Ajmo završiti ovu trilogiju! Ova je godina bila izazovna i drugima, ne samo meni. Sin je imao svoje unutarnje borbe, a Sandra svoje. Ja sam nekako sam sebi rekao kako će moji bolovi (a ima ih sve više!) doći već na red, jer nisu prioriteti. Moja je uloga nekako bila da budem podrška. Za nekog tko je “problem solver” (onaj koji rješava probleme) to nije sasvim bezazlen zadatak jer bih po svojoj intuiciji želio preuzeti bar dio tereta na sebe, a to koji puta ispadne stvarno malo. Imati šesnaest je sranje jer te rokaju hormoni na najjače i ništa nije kako treba. Boriš se sam sa sobom, s vjetrenjačama. Sjećam se sebe i svojih drama i nedvojbeno je kako mi je to najtraumatičnije životni razdoblje. Ne bih nikad nazad u te godine. Totalni mentalni kaos. Neke stvari su se riješile, neke stvari se rješavaju i nadamo se kako će biti riješene. Treba biti “praktični optimist”, onaj koji gleda put prema svjetloj budućnosti, ali jasno razumije okolnosti. Recimo da je to moje parafraziranje pojma dr. Sue Varma (interesantna knjiga, preporučam). Matej je promijenio sport pa je nakon 11 godina juda, prešao na rugby! Iskreno sam bio iznenađen njegovim izborom, no unatoč razumijevanju kako može doći do ozljede, ideje da ima društvo snažnih momaka, da igra za momčad, da igra za druge, a ne za sebe samo, da se bavi sportom na tjednoj bazi,… činila mi se odlična. I ne samo to, u timu su ga odlično prihvatili i ispalo je da ima i rođake u timu te prijatelje s mora. Ma baš zakon. Ne mogu reći da mi kao ocu, muškarcu i imponira tako jedan “muški” sport u kojem postoji fizički kontakt, gdje moraš u tom vrlo kratkom vremenu dati sve što imaš, gdje naučiš trpiti fizičku bol i nositi se s uspjehom i neuspjehom. Da tvoj neuspjeh može značiti i neuspjeh momčadi. To je sve izuzetno formativno jer se djeca uče nositi s emocijama. Moraju to sami. Ako odlučimo to činiti za njih u bilo kojem smislu, ne činimo im uslugu! Ono što sam ja morao početi razumjevati je činjenica da moj sin mene gotovo da ne treba. Ili bar misli da me ne treba pa je druženje s njim postala iznimka, a ne pravilo. Kao roditelju koji je uvijek bio uključen to mi ni nikako ne pada lako. To je nešto što tek moram naučiti, ali ne odustajem od svog djeteta, bez obzira što postaje muškarcem.

2025. je počela na brdu, a veselio me svaki odlazak na skijanje. Ubacio sam i prvu turno turu na Krvavcu! Ajme kakav dan! Nije baš kao onaj kakav smo gledali na premijeri filma Freedom, Ivice Kostelića, ali meni taj osjećaj nedvojbeno je sličan onom koji Ivica osjeća u svojim avanturama. Svi mi imamo neke svoje vještine, znanja i iskustva, a osjećaji mogu biti paralelnog intenziteta, iako nam se iskustva razlikuju. Meni je Krvavec dovoljan za ushićenje koje on osjeća na Obertauernu. Poznavajući ga, vjerojatno bismo isti osjećaj ushićenja osjećali na Sljemenu. Nemojte misliti da činjenica da radite nešto slabije od nekog drugog, da bi intenzitet emocije trebao biti manji. To je nešto čime možemo sami gospodariti. Ja kad trčim prirodom imam vjerojatno isti osjećaj koji ima i Kilian Jornet dok trči norveškim brdima. Znam je sam čitajući njegove knjige jasno se mogao poistovjetiti s tekstom koji sam čitao, bez obzira što on u prosjeku trči bar deset puta dulje od onog koliko prosječno trima ja. Jedna od najzabavnijih stvari koje sam ove godine probao je wakeboarding na Krku. Da nije bilo Sandre, vjerojatno to nikad ne bih probao, a sto puta sam prošao pored tog centra u Punatu. Lijepo je imati nekog tko će te pokatnuti da probaš neke dobre stvari. Nadam se da ću ja nju pridobiti na skijanje! A ona mene na windsurf.

Sportski gledano, mislim da mi 2026. neće biti blagonaklona. U 2025. sam se vratio penjanju. Još uvijek me bole ramena, a jedino što mogu učiniti je kontrolirati svoj ego i pažljivije penjati. Trčanje u 2025. bilo je bolno, a nakon što sam pred sam kraj godine došao na red za pregled kod ortopeda, jednog čudesnog i vrlo dragog stručnjaka, jasno je zašto osjećam bolove već preko godine dana dok trčim, a i dok hodam. PEP ilitiga parcijalna endoproteza je slijedeći korak i veliko iskušenje za 2026. Ali bar sam zaokružio to poglavlje oko bolova, legitimno i nedvojbeno. Drugo mišljenje potvrdilo je prvobitno (kao da je bilo upitno uopće) i idemo po nove, rezervne dijelove pa u nove pobjede i izazove. Bit će to ok.

Zašto mislim da će biti ok. Pa iskreno, jer želim tako živjeti, a istovremeno jer imam nekog uz sebe tko na život gleda pozitivno i to je zarazno. Želim tako živjeti jer sam tako sazdan, ali sam istovremeno i odgovoran prema sinu kako bih mu bio uzor i primjer. Nije to jednostavno, ali želio sam biti roditelj i tu nema alternativa. Najlakše je odustati. Koji puta treba “pustiti”, ali ne nestati. Samo dati prostora da se stvari razvijaju neki svojim tijekom jer ono što je dobro za mene, ne znači da je dobro za druge. To znači i da svi vi koji ovo čitate, dobro promislite je li sve što funkcionira za mene (dakle bilo koga tko vas okružuje) bude jednako dobro za vas, bez obzira radi li se o poslu, obiteljskim odnosima, partnerskim odnosima, poslovnim prilikama, prehrani, sportu, intenzitetu fizičke aktivnosti,… svi smo mi individue, a generalne postavke nisu idealne. Katkad funkcioniraju, katkad ne. Hvala za 2025. koja je donijela mnogo izazova, puno mučnih trenutaka zbog kojih još više vrednujem one lijepe da ih nikad ne svhaćam “zdravo za gotovo”. Hvala svima koji ste mi uveselili 2025. svojom prisutnošću, razgovorom, lijepom gestom, komentarom ili čak poklonom. Hvala svima onima koji su po prvi put ušli u moj život u 2025. jer osvježili ste moj život, dali mu novu dimenziju i novi značaj. Lijepo je upoznavati ljude dobre volje! 2026…. ma samo dođi!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku organizatora utrke i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!