Neobično mi ja kad se ljudi varaju, kad za partnere odabiru nekog tko će se financijski brinuti za njih, kad općenito radije provedu vrijeme s prijateljima nego sa svojim partnerima, “stay home moms” koncept ne razumijem pogotovo kad je riječ o jednom ili dvoje djece,… ima toga dosta u partnerskim odnosima (što uključuje, ali ne ograničava odnose samo na bračne) što ja ne razumijem, ali me se uglavnom nikako ne tiče niti me se pita pa se držim podalje od toga. Često kad ljudi prekinu, prijatelji se jave s onim “pa to smo svi vidjeli osim tebe” pričama, no bismo li trebali reći?
Nakon nekoliko prilično neuspjelih veza u posljednjih deset godina (nisu sve bile loše, ali su neke bile katastrofalne!!), prilično sam oprezan u prognozama, a posebno u kritiziranju drugih jer iskreno, unatoč činjenici da sam bio svjestan “crvenih zastavica” (da “zastavica”… LOL), i dalje sam se nadao kako će se stvari popraviti. Ono što sam naučio iz svega toga jest činjenica da nitko ne bi trebao biti s agresivnom osobom, a drugo je da emocije i “ružičast naočale” prilično zamute vid pa realnom sagledavanju stvari možete reći bajbaj… bar na neko vrijeme. Neki kopčaju brže, neki sporije. Pa ipak, ne razumijem ljude koji se odluče biti na neki način podređeni u vezi. U vezi nitko nije jednak u svim stvarima. Uvijek je jedna osoba bolja, spretnija, iskusnija, vještija,… od druge u nekom segmentu života. Ne kuhate, peglate, računate, radite sklekove, vozite bicikl,… jednako. Netko od vas dvoje to radi bolje. Jedan jedno, drugi drugo. I to je super jer to je normalno. Teško je vjerovati da oboje zarađuju isto. Teško je vjeroavati da oboje rade ulažući jednak napor u radu. Neko radi manje, a zarađuje više. Ima i toga. I dok god to prihvatite kao dio te partnerske dinamike u kojoj nema predbacivanja kako je jedan “lošiji”, a drugi “bolji”, dotle imate zdrav odnos. Kad se ta dinamika promijeni, mijenja se dinamika veze u kojoj se netko smatra manje vrijedan, lošiji. Želite li biti u vezi s nekim tko smatra da ste manje vrijedni? Zašto bi to itko želio?
Bio sam u vezi s osobom koja me je konstantno kritizirala pod izlikom da je to “za moje dobro”, istovremeno ne želeći ispraviti niti jednu svoju “krivu Drinu”. Da bi konstruktivna kritika bila izvediva, mi sami moramo ju željeti spoznati, ona treba zvučati dobronamjerno i moramo imati želju ispraviti svoje ponašanje, evoluirati, kako bi to sve uopće bilo izvedivo. Iz straha se ne rađa ništa dobrog. Promijeniti svoje navike na bolje je jednostavno kad to želimo. Moramo razumijeti gdje griješimo i zašto nam se to događa. I da, lakše je to napraviti kad si motiviran jer želiš biti najbolja verzija sebe za svoju partnericu/partnera. Tada stvari idu daleko lakše, ali treba biti otvoren za to i otvoreno razgovarati o stvarima. To je partnerstvo. Partnerstvo je životno, a život se sastoji od niza događaja u kojima se netko snalazi bolje, a netko manje dobro, no ideja je da se ne izoliramo i gotovanski držimo na distanci. Bilo da znamo bolje pa nećemo (inat) ili da ne znamo, a ne želimo ni znati jer to će za nas učiniti netko drugi. Kao netko tko je izgubio oca u svojoj 14. godini, mogu vam samo reći da je ideja “stay home mom” izuzetno loša jednom kad vam otac umre, a majka shvati kako nema 15-20 godina staža koji će joj prilično nedostajati jednom kad ode u penziju. U ovom svijetu u kojem danas živimo, vjerujem kako bi svatko trebao željeti ostvariti se za sebe i biti nezavisan i neovisan. Nikad ne znate kako će vam život dodijeliti karte pa je moj savjet da se prije svega potrudite biti koliko toliko sigurni da se možete osloniti na sebe, a tek potom na nekog drugog.
Partnerstvo bi trebalo biti jedan nesavršen, ali željen odnos dvoje ljudi koji su jedno drugom podrška. Emotivna, razvojna, edukativna, fizička, obiteljska pa i poslovna. Mi bismo trebali željeti biti oslonci jedno drugom, jer biti seronja prema onom s kim smo odlučili provesti život (bar smo tako mislili u nekom trenutku) ne može fora, ne možemo se biti oslonac s “figama u žepu”, nešto djelomično. Ili jesmo ili nismo. Majka me naučila kad “sereš po svom partneru, sereš po sebi”. Mi ih biramo sami. Ako smo s debilom, agresivcem, kretenom, kravom, konjem, idiotom, glupačom,… što to govori o nama. Nismo mi ništa bolji ako ostajemo u takvom odnosu. A možda smo mi upravo ti koji to činimo drugima? Budite dobri prema svojim partnerima. Ljubav i poštovanje su dvije nedjeljive emocije u partnerskom odnosu koji teži opstati. Ajd sad budite si dobri!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!
