Pretpostavljam da će se većina mojih čitatelja složiti sa mnom kad kažem da nas je ova 2020. prilično iznenadila i da većina stvari nije bila onako kako smo planirali. No to nije nužno loše. Možda nam je trebao reset. Naravno, u ovom pandemičnom ludilu neki su izgubili svoje bližnje, svoje najmilije, neki su ostali bez... Continue Reading →
#133: Je li rezultat vrijedan ozlijede i koliko vrijedi bol?
Čitam blogove drugih blogera u Hrvatskoj, a koji se uglavnom tiču trčanja. Pri tome ponajviše mislim na blogove Petre Kulić Domitrović i Nataše Namčoraste Dobrenić no rado pročitam i članke Kluba cestovnog i planinskog trčanja Samobor. Ipak ovaj članak je nastavak na nešto o čemu sam pisao već ranije i o čemu govorim već dugo,... Continue Reading →
#116: Sljemenska transverzala u trku i zašto svatko treba imati svog Robija
Jednom davno me moj dragi prijatelj Neno pitao jednu super stvar: Kako znaš koji ti je od nas najbolji prijatelj i zašto mora postojati ta razlika? Parafraziram ga, ali postavio mi je odlično pitanje nakon što sam jednog drugog prijatelja nazvao najboljim prijateljem. Od tog trenutka ne dijelim prijatelje na najboljeg i ostatak. Ili si... Continue Reading →
#114: Samarske i Bijele stijene kroz Vihoraški put s “dodacima”
Slušam o tim stijenama već dugo. Kako su prekrasne, kako je zahtjevna staza, kako ima prilično prekrasnih vidika, kako je šuma divna, kako se vereš među stijenama i po lojtrama. I nekako sam 30.12.2018. uspio iz Novog Vinodolskog gdje sam otišao dočekati Novu, odvesti se podno Bijelih Stijena s društvom. Bilo nas je 3 para,... Continue Reading →
#112: Kakav je sport iz dječje perspektive?
Bok! Ja sam Matej, kojeg znate kao "sinko". Ja ću vam reći kako je to iz moje perspektive kada vas roditelji muče ili tjeraju na sport. Ok, naporno je, jako je naporno, ali cijenim što me mama i tata muče na dobar način. Radije bih cijeli dan igrao video-igrice, ali ja to ne radim. Barem... Continue Reading →
#111: Zapustio/la bi se malo? Bolje nemoj!
Jedna od mojih omiljenih filmskih izreka je kad Thomas Wayne kaže svom sinu Bruceu aka Batmanu, da padamo kako bismo naučili ustajati. To govori u prilog upornosti. No to nije odlika koja krasi puno ljudi. Kod mnogih ljudi radi se o pukom preživljavanju, a kod većine o makar prešutnoj predaji. Kako god bilo, ja nisam... Continue Reading →
#110: Zona komfora i kako je krivo interpretiramo
Pišem o dvije "verzije" zone komfora. Dva pogleda na taj vrlo mistificirani pojam od dvije riječi. Nemojte se dati zeznuti. Bijeg iz zone komfora Prvi je onaj "klasični" o kojem ljudi uglavnom govore. I uglavnom to banaliziraju kao da je riječ o nekom neslućenom pomicanju granica koje događa svakodnevno. Istina je da ukoliko želite biti... Continue Reading →
#106: How to spend three awesome days in Gorski Kotar and the area around it (part two)
I've already explained what kind of vacation suits me. What others see as “exhausting,” I see as relaxing. Whoever is with me has the opportunity to see things that everyone can, many fantasize, but few achieve. At least I'm mansplaining that to myself. My son and I connected Corpus Christi Day with a weekend and... Continue Reading →
#104: Funkcionira li minimalizam kod sportske opreme?
Oduvijek sam volio dokumentarce. Valjda sam ja ta generacija koja je odrasla na Opstanku, a kasnije na National Geographic-ovim i BBC-evim dokumentarcima pa me opet malo uhvatilo. Od igranih filmova ne očekujem previše pa mi svako toliko dobro dođe nešto realno. Prelistavajući Netflixovu videoteku naišao sam na film Minimalizam. Mi smo potrošačko društvo u kojem... Continue Reading →
#103: Tri dana Gorskog Kotara i okolice
Već sam objasnio što je za mene godišnji odmor. Ono što drugi vide kao "umor", ja vidim kao odmor. Tko god je sa mnom ima priliku vidjeti stvari koji svi mogu, mnogi maštaju, ali rijetki ostvare. Bar si ja to tako pojednostavljujem. Sinko i ja smo povezali Tjelovo s vikendom i zaputili se "malo" u... Continue Reading →