Već nekoliko godina slušam od naše drage Marije kako moramo doći na zimsku Jap ligu i nikako da se poslože zvijezde i planeti kako bi se to konačno i dogodilo. Čini se kako je nedjelja, 26.1.2020. ipak bila ta prava. Skoro prava jer smo išli bez Marije koja je bila spriječena.

Reći ću vam da Jap liga nije neko čudo u organizacijskom smislu. To je klasična klupska underground liga poput Lagvić lige ili Jutarnje gelender lige. Dođeš, daš nekih 20 kuna za operativne troškove (dofuraju ti opremu za presvuć na cilj), istrčiš dugu ili kratku rutu, odnosno odvezeš se biciklom po dužoj i na vrhu uživaš u društvu istinskih zaljubljenika u sport i prirodu uz kuhano vino/čaj te prekrasan pogled.

Dakle pogled sa Japetića, odnosno doma na Japetiću je jedan od ljepših u regiji (bar po meni).

Starta se dakle od kleti “Šumski dvor” gdje možete popiti kavicu te naručiti se za ručak po povratku po cijeni od nekih 30 kuna, a reći ću vam da je sasvim solidan i ukusan. Po dolasku parkirate auto tamo ili baš kod starta koji je kojih 50-ak metara niže. U kleti predate tu smiješnu kotizaciju organizatoru iz kluba AK Jastreb 99 te se uputite na start. Imate dakle birati tri opcije:

1. trčanje dugom stazom ukupne dužine 11 km (i još nešto malo) do doma na Japetiću po šumskoj, šljunčanoj cesti. Nagib je umjeren i može se trčati od početka do kraja. Nije neki kunst. Samo treba peglati dalje i uvjeravati se kako to nije prvi put da takvo što radite. Cesta se račva na nekoliko mjesta no vi se držite desne strane uglavnom. Ili pratite nekoga kome to nije prvi put.
2. uspon kratkom rutom koja je dugačka tek nešto više od 2 km no nagib je… ufff. Nagib je stvarno zajeban, a znam jer sam se tom stazom spustio dolje. Uzbudljivo je trčati dolje, no vjerujem kako se prilično uspušete pri usponu. Stazu treba, možda više pri silasku jer ima dva mjesta gdje smo mislili nastaviti ravno no trkač iz Slovenije (da, Slovenac) nam je pokazao gdje treba ići.
3. brdskim biciklom po stazi iz prve točke. Ujednačenim tempom ste siguran sam brzo gore. Brže od trkača u svakom slučaju.

Dolazak na vrh nije pompozan kao ni na jednoj sličnoj utrci. Nema navijača, ciljne trake, medalja i sličnih kerefeka. To je zapravo trening liga, s ciljom na jednoj od najljepših lokacija u regiji. Nisam još bio na Japetiću, a da nisam ostao oduševljen pogledom prema Jaski. Prekrasno. Prekrasna slika podnožja u magli pomiješana sa vrhovima ostalih brda koja vire iz te magle. Buraz, Kiki i ja smo na startu 11km rute krenuli u magli i laganom rominjanju kišice (zapravo je to disperzija magle) da bismo nakon prva dva kilometra već izišli na sunce. Divota! I tako do vrha. Bio je ugodan dan, sasvim solidan za trčanje u kratkim rukavima i šorcu, a na vrhu nas je dočekala prekrasna, suncem obasjana terasa doma na Japetiću.

• 

• 

• 

• 

• 

Popili smo kuhano vino, malo se osvježili, presvukli majice i krenuli po strmoj stazi dolje prema kleti. Ma divota. Ručak u kleti i povratak u Zagreb s namjerom da dođemo ponovno, čudeći se kako već prije nismo dohajbali na Jap ligu unatoč mnogobrojnim pozivima.

No, u ovu nedjelju, 9. veljače, slijedi posljednje kolo lige i proglašenje pobjednika. Naša draga Marija je pretendentica za postolje u svojoj kategoriji i idemo ju podržati, bodriti i veseliti se njenom uspjehu. A vi svi ostali, ako vas zanima neka nova ideja za vaš nedjeljni trening, Zimska brdska liga Japetić je odličan izbor za razbiti rutinu.