Moje preference kada je riječ o sportskoj opremi su valjda svima jasne, no čini se da sam i ja eto napravio jedan važan iskorak te se okuražio i kupio nešto što nije Salomon. Mnogima smiješno naravno, no nedvojbeno je kako i drugi proizvođači imaju fantastične proizvode. Problem je u meni i mojoj “zbuksanosti”. Ove godine nikako dobiti adekvatnog nasljednika Salomon SonicPro, koje su ionako već stari model, no meni su odgovarale pa sam kupio i drugi par. I tako, apsolutno neplanirano sam na Crni Petak otišao u Running Gate i jedino što se nametalo kao stvarno ono što ja volim (mali drop, tanki potplat s gotovo nikakvih cushiong-om, prozračno) bila je Adidasova tenisica Adizero Adios 5. Paralelno sam gledao i Nike Pegasus 37, no koliko god ja volio Nike, jednostavno nije bilo dovoljno interesantno i na nozi nije prijanjalo kako sam priželjkivao. No da ne bi ispalo da sam naglavačke otišao u dućan i kupio prve koje su mi se svidjele, reći ću da sam isprobao nekoliko Saucony modela u S.O.S. dućanu (sada zatvoren) i da mi jednostavno niti jedan nije bio “ljubav na prvi pogled”. Imao sam osjećaj da “bi bilo dobro” kupiti neke jer ipak je Saucony poznata firma, a cijene u S.O.S.-u su uvijek opako niske bile. Uglavnom, nije bilo emocija, a jedino što nisam probao je model Endorphine Speed koje sam vidio na Željki Šaban Miličić i zapravo jedini model koji mi je onako iskreno zapeo za oko. No ima vremena vjerujem. Samo radi digresije, Salomon je u Sonic 3 verziji ponudio tri modela u 2020. odnosno Balance, Confidence i Accelerate. Ovaj posljednji mi je svojim performansama bio najinteresantniji no nije bilo nigdje na tržištu u Hrvatskoj, čak ni u Keindl Sportu koji obično ima bolje i skuplje modele. U konačnici sam prije možda tjedan dana nabasao na navedeni Accelerate model u Polleo Sportu, što mi je bilo apsolutno nevjerojatno jer ne doživljavam navedeni dućan kao trkački, već više fitness i odlučio probati. Iskreno, bio sam razočaran jer nije bio na tragu SonicPro koji mi je toliko odgovarao. Trenutno je izašao model Sonic 4, ali samo u Balance verziji (koliko se može vidjeti na Salomonovim stranicama), no mene bi iskreno više zanimalo probati njihov top model S/LAB Phantasm.
Ipak vratimo se mi mojim adidasicama koje su mi iskreno, odmah zapele za oko, a kako i ne bi tom kričavo crveno-roza bojom. Ni sam ne znam koja bi točno bila, ali naspram njihovog suparnika u dućanu, lijepim, ali malo dosadnjikavo sivim najkicama, zapravo nije bilo puno za promišljati oko toga iako sam se borio ne uzimati adidas. Mislim da nisam ništa njihovo kupio bar 20 godina iako sam dobio neke stvari na poklon i većina mi je bila dobra (osim jedne jakne koja mi je i danas čudna u ramenima). Dok tipkam ovaj članak, iza mene je odrađeno 200-tinjak kilometara u tenisica, moj prvi maraton, polumaraton i gotovo svakodnevno trčanje u distancama do 10 km. Sve, naravno, po asfaltu.
I da naglasim, ovo je moj osobni osvrt, nije plaćen niti sponzoriran koliko god bi to primamljivo bilo. Tenisice su kupljene kao osobni odabir, a ne dobivene na testiranje.
Izgled i materijal
Evidentna prozračnost materijala
Tenisica izgleda agresivno. Ali ne u nekom negativnom smislu već kao da želi naglasiti svoju brzinu. Na njoj nema ništa suvišno i nije zamišljena da vam grije nogu za hladnih zimskih dana već da osigurava maksimalnu prozračnost kroz mrežasti materijal. No nije to onaj mrežasti, gotovo pamučni materijal kakav nudi Nike i Salomon u svojoj Sonic 3 varijanti (što mi se nikako ne sviđa), već se radi o čvrstom mrežastom materijalu koji dobro prijanja uz stopalo, ali istovremeno ostavlja dovoljno prostora u toe-boxu, odnosno prostoru za prste. Ja nemam baš hobitsko stopalo, ali nisam ni daleko od toga s obzirom na problem sa spuštenim stopalom (platfus). Prva stvar koja se nametne kad obujete tenisicu je da odlično prijanja i obuhvaća stopalo – fits like a glove. Ok, možda više kao čarapa, ali ipak ostavlja dovoljno prostora da prsti dišu. Meni se to jako dopalo, jer ne vjerujem u ne znam kakvu izolaciju zbog vremenskih uvjeta. Ukoliko trčim po kiši, lakša tenisica će mi se brže sušiti, odnosno sav višak vode ili vlage brže će se iscijediti ili izvjetriti. To je moja logika. Tenisice sa više materijala u nepovoljnijim vremenskim uvjetima s padalinama imaju tendenciju upijanja i osjećaj trčanja počinje nalikovati trčanju s dvije mokre spužve na nogama. Ovo je dakle veliki plus kod mene. Što se tiće boje, u muškoj varijanti dolazi u ovoj nekoj kričavoj, za neke muškarce “neprihvatljivo-ženskastoj” te svojevrsno kamuflažnoj verziji. Ja se osjećam dovoljno muškarcem da bih nosio ružičaste tenisice. To je sve što ću reći. I da, bilo je i u “muškoj” boji, ali sam odabrao upravo ovu. I ponovno bih. One druge su dosadnjikave malo.
