budi na doručak jer je jučer nakon skijanja otišla k sebi prvo doma nahraniti mačka i presvući se. Cijedim sok od limuna, kuham kavu, pečem palačinke pa doručkujemo.
• 0945 – odlazak na misu
• 1115 – povratak s mise. Sinko ima “vrijeme za sebe”, odnosno lagano zaviruje što ima na TVu. Dogovorili smo se da se u 1200 baca na pisanje lektire i zajedno ponavljamo prirodu i društvo. Usput sam malo posaugao stan, a sinko mi je u tome pomogao tako što je riješio spavaće sobe i kupaonicu. Taman smo iz prirode i društva ponavljali koja su prava i dužnosti djece. Nije se bunio po pitao je zašto. Objasnio sam da na taj način sudjeluje i pomaže. To je također vještina koja će mu dobro doći u životu. Bar je to moj stav i tako sam ja odgajan.
• 1230 – kreće priprema ručka. Nešto što draga i ja radimo zajedno. Na meniu je opet azisjka kuhinja, ali ovaj put u domaćoj izvedbi. Wok stir fry piletina sa povrćem i tjesteninom, spring rolls, dumplings. Vrijeme za čašicu rakijice i pifce.

• 1330 – ručak pa popodnevni odmor
• 1600 – sinko i ja u šetnju s psom. Nismo trčali ni ništa slično. Lagano druženje s psom.
• 1800 – mama se vratila s puta pa ima želju družiti se malo sa sinom koji ostaje kod mene do škole u ponedjeljak jer ja imam slobodno. Tko sam ja da bih to spriječio. Taman za malo druženja s dragom koja je morala opet doma mačku.
• 2030 – sinko se vraća i spremamo se za počinak (tuširanje, higijena, odjeća za sutra,…), a draga odlazi mačku. Ipak, prema dogovoru roditelja i djeteta, vrši se kupovina novog skina za Fortnite na PlayStationu gdje nailazimo na male tehničke poteškoće (server ih zezao) no do 2130 kad sinko konačno zaspiva, sve smo riješili. Usput smo se dogovorili da sutra može sa mnom i psom ići trčati ako želi ujutro
• 2300 – dovršio sam neke stvari na blogu i idem spat, prethodno stavivši mašinu veša za oprati, posložio oprano suđe iz suđerice,… dakle nisam ležao i zajebavao se.

Ponedjeljak

• 0640 – pas se probudio. Inače ne podupirem ideju da se vlasnik diže kad i pas, nego obrnuto, no u ovom slučaju planirano dizanje bilo zakazano za 0700 sati pa mi se ovih 20 minuta riskiranja da se pas popiša po parketu (što se zna dogoditi) činilo kao nepotrebno. Provjeravam vremenske uvjete vani i kužim kako je neko slinavo vrijeme. Nemam namjeru sinka vući van na to. Trčat ćemo mi, bit će prilike no ne treba mu zgaditi i riskirati neku prehladu.
• 0655 – vani sam s psom i trčimo naš uobičajeni krug od 4.5 km od doma, kroz Maksimir i natrag. Tempo je rascjepkan je pas ima potrebu pojesti svašta pa dosta vremena stajem, vadim pizdarije iz njenih usta, obično maramice za kojim se luda.
• 0730 – povratak nazad doma. Sinko je budan i daje psu jesti i piti. Doručkujemo.
• 0900 – šišanje kod naše frizerke Kornelije na Volovčici. Za 25 minuta gotova je sa obojicom. Točno onako kako smo tražili. Ostaje dovoljno vremena za ostale stvari koje je sinko predvidio do škole u 1210 (ima neki predpredsat).
• 0935 – povratak doma i rješavanje nekih osnovnih stvari puput pospremanja sobe te igranja Fortnite-a s novim Ninja skinom.
• 1100 – priprema ručka i sendviča sinu za užinu
• 1130 – ručak
• 1205 – sinka ostavljam u školi i vraćam psa u stan bivše supruge. Sin i pas dolaze u paketu… treba birati bitke u životu. Ahahahaha
• 1230 – odlazak u Čvenk u Radićevoj, na kavu s Kikijem i Nenom. Druženje s ljudima (ne samo kroz sport također je bitno, ne bi vjerovali).
• 1330 – odlazak na trening penjanja u Hive. Da to mi je drugi trening tog dana… pa kaj.

