Prije koju godinu mi je Instagramu iskočila fotografija sa neobične utrke na Hvaru – ÖtillÖ SwimRun. I danas pratim istog fotografa, ali ono što je najbitnije za ovu priču danas je da mi je za oko zapela avanturistička utrka u kojoj plivaš i trčiš. I sve nosiš sa sobom. Naravno da postoje pravila i naravno da postoji posebna oprema koju smiješ koristiti. Prevedeno sa Švedskog, ö till ö znači od otoka do otoka. Postoji naravno i priča o tome kako je to nastalo, no to pogledajte na internetu ako vas više zanima.
No kako to često biva, bar kod mene, puno želja, puno ambicija, puno obaveza i nekako se neke stvari izgube iz fokusa. Tako se dogodilo sa swimrunom, koji se eto održava i na našem Hvaru. Ima i nekoliko dužina utrke pa se tako možete odlučiti za tester, kratku i dugu. Ako sam dobro shvatio, sve to radite u paru i postoje pravila po kojima se ne možete odvojiti od partnera više od nekoliko metara pa se ljudi povezuju s užadi kako se to ne bi dogodilo. Sve u svemu, jedna jako zanimljiva priča koja je meni eto uspjela promaknuti. Pogotovo u ovim COVID-19 pandemičnim uvjetima.
No zato mi u Zagrebu imamo ÖtillÖ u malom na Jarunu, zahvaljujući prije svega Terezi Vuković, Mireli i Draženu Vassungu i skupini entuzijasta, triatlonaca u kojima ćete čuti neka ozbiljna, legendarna imena hrvatskog triatlona poput Višnje Škevin. Ako je dovoljno dobro za njih, onda mora biti i za mene. To su sve ljudi s ogromnim iskustvom u triatlonu. Običnim i onim dugim verzijama, željezne žene i muškarci. Ne znam točno tko je najzaslužniji da swimrun utrku, zapravo trening ligu imamo na Jarunu, no za moje je sudjelovanje najzaslužnija Tere koja me pozvala na ono što se zove – PlivTrk.
PlivTrk je dakle trening liga na zagrebačkom jezeru Jarun, u kojoj se izmjenjuju plivanje i trčanje. Jučerašnje, 2. kolo lige na kojem sam imao sreću sudjelovati ima četiri izmjene plivanja i trčanja, s ukupnim iznosom plivanja od oko 1.300 metara te 6.400 metara trčanja. Briefing je kod triatlonskih kontejnera, a sama utrka, trening počinje u vodi ispod stepenica.
Jarun definitivno nije moje omiljeno plivalište. Što zbog mulja, što zbog lopoča, što zbog ribetina. Neću vas muljati i reći da ih nema. Ima ih. Nije riječ o somu Juri od 3 metra, ali da ima ribica kojima ne znam naziv, ali koje su sigurno kojih 30-50 cm dugačke, da ima ih. No iskreno, ne zanimate ih. Proći će pored vas, ispod vas i nastaviti svojim putem. Mislim da smo mi na njihovom teritoriju, a ne obrnuto. Što se tiče lopoča, znalo ih je biti i više pa mi se jučerašnje plivanje nije činilo posebno dramatično. Ok, Jarun definitivno nije Bled i ne treba ići za tim, a nije ni more između Kornatima. Tako je kako je.
Utrka je krenula na Terin fičuk i slijedila je oznake uz plažu, u smjeru istoka gotovo 500 metara nakon čega se pliva do plaže i prelazi u trk. Trči se do kraja otoka i potom ponovno do kontejnera i stepenica do ulaza u vodu. Potom plivate prema jugu, na drugu plažu, prema drvetu, ponovno izlazite iz vode i trčite po šetnici do nudističke plaže (mreže koja ju odvaja) i ulazite ponovno u vodu kako biste preplivali kojih 115 metara na drugu stranu. Kad izađete na suho ponovno, trčite do Aquariusa i tu ulazite u vodu posljednji put i plivate kojih 500 metara do pizzerije Dalmatino gdje izlazite i krećete u trk prema cilju uz veslačku stazu dužine cca 2km. Jednostavno, zar ne? Plivaš, trčiš, plivaš, trčiš,… i eto kraj.
Meni je jučer trebalo kojih pola minute preko sat vremena. Želja mi je bila ispod sata, ali kaj sad. Tako je kako je, preživio sam. I zapravo, sve mi je bilo super. Malo su me ovi nudisti čudno gledali pušeći cigarete u plićaku (ne kužim baš taj dio), no nisam imao vremena obraćati pozornost na njihovu zbunjenost i izloženu “aparaturu”.