Težina tenisice
Slijedeća stvar koju ćete primijetiti, čim učinite prvi korak je da su tenisice lagane. Baš izuzetno lagane. Onako kako sam navikao kod Salomona. Moje tenisice su veličina 42 2/3 (UK 8.5; US 9) i prema specifikacijama teške su 224 grama. Perolake tenisice koje su zamišljene za brzo trčanje. Sve što je taj agresivni profil, kako bih ga ja nazvao upućivao svojih izgledom, težina tenisice to još dodatno potvrđuje.
Potplat i uložak
Potplat govori da je to cestovna tenisica. Na mojih jedva preko 70 kg tjelesne težine, vjerujem da bi tenisica trebala komotno izdržati 700 km. Kod težih trkača to možda ne bi bio slučaj, ali ne planiram se udebljati da bih to doznao pa ako netko trči u istima, a bliži je 90-100 kg, neka slobodno podijeli svoje utiske jer sam znatiželjan. Continental guma potplata kao da još dodatno naglašava tu brzinu koja se veže za tenisicu u samom startu. Kad to vidiš, kao da biraš koje bi niskoprofilke stavio na svoj auto. Potplat ne nudi neko čudo od cushioning-a. I meni je to zapravo super. Imam bolji osjećaj podloge i nemam osjećaj da će mi se noga iskrenuti zbog visine potplata. Unatoč relativnoj tvrdoći, tenisica je prilično elastična i fleksibilna te ublažava kontakt s podlogom upravo onoliko koliko meni treba. Malo sam se začudio da je heel-to-toe drop 10+ cm, ali iskreno, to se ne osjeća.
Ono što sam se malo “preplašio” je izgled pete koji nisam primijetio pri kupnji, a gdje je kad pogledate tenisicu sa stražnje strane na vanjskom dijelu tenisica tanja. Tako je vjerojatno napravljena sudeći po fotografijama na internetu, a ne da sam ju ja rasturio i deformirao u prvih 50 kilometara. Nisam siguran kako bih taj dio pojasnio i čemu to, no tu bi se meni tenisica ionako najbrže izlizala. Meni je stabilnost kod tenisice te prijanjanje podlozi izuzetno bitno. Bitnije od ublažavanja kontakta s podlogom pa je u tom smislu AAA5 ispunila moja očekivanja. Nakon 200 kilometara, potplat se i dalje dobro drži bez nekih znakova oštećenja, a trčim isključivo po asfaltu i ne služe mi za šetanje ili odlazak u dućan. To je tenisica za trčanje i ništa više, bar ne kod mene.
Unutarnji uložak je jednostavan i ne nudi neke specijalne značajke. Jednostavan je i mogu reći da se brzo suši te ne upija vlagu ili vodu koja bi se mogla nakupiti tijekom trčanja, što je sasvim dobra stvar.
Vezice i jezik
Vezice su načelno dobre i drže. Nisam ima problema s odvezivanjima čak i bez duplog čvora, što mi je inače praksa jer mi se ne da mučiti s vezivanjem tijekom trčanja. No ove su daleko bolje od recimo Nike-ovih modela koji se stalno odvezuju, no ja sam ljubitelj quick-lace načina vezivanja koje to onemogućava. Ipak, ovdje bih rekao da se radi o odličnom materijalu koji sprječava odvezivanje. Ocjena bar 4/5 u tom smislu.
Jezik je jednostavan, tanak i “gumiran” i odlično prijanja, a povezan je elastično na podnožje i to mi se također čini kako jako dobra stvar te se vrlo jednostavno ispravlja ukoliko uopće i dođe do kakvog frkanja. Tijekom trčanja nema pomicanja ni u kojem smjeru, a vezice se ne urezuju preko njega jer su dovoljno široke. Ne znam kako bi to funkcioniralo da se vezice zamijene quicklace vezicama koje su prilično tanke, onako žićane. No kako su vezice sasvim solidne u originalnom izdanju, po meni to ne treba ni mijenjati.
