Dakle, ako postoje dvije knjige koje su me ostavile prilično “paf”, onda su to ove dvije iz naslova. “Outlive”je dugo očekivana knjiga doktora Petera Attie, a istovremeno se naslanja i sadržaj knjige Matthewa Walkera “Why We Sleep“. Kao da je ovaj broj članka indikativan s ovim “tri, dva, jedan…” tjera na akciju, a nekako vjerujem da biste uz ova dva naslova mogli upravo krenuti u jednu dobro promijenu vaših navika i svojevrsnu evoluciju.

Kako ne bih previše dramio niti spojlao iako je jasno da nešto moram napisati pa stoga i otkriti, prije svega bih rekao kako bih navedene dvije knjige stavio u obaveznu literaturu iz biologije u srednjoj školi. Osobno sam stava kako učenje o paličnjacima, pužićima, kolutičavcima i drugim interesantnim bićima možete naučiti na faksu, ako baš imate želju učiti o tome, a ono što svima nama nedostaje jesu jasni podaci temeljeni na novijim istraživanjama o tome što elementarne stvari poput tjelesne aktivnosti, balansirane prehrane i sna predstavljaju nama, kao vrsti. I kako međusobno koreliraju.

Outlive je jednostavno životni udžbenik i svako tko kaže da mu je dugačak, iskreno kenja kvake jer vas nitko ne traži da to pročitate kao lektiru u jednom mjesecu iako je poželjno pročitati to u jednom komadu, što naravno nije bio slučaj sa mnom. Jedna od najbitnijih stvari koja je meni zapela za uho je pojam Medicina 3.0 (Medicine 3.0). To je pojam koji bi se umjesto lječenja postojeće Medicine 2.0, trebao baviti prevencijom i poznavanjem svojega tijela, ali i poznavanje zdravstvene anamneze od strane liječnika obiteljske medicine koji bi se trebali baviti sustavnim suzbijanjem mogućih bolesti 20+ godina prije no što se one dogode, a što je moguće napraviti određenim testiranjima i aktivnim navođenjem pacijenata na neke bolje navike. Većina znanstvenika će se složiti kako je tjelesna aktivnost jedini lijek koji vam neće naštetiti (naravno, ne govorimo o profesionalnim sportašima već o umjerenoj tjelesnoj aktivnosti kroz rekreativu). Naravno, većina bi ljudi sad reklo, ja nemam vremena za to, a kamoli moj doktor koji samo želi da mu se ne javim. OK, to treba promijeniti i nitko ne kaže da će se to dogoditi preko noći, ali u tome i sami sudjelujemo.

Dr. Attia ima želju približiti znanost “običnom čovjeku” i omogućiti normalnije i dugovječnije življenje svima koji su zainteresirani. Priznaje svoje pogreške i isključivosti, a sam kraj knjige donosi istinsku ispovjed gdje se autor skida s pijedestala na koji se ili sam stavio ili ga drugi stavljaju. Naravno da se govori o kardiovaskularnim bolestima, karcinomu, Alzheimeru i dijabetesu, koji trenutno odnose izuzetan broj života i drastično utjeću kako na životni vijek, tako i na kvalitet života. Na ovo prvo možda ne mogu utjecati, osim ako ne pokušam utjecati na ovo drugo. Sam autor ne nudi rješenja u knjizi poput kakve “kuharice” za zdravi život već govori o znanstvenim istraživanjama te priznaje svoje greške, a kako najveću, isključivost “ispravnog puta” gdje se jedan izbor nameće kao bolji od drugog. Knjiga je izuzetno logična, unatoč činjenici da na dijelovima trebate imati nešto više znanja o nutricionizmu i biologiji (što ja naravno nemam) pa je moguće da se u tim nekim skraćenicama naziva proteina i dr. malo izgubite. Ja jesam, ali bit ne možete propustiti. I u konačnici ne propušta napomenuti kako briga za fizičkim zdravljem mora ići ruku pod ruku s emocionalnim. No kako vas ne bih još dodatno gnjavio, pročitajte knjigu ili ju poslušajte u naraciji samog autora.

A istovremeno sam pročitao i knjigu “Zašto spavamo”, odnosno “Why We Sleep”, što je druga knjiga koja počinje s “Why We…” (…Swim). Matthew Walker je apsolutni autoritet kada je riječ o spavanju i često spominjani stručnjak toga polja od mnogih svojih kolega, ali i mnogih podcastera kojim stiže u goste. Ideje da dovoljno spavate ili da ćete spavati kad umrete su apsolutna ludost. San je toliko nužan, a istovremeno toliko zanemaren da je to zapravo zastrašujuće. Kao kriminalistički inspektor propustio sam mnoge noći sna, a vjerujem da sam zbog nekih loših navika sigurno negativno utjecao i na kvalitet onog “dustupnog” sna koji mi je preostao za vrijeme moje policijske karijere.

Živimo u svijetu koji ne prepoznaje da postoje različite genetske predispozicije ljudi u odnosu odlazak na spavanje, što nam je omogućilo opstanak i razvoj u vrijeme kada smo bili daleko ranjiviji u odnosu na predatore koji su nas okruživali. Autor govori o mnogim stvarima koje utjeću na kvalitet sna, a koje doživljavamo upravo kao nešto što nam omogućuje kvalitet sna, poput “dobre kapljice za odličan san”. Kava, alkohol, tjelesna aktivnost, hladni tuš ili topla kupka, rasvjeta, temperatura prostorije,… tolike stvari utjeću na naš san, za koji ni ne razumijemo čemu zapravo služi u svojim segmentima, od kojih je vjerojatno najpoznatiji onaj REM (rapid eye movement) i ne, ne radi se o glazbenom sastavu. U posljednjih nekoliko godina postao sam daleko svjesniji bitnosti sna, gotovo religiozan oko pokušaja da spavam minimum od 7 sati tijekom noći, a ozbiljnost manjka sna, pogotovo kod nekih službi poput medicinara, policijskih službenika koji nose oružje, vozača,… i podaci koji govore o utjecaju na logičko razmišljanje, su apsolutno zastrašujući. Kad čujete/pročitate koliko uspijete zapamtiti učenog materijala nakon neprospavane noći ili još k tome nadodanog izlaska van i povratka u alkoholiziranom stanju,… da vam je to netko rekao dok ste studirali, možda biste već tada promislili ići nekim pametnijim putem. Jasno, manje privlačnim većini koja misli kako je bančenje do jutarnjih sati najbiniji tjedni događaj. Unatoč poznatoj izjavi, san se ne da nadoknaditi.

Ono što ću na kraju naglasiti je da niti jedna od ove dvije knjige nije Biblija (niti koje drugo sveto pismo) pa ih nemojte tako ni čitati. Onog trenutka kad se odreknete kritičkog razmišljanja, jednako ste u gabuli kako i da ste ostali zbuksani u sigurnost svog znanja, ne omogućujući svom znanju ovog svijeta da se pokuša upiti u vašu glavu. Ostanimo dakle otvoreni za nova znanja, ali zadržimo kritičko promišljanje jer bez toga nema znanosti. Stvorite svoje mišljenje i pokušajte primijeniti što je moguće.

Ako ste kojim slučajem pročitali knjigu, jako bih rado pročitao što je vama ostalo kao najupečatljivije.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!