#126: Hej ljubavi… imam karcinom dojke!

Da netko ne bi krivo shvatio ovaj članak, koji teško da može biti osobniji od ovog, odmah ću vam reći da je svaka riječ ovdje namijenjena razumijevanju onog što se ne događa drugima, već može svakome od nas ili u ovom konkretnom slučaju - svakoj ženi. Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, a nekako... Continue Reading →

#124: Otac na službenom putu

U zadnjih 3 tjedna, gotovo da me dva nije bilo doma zbog službenog puta pa za one koji misle da trening tada staje eto jedan članak. Činjenica da je otac na službenom putu nije razlog da se preskoči trening. Ne putujem često no kad god se to dogodi pokušavam složiti i raspored treninga. Trčanje, kao... Continue Reading →

#121: A da znaš kako sam ja nekad…

Još jedna u nizu vrlo diskutabilnih tema o kojoj se ljudi uglavnom trude ne komentirati, no vrlo je malo onih koji blagonaklono na to gledaju i odobravaju. Život na staroj slavi mi nikad nije bio jasan. Znam da je pristojno prešutjeti, no valjda ste se već navikli na to da ja imam problema s tim.... Continue Reading →

#120: Koliko vas boli neuspjeh?

Prema definiciji koju sam našao na internetu neuspjeh je nepovoljan ishod odluke, radnje, događaja i sl., pomanjkanje uspjeha. No nije mi namjera baviti se jezikoslovstvom već onim subjektivnim osjećajem koji varira od čovjeka do čovjeka. Rekao bih je osjećaj neuspjeha prije svega vrlo individualan, što znači da ga svatko od nas drugačije doživljava ovisno o... Continue Reading →

#119: Nerealni polumaratoni

Jučer me iznenadila vijest o smrti 43-godišnjeg trkača na Proljetnom polumaratonu. Iskreno mi je žao izgubljenoga ljudskog života. Ne znam pozadinu tog tragičnog događaja i ovaj tekst nije refleksija na navedenog trkača o kojem (barem trenutno) ne znam ništa osim onoga što su prenijeli mediji - inicijale muškarca, starog 43 godine, sa začelja trkačke kolone... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