#100 – Kako mi se da?

Evo još jednog čudesnog pitanja koje čujem, osjetim u pogledu, komentaru ili kroz razgovor - kako ti se da? Prva stvar koja meni padne na pamet je odgovoriti protupitanjem - A kako se tebi ne da? Jer iskreno, možda će čovjeku lakše biti odgovoriti na to pitanje nego slušati zašto se meni da. I am... Continue Reading →

#97: Sportski oportunist

Da mi je kuna za svaki put kad sam čuo kako... Uglavnom, bio bih jako bogat. Ne samo zbog drugih nego i zbog sebe. Ja sam godinama govorio kako mi ne pada na pamet trčati. To je glupavo. Za čime trčiš? Tko te naterava? Ali to je dosadno! Ništa se ne događa. Nema interakcije. Da,... Continue Reading →

#93: Godine su samo broj… ili nisu?

Gledam se neki dan u špigl i kužim kako mi je koža suha k'o barut. Vadim Nivea vulgaris, onu u plavoj kutiji i razmazujem kremu po faci u nadi da će koža odjednom postati elastičnija. Da mogu nadodati neke filmske efekte, vjerojatno bi se čuli efekti poput naglog usisavanja tekućine ili isparavanja jer koža je... Continue Reading →

#89: Online trening

Inače nisam za online treninge jer ljude je lijepše vidjeti uživo, no posebna vremena zahtijevaju posebne mjere. Online trenizi su nešto što vaši treneri trenutno nude kao zamjenu za uobičajene rutine. Kako smo svi u svojevrsnoj izolaciji, nešto treba poduzeti, a vaši omiljeni treneri upravo to čine kad vas pozivaju na online treninge. Gledam kako... Continue Reading →

#86: Tjelesna aktivnost u “vrijeme apokalipse”

Život nije stao. Nije niti pritisnuo pauzu, unatoč prilično dramatičnim slikama koje vidimo iz opustošenih dućana u kojima uglavnom nedostaje brašno, šećer i guzobris. Skoro pa 3 bijele smrti. Jer sudeći po količini zaliha naprijed navedenog prosječnog hrvatskog građanina, veća je vjerojatnost da biste se mogli do smrti usrati nego zaraziti virusom COVID-19. Nekako mi... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