• 1530 – odlazim doma nakon što sam odradio pentranje i dogovorio sa dragom da ću doći do nje u Novi Zagreb iako je plan da budemo večeras kod mene u Maksimiru. Što je tu posebno značajno? Pa opcije su mi bile da uzmem svoj auto i da se vraćamo s dva u Maksimir ili da se presvučem za trčanje, stavim 2-3 čiste stvari u mali ruksak i otrčim do nje. Naravno, izabrao sam opciju broj dva. Moj trening broj tri.
• 1610 – trčim do drage
• 1700 – stigao kod drage
• 2030 – krećemo prema meni doma jer se moram presvući za tečaj salse. Da, dobro ste pročitali i nije riječ o umaku. Draga je salsera i rekao sam joj kako mi je to na “to do listi” dugo pa nas je prijavila na tečaj kubanske salse. Mislim, njoj ne treba. Ona to zna, ali idemo u paru.
• 2130 – tečaj salse na Zavrtnici. Sat i pol nečeg ništa nalik onom što radim na dnevnoj bazi. Ali sviđa mi se.
• 2300 – tečaj je gotov i vrijeme je da se dan lagano privede kraju.

Ako mislite da ovaj vikend odskače od normale, varate se. Nisam Magični Skole, koji je čudo od energije, ali mislim si kako nisam loš uopće.

E sad! Upravo sam podijelio priličan broj intimnih podataka no ni jedan ne bi trebao spadati u top secret klasifikaciju. Ipak, zašto sam to učinio? Pa zato što bi se netko mogao naći i reći da sve to skupa nije moguće ili pronaći xy razloga kojima bi se pokušalo potvrditi da je to sve skupa prenaporno i da treba vremena za… odmor? Pa ni jedna od tih stvari nije naporna. Stvar je motivacije i gušta, ali i drive-a i fokusiranosti. Kad uživaš, efekti umora su manji. Zašto toliko detalja moga dana pa onda k tome čak nekoliko dana? Zato da vam ostavim nimalo prostora da mi proturječite. Jesam li napravio sve što se od mene kao roditelja, partnera, kućevlasnika, sportaša, gazde kućnog ljubimca, poslovnog čovjeka, prijatelja, blogera,… tražilo? Jesam. Kratko i jasno.

Jesam li imao pomoć? Naravno da jesam. Nisam doduše koristio “dida i baka servis“, ali draga je sudjelovala, kao i bivša supruga. No na meni je bila odluka kako ću iskoristiti to vrijeme. Hoću li “balaviti” po dnevnom boravku ili ću pokušati maksimalno moguće iskoristiti vrijeme koje imam na raspolaganju. Naravno da postoje dani kad i meni odgovara ne pomaknuti se… (ok, stvarno ih je malo), no pitanje je hoće li to biti uobičajeni obrazac ponašanja ili samo iznimka.

Možete tražiti razloge zbog kojih ćete pokušati opravdati svoju neaktivnost. Pripisivat ćete to “lošoj frizuri”, “glavobolji”, sivilu i pomanjkanju sunca, hladnoći, vrućini, vlazi i zanoktici,… (you name it!) no ako budete potpuno iskreni prema sebi možete si priznati kako ste lijeni i/ili nemaštoviti. Lijeni jer se ne možete pomaknuti, jer vam se ne da, jer ne možete, ne želite. Ali budite lijeni, to je vaše pravo. Samo nemojte za to pronalaziti neko nerealno objašnjenje.

Budite i nemaštoviti. I to je vaše pravo. Dan bez sunca može ostati takav. A može biti i mističan dok gledate kako magla prolazi kroz krošnje sljemenske šume, oblačeći Medvedgrad.

Što god izabrali, nemojte to nazivati nazivom koji to nije i izaberite što želite biti. Ja sam oduvijek ovakav i okružen sam ljudima koji to razumiju. Ima nekih koji ne razumiju, ali poštuju to što ja jesam, kao što ja poštujem to što oni jesu… odnosno to što nisu poput mene. Bar se ni ne pretvaraju da žele biti nešto što nisu.

Ne tražite probleme i razloge zbog kojih nešto ne biste napravili već tražite rješenja kako biste učinili sve što ste zamislili i poželjeli. Sretno!!