Što vam trebam za utrku? Prije svega dobra volja kao i za svaku drugu. Dozvoljena oprema su pedalsi ili lopatice za plivanje te avion ili plovak, a od opreme za preporučiti je plivačke naočale i kapa, triatlonsko odijelo (no može i u kupaljkama) te tenisice za trčanje u kojima ćete i plivati. Dakle tenisice ostaju na nogama cijelo vrijeme. Ja sam trčao u svojim starim Salomon Sonic Pro tenisicama koje i lagane i prilično prozračne pa mi nije smetalo pri trčanju. Tereza me uputila da je poželjno dobro ih zategnuti kako ne bi ispale tijekom plivanja, ali i da noga ne klizi po tenisici jer od toga nastaju žuljevi. Ostavio sam i stopalice (ne pamučne) kako bih zaštitio nogu i nikakvih problema nisam imao. Dakle, nisam imao triatlonsko odijelo (iako ga imam doma) niti sam imao avion jer se ne znam njime služiti pa da ga ne izgubim po putu.
Za razliku od raznoraznih liga i utrka koje se u Zagrebu nude, ova je potpuno besplatna. Nećete platiti 20, 50 niti 150 kuna kako biste sudjelovali jer je bitno sudjelovati. Malena utrka sa željom da raste. Do koje mjere to ne znam, ali pozivam sve koji znaju plivati i trčati da se okušaju u ovome jer je vrlo interesantno i zabavno, a svakako će upotpuniti vaše iskustvo i biti će to jedan jako dobar trening za vas. U plivanju ćete više raditi gornjim dijelom tijela pa vam neće utjecati na umaranje nogu koje ne mogu puno s obzirom na tenisice koje nosite, no shvatit ćete kako je disanje drugačije pa će pri prijelazima biti potrebno prilagoditi se. Jučer sam došao treći od nas 5 muških, no pored Dražena Vassunga ja se nemam što gurati naprijed. Nisam u istoj kategoriji s dotičnim gospodinom jer isti “duže trenira ovo”. Šalim se malo naravno. Iako je stariji, godine i iskustvo mu apsolutno idu u prilog.
Evo malo osvrta na samu jučerašnju utrkicu za koju možete pogledati i detalje u linku. U prvo plivanje sam krenuo opušteno i ostvario čak najbolje vrijeme od četiri plivanja, a kad plivate bez nogu (iako sam imao pedalse) to vam je malo čudno. Izlazim drugi iz vode iza Vassunga, ali me na kraju otoka Vedran, koji na kraju završava drugi prestigao u trku i tako je bilo do kraja utrke. Ja sam svoju razliku za četvrtoplasiranim povećavao pokušavajući dostići Vedrana. Naime, brži je trkač, a jedinu priliku sam vidio u plivanju gdje sam mu se stalno pokušavao približiti. U drugom plivanju sam imao osjećaj “da ga imam”, no tog trenutka kad je izašao na obalu, odljepio se kao da ima neki dodatni motor. Kod nudističke plaže pokušavam ga ponovno sustići, no prekratka je distanca ništa od toga. U trku smo bili otprilike u istom tempu, no zaostatak kod Aquariusa se činio nedostižan. Vidio sam ga kako ulazi u vodu nekih 70-ak metara prije mene, no kad uđeš u vodu ta se udaljenost naglo smanjuje pa imaš osjećaj da možeš nadoknaditi. U vodi je bio otprilike 20 metara ispred mene, no do izlaza je razlika bila možda metar i pol. Stigao sam ga, mislim si, ali sam zapravo prilično nagazio da bih ga stigao i time se zapravo malo potrošio. No nema veze, jer ok je ako vas netko potjera da date malo više nego ste planirali. U trčanju je opet ispalio i svaka mu čast. Do cilja me vodilo nekih dva kilometra trčanja po ravnom, a obaranje osobnog rekorda na Bikčevićevoj dan ranije definitivno mi nije išlo u korist tako da sam osjetio onaj mali uspon na kraju veslačke staze… a nemaš ga što vidjeti. Ok, samo još zavoj pa sam na parkingu. Ulazim u cilj kojih pola minute više od punog sata. Bio sam prilično uspuhan, no to je valjda za očekivati nakon vuru vremena bežanja po vručem Jarunu (i voda je topla).
Dobri domaćini i organizatori su se pobrinuli za mjerenje vremena i održavanje trening lige, ali i za okrijepu na kraju. Nije nedostajalo ni smijeha ni veselja i sve u vrlo prisnom i prijateljskom okruženju kakvo zaslužuje ovaj sportski događaj i druženje. Slobodno ponesite nešto za ponuditi ako ste volje i mogućnosti (pivu, sok, grickalice,…). Za slučaj da ste u Zagrebu slijedeći tjedan u četvrtak i tako dok ide, dođite na Jarun kod triatlonskih kontejnera u 1800 sati i okušajte se u PlivTrku. Jasno je kako ima i drugih liga u isto vrijeme, no vjerujem kako se ništa neće dogoditi ako propustite jedno kolo i pokušate nešto novo. Vjerujem da će vam se svidjeti!
Like-share-comment-subscribe!
Thomas' Life Without Pause 
Svaka cast
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala.
Sviđa mi seSviđa mi se