Prije kojih pola godine razgovarao sam s jednom svojom prijateljicom Amerikankom o Davidu Gogginsu, o njegovoj knjizi Can't Hurt Me, što me izuzetno oduševilo jer često mislim da za neke knjige i neke osobe samo ja znam. Ne zato što sam ja nešto posebno, već zato što je Goggins "mrvicu" ekstreman. No, kaže meni prijateljica... Continue Reading →
Znam da sam o ovoj temi već pisao i zapravo volim ovu temu jer govori u prilog vještini i znanju, iako bi ju neki rado nazvali svaštarenje. No ako niste profesionalac i/ili fokusirani specijalist (da slučajno ne bih rekao zadrti), onda vam je svaka vještina korisna. Doduše, stava sam da svaka promjena može donijeti neke... Continue Reading →
Pretpostavljam da će se većina mojih čitatelja složiti sa mnom kad kažem da nas je ova 2020. prilično iznenadila i da većina stvari nije bila onako kako smo planirali. No to nije nužno loše. Možda nam je trebao reset. Naravno, u ovom pandemičnom ludilu neki su izgubili svoje bližnje, svoje najmilije, neki su ostali bez... Continue Reading →
Čitam blogove drugih blogera u Hrvatskoj, a koji se uglavnom tiču trčanja. Pri tome ponajviše mislim na blogove Petre Kulić Domitrović i Nataše Namčoraste Dobrenić no rado pročitam i članke Kluba cestovnog i planinskog trčanja Samobor. Ipak ovaj članak je nastavak na nešto o čemu sam pisao već ranije i o čemu govorim već dugo,... Continue Reading →
Kaže Zvone (aka Zvonimir Mikašek) da je to glavna utrka ove godine i da je trčalo i mlado i staro. U gradu i na selu. Po cesti i po terenu. Sporo i brzo... i sve onako između. Uglavnom, čini se kako cijela Hrvatska zaista trči. I u pravu je. No ja ću reći da su... Continue Reading →
Čitanje knjiga definitivno ne dolazi na listu prioriteta kod mene koliko bi trebalo. Volim čitati knjige stvarnih ljudi i njihovih stvarnih inspirativnih priča. Ovo je jedna takva knjiga. Pisana je tako da bi se svatko tko je trčao brdima mogao poistovjetiti s Kilianovim iskustvima o kojima govori u knjizi. Da, može, ne biste vjerovali. Može... Continue Reading →
Činjenica da sam rastavljen nije neka vojna tajna niti to tajim, no nije za hvaliti se. Rastava braka, tko god prošao kroz nju, je jedan veliki životni neuspjeh. No kao i svaku stvar u životu, neuspjehe i strahove treba prihvatiti kao činjenice, saživjeti se s njima, pokušati ih shvatiti, racionalizirati ako ide i ne dozvoliti... Continue Reading →
Jednom davno me moj dragi prijatelj Neno pitao jednu super stvar: Kako znaš koji ti je od nas najbolji prijatelj i zašto mora postojati ta razlika? Parafraziram ga, ali postavio mi je odlično pitanje nakon što sam jednog drugog prijatelja nazvao najboljim prijateljem. Od tog trenutka ne dijelim prijatelje na najboljeg i ostatak. Ili si... Continue Reading →
Slušam o tim stijenama već dugo. Kako su prekrasne, kako je zahtjevna staza, kako ima prilično prekrasnih vidika, kako je šuma divna, kako se vereš među stijenama i po lojtrama. I nekako sam 30.12.2018. uspio iz Novog Vinodolskog gdje sam otišao dočekati Novu, odvesti se podno Bijelih Stijena s društvom. Bilo nas je 3 para,... Continue Reading →
Jedna od mojih omiljenih filmskih izreka je kad Thomas Wayne kaže svom sinu Bruceu aka Batmanu, da padamo kako bismo naučili ustajati. To govori u prilog upornosti. No to nije odlika koja krasi puno ljudi. Kod mnogih ljudi radi se o pukom preživljavanju, a kod većine o makar prešutnoj predaji. Kako god bilo, ja nisam... Continue Reading →
