Čitam blogove drugih blogera u Hrvatskoj, a koji se uglavnom tiču trčanja. Pri tome ponajviše mislim na blogove Petre Kulić Domitrović i Nataše Namčoraste Dobrenić no rado pročitam i članke Kluba cestovnog i planinskog trčanja Samobor. Ipak ovaj članak je nastavak na nešto o čemu sam pisao već ranije i o čemu govorim već dugo,... Continue Reading →
Kaže Zvone (aka Zvonimir Mikašek) da je to glavna utrka ove godine i da je trčalo i mlado i staro. U gradu i na selu. Po cesti i po terenu. Sporo i brzo... i sve onako između. Uglavnom, čini se kako cijela Hrvatska zaista trči. I u pravu je. No ja ću reći da su... Continue Reading →
Čitanje knjiga definitivno ne dolazi na listu prioriteta kod mene koliko bi trebalo. Volim čitati knjige stvarnih ljudi i njihovih stvarnih inspirativnih priča. Ovo je jedna takva knjiga. Pisana je tako da bi se svatko tko je trčao brdima mogao poistovjetiti s Kilianovim iskustvima o kojima govori u knjizi. Da, može, ne biste vjerovali. Može... Continue Reading →
Činjenica da sam rastavljen nije neka vojna tajna niti to tajim, no nije za hvaliti se. Rastava braka, tko god prošao kroz nju, je jedan veliki životni neuspjeh. No kao i svaku stvar u životu, neuspjehe i strahove treba prihvatiti kao činjenice, saživjeti se s njima, pokušati ih shvatiti, racionalizirati ako ide i ne dozvoliti... Continue Reading →
Jednom davno me moj dragi prijatelj Neno pitao jednu super stvar: Kako znaš koji ti je od nas najbolji prijatelj i zašto mora postojati ta razlika? Parafraziram ga, ali postavio mi je odlično pitanje nakon što sam jednog drugog prijatelja nazvao najboljim prijateljem. Od tog trenutka ne dijelim prijatelje na najboljeg i ostatak. Ili si... Continue Reading →
Slušam o tim stijenama već dugo. Kako su prekrasne, kako je zahtjevna staza, kako ima prilično prekrasnih vidika, kako je šuma divna, kako se vereš među stijenama i po lojtrama. I nekako sam 30.12.2018. uspio iz Novog Vinodolskog gdje sam otišao dočekati Novu, odvesti se podno Bijelih Stijena s društvom. Bilo nas je 3 para,... Continue Reading →
Jedna od mojih omiljenih filmskih izreka je kad Thomas Wayne kaže svom sinu Bruceu aka Batmanu, da padamo kako bismo naučili ustajati. To govori u prilog upornosti. No to nije odlika koja krasi puno ljudi. Kod mnogih ljudi radi se o pukom preživljavanju, a kod većine o makar prešutnoj predaji. Kako god bilo, ja nisam... Continue Reading →
Pišem o dvije "verzije" zone komfora. Dva pogleda na taj vrlo mistificirani pojam od dvije riječi. Nemojte se dati zeznuti. Bijeg iz zone komfora Prvi je onaj "klasični" o kojem ljudi uglavnom govore. I uglavnom to banaliziraju kao da je riječ o nekom neslućenom pomicanju granica koje događa svakodnevno. Istina je da ukoliko želite biti... Continue Reading →
I've already explained what kind of vacation suits me. What others see as “exhausting,” I see as relaxing. Whoever is with me has the opportunity to see things that everyone can, many fantasize, but few achieve. At least I'm mansplaining that to myself. My son and I connected Corpus Christi Day with a weekend and... Continue Reading →
Oduvijek sam volio dokumentarce. Valjda sam ja ta generacija koja je odrasla na Opstanku, a kasnije na National Geographic-ovim i BBC-evim dokumentarcima pa me opet malo uhvatilo. Od igranih filmova ne očekujem previše pa mi svako toliko dobro dođe nešto realno. Prelistavajući Netflixovu videoteku naišao sam na film Minimalizam. Mi smo potrošačko društvo u kojem... Continue Reading →