Iskustva
Moje trčanje je gotovo svakodnevno i predstavlja zapravo dio dnevne rutine. Jutarnjih 5 kilometara za buđenje je možda najbolje kako bih opisao svoje cestovno trčanje, a sebe kao trkaća (bar u cestovnom smislu) bih opisao kao “ceneraša”. To bi za mene bila idealna dužina. Ova tenisica je u tom smislu savršena. Njena lakoća i direktnost kontakta s podlogom mi odgovaraju i na dužinama oko 10 kilometara zapravo ne opterećuju nogu nikako i osjećaj trčanja je potpun, bez ikakvih nepotrebnih ublažavanja. Naravno da postoji određeno ublažavanje jer nije da nema potplata. Potplat je kvalitetan i koncipiran je da prednji i stražnji dio ublažavaju do određene mjere, dok središnji dio je zapravo “zglob” koji to povezuje malo kompaktnijim materijalom.
U tih 200-tinjak kilometara u posljednja dva mjeseca, istrčao sam i gradski polumaraton i to po kišnim uvjetima. Nikakvih teškoća niti problema nisam osjetio niti sa stopalom niti u potkoljenici, što se vjerojatno najčešće događa ako izaberete krivu obuću. Tenisica je na mokrom držala kao iz reklame za auto pneumatike, a voda se cjedila iz tenisice svakim korakom. Je li mi bilo hladno? Pa nije iako je bio prosinac. Noga se zagrije i to je to. Ne tražim od tesnisice da budu grijači za noge dok trčim.
Maraton koji sam si nametnuo u prosincu 2020. a koji sam trčao do Sljemena i nazad (sve po cesti) donio je doduše neke probleme, koji su vjerujem rezultat ipak nešto tanjeg i tvrđeg potplata, no ne mogu to u potpunosti pripisati tenisici jer je način na koji ja inače gazim, a pogotovo kod tako dugog trčanja gdje forma mora opasti (bar u mom slučaju) do kraja predviđene trkačke trase. U sam u drugoj polovici, pri spustu počeo osjećati bol i osjetljivost u prednjem dijelu stopala, odmah nakon prstiju jer je to vjerojatno dio na koji sam najviše pritiska stavljao. To kako da se moralo dogoditi. Znači li to da to nije tenisica za maratone? Naravno da to ne znači to, ali treba uzeti u obzir da autor ovog teksta ne trči maratone i da postoji velika vjerojatnost da moja stopala nisu bila spremna za toliku dužinu. Stoga, iskreno vjerujem kako bi nekom bržem trkaču ova tenisica sasvim dobro funkcionirala za dužene. Ja vjerojatno moram još malo poraditi na tome ili barem ne trčati nizbrdo.
No nešto što moram spomenuti jer mi se to nikad prije nije dogodilo niti s jednom tenisicom. Naime na maratonu i polumaratonu, tenisica mi je izbušila rupe na obje čarape na palcima. S obzirom da sam penjač na stijenu moji nokti nikad nisu dugački. Štoviše, prilično su kratki pa je u toliko još više neobično da su rupe nastale na oba stopala. Prvo sam pomislio da je riječ o slučajnosti ili možda čak o “zamoru materijala”, no na polumaratonu je čarapa bila potpuno nova (Dogmina), nikad korištena i ponovno se to dogodilo. Je li mrežasti pokrov prostora za prste kriv za to? Ne znam, no na kraćim dionicama nisam imao tih problema niti je postojala ikakava senzacija iritacije ili boli. Dakle, enigma, reklo bi se.
Cijena
Tenisice na internetu koštaju oko 150 eura, ali su uglavnom snižene na nekih 110. U Running Gateu sam ih kupio za nekih 800-tinjak kuna na popustu (Black Friday) i mislim da je to sasvim dobra cijena. Ipak se radi o kvalitetnijoj tenisici koja nije za svačiji ukus niti džep. Ali to je ok. Mislim da je omjer kvalitete i cijene sasvim racionalan te se na popustima može kupiti za još prihvatljiviji iznos.
Ukupni dojam
Dakle, ako netko nije shvatio, okorjeli sektaš prihvatio je ideju da bi možda nosio nešto drugo osim Salomona na koji je navikao i za sada bih rekao da je odluka na mjestu. Svakoj stvari bi se mogao naći neki nedostatak, no kod ove tenisice ga jednostavno ne treba tražiti. Nema potrebe za time. Ako volite laganu, prozračnu i stabilnu tenisicu koja dobro reagira na podlogu te nemate potrebu za “hodanjem po oblacima”, onda svakako preporučam da probate Adidas Adizero Adios 5.
Thomas' Life Without Pause 