Nekad smo imali samo jedan kućni telefon i ako smo željeli doznati nešto jedni o drugima ili smo nazvali pa razgovarali, ili smo nazvali pa se dogovorili da ćemo razgovarati uživo. Danas ima toliko aplikacija za komunikaciju da je jednostavno nemoguće pratiti na kojoj ste dobili poruku još k tome imamo i različite društvene mreže poput Facebooka, Instagrama, Linkedina, TikToka, Snapchata,… da mi se ideja o dodatnoj komunikaciji i praćenju putem sportskih aplikacija kao što su Strava i Garmin Connect (ima ih još, nedvojbeno) čini zastrašujuće koliko nas zapravo otuđuje jedni od drugih. Zašto je tako komplicirano nazvati i reći “Čuj stari kaj ima? Ajmo na kavu!”

Na Stravu konkretno ne idem već dugo, a profili na Stravi i Garmin Connectu su kompletno u privatnim postavkama. Strava bi trebala biti isključena “svaki dan”, jer nema baš nikakvu vrijednost, da budem iskren. Ne natjećem se ni sa kim niti me zanima ičiji “segment” ili rezultat. Nakon dugo vremena sam na Garmin Connectu otvorio “obavijesti” i vidio da je dvoje ljudi zatražilo da me prate… iskreno uopće ne razumijem zašto. Što bi to oni trebali vidjeti na mojem profilu, a da bi im bilo od nekog značaja? Ujedno, držim da su moje šetnje, trkovi, odlasci u teretanu ili na penjanje,… isklučivo moji i samo meni vrijedni. Naravno, odmah sam odbio praćenje, kao što odbijam prijateljstva na facebooku. Čemu? S ljudima koji me nikad nisu vidjeli u životu? Kakvo je to prijateljstvo? Za mene nazvati nekog prijateljem je ozbiljna stvar, a facebook ne može biti ozbiljan nikako.

Istovremeno, svaka od tih društvenih platformi nudi neki oblik komunikacijskog kanala i putem poruka, s tim da poruke na nekim društvenim mrežama prečesto se povezuje s dijeljenjem nekih kratkih video uradaka, što dakle nema gotovo nikakvu posebnu vrijednost i ponajmanje bi spadalo u rubriku “žurno”. No kad svoj mobilni uređaj postavite tako da vam šalje obavijesti o porukama na tim istim društvenim mrežama, vrlo je vjerojatno da bi vam poruke mogle dolaziti svaki čas. Za mene je to jednako kaosu. Svaki put kad mi se mobitel oglasi pogledati što je, čini se previše, a razočaranje je prilično kad vidim da je poruka zapravo podijeljeni reels.

Nekad smo imali jedan telefon, onaj kućni, preko kojeg bi išla sva komunikacija. Morao si naučiti razgovarati, ne samo s prijateljima već i njihovim roditeljima. Kad si nazvao curu koja ti se sviđa, morao si znati pristojno se ponašati, pozdraviti i zamoliti da bi razgovarao s tom djevojkom. Trebao si se znati i predstaviti jer inače se baš ništa ne bi dogodilo. Ako te njen stari pitao: “A tko si ti?!”, to je bio ujedno početak i kraj svega. S mobitelima došle su i sms poruke, koje su pojednostavile neku odgodivu komunikaciju. Pošalješ poruku pa ako nije hitno, odgovor dobiješ kad osobi kojoj si poslao poruku to bude zgodno. Tehnološkom revolucijom vezanom za mobilnu komunikaciju dobili smo čitav niz aplikacija za komunikaciju poput WhatsAppa, Vibera, Signala, FB messengera, Teamsa, Zooma,… pa se sad dopisujemo i preko Instagrama, Linkedina, raznih email providera, SnapChata,… koliko nama tih sranja treba da bismo poslali poruku, upravo je nevjerojatno. Razni poslovni odnosi traže određene komunikacijske kanale, dok drugi ispadaju neprihvatljivi. Tehnologija nedvojbeno treba biti od pomoći čovječanstvu, no ne može i ne smije zamijeniti mano a mano komunikaciju. Ima sastanaka koji su trebali biti email, nedvojbeno, ali ona osobna komunikacija bi trebala biti češće uživo, osobna i neposredna. Dok je god taj odnos značajno u korist uživo komunikacije naspram one virtualen, mislim da smo na dobrom putu. Pokušajte rođendane čestitati osobnom porukom ili pozivom, a ne objavom na facebook zidu. Ako vidite da ljudima to pak smeta, a vama je normalno, pronađite ljude kojima je draže čuti vas i koji cijene vaše vrijeme, brigu, osobni touch u komunikaciji, umjesto da im je komunikacija s vama tlaka. I ne, ne šaljite mi zahtjeve za “prijateljstvom” na društvenim mrežama ako se nismo osobno upoznali ili je malo vjerojatno da ikad budemo. Čitajte moj blog i ostavite komentar jer to je sasvim ok komunikacija ako me nikad niste vidjeli ili upoznali. U suprotnom, ako se znamo, nazovite me i(li) pozovite na čašicu razgovora.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!