Mood follows action je jedna od najboljih uzrečica Richa Rolla, meni najdražeg podcastera i nekako najbližeg kada je riječ o načinu razmišljanja, ukupno gledajući. Na godišnjem sam. Onom prvom, starom, i nije baš da mi se da svako jutro ustajati kao da idem na posao, no imam psa koji traži svoje, traži aktivnost. I tu baš nema pregovaranja. Ona je jednogodišnja belgijanka Vita koja se mora kretati. Ili to ili uništava po kući. Zapravo, oduvijek sam bio odgovoran oko tih stvari, a sada mi to nekako posebno odgovara jer me tjera ranije leći kako bih se ranije probudio. Dok još nije vruće.
I sve mi više i više odgovara buditi se rano. Ne iskačem iz kreveta uvijek radosno. Nije ni danas tako bilo. No trčim gotovo svako jutro s njom. Nije ni brzo ni nešto dugačko, u prosjeku bih rekao oko 6-7 km, ali gotovo svaki dan. A na moru sam nekad u 6 ujutro išao plivati, no pas ima prednost pa nakon trčanja (ili šetnje) s Vitom, odem plivati kako bih pokušao nadoknaditi cijelu godinu neplivanja. Da, znam – strašno! Meni je jer istinski volim plivati. U moru! Frka me “nemani koje će me pojesti” unatoč činjenici da ih u Jadranu i nema, ali osjećaj da smo more i ja jedno kroz repetitivni pokret tijela i ritmičkog disanja je jednostavno daleko snažniji od straha. Ujedno, ne volim biti determiniran strahom. Ali fakat volim spavati i to mi je sve bitnije i bitnije pa sam gotovo religiozan oko protokola prije spavanja vezano za unos hrane i tekučine, što je prilično teško kad si s klincem, teenagerom, na moru. Dijelimo rutine jedno drugog, a posebno onu oko odlaska na spavanje… tu se nekako nalazimo u sredini jer on bi ostao duže, a ja bih vjerojatno već u 2130 sati krenuo hrkati. To smo pomaknuli pa smo pomaknuli i buđenje na 0630, što mi daje dovoljno vremena da otrčim s vitom 5-8 km i nakon toga otplivam 1-2 km (međusobno je u korelaciji). I sve bilježim Garminom. Nije ništa precizno niti to tako doživljavam, ali volim usporediti osobni osjećaj i ono fizioloških parametara koje moj Fenix 7X saphire solar bilježi.
Ove smo godine Matej i ja odlučili kako ćemo zajedno plivati i izuzetno sam ponosan što je nakon cijele godine neplivanja u samo nekoliko dana došao do svog prvo (zabilježenog) kilometra u komadu u sasvim solidnom tempu. Baš ga je lijepo vidjeti kako pliva i rekao sam mu kako mi se čini da mi je ovo nekako najljepša zajednička sportska disciplina. Super je plivati uz svog klinca, a oduvijek sam želio biti dovoljno fit da ga mogu pratiti u zajedničkim aktivnostima. Ali i mentalno, također jer partija šaha je sastavni dio dnevne rutine. Rutine u kojoj ja pobjedim jednom, a on sve ostale partije. Daleko bolju koncentraciju i pregled ima. Nekoliko posljednjih puta sam totalno bezveze ispušio kraljicu nakon čega nemam baš nikakve šanse protiv njega. Uglavnom, godine idu, slijedeća generacija je snažna i polažem sve nade u njega. Vrijeme ide i treba ga iskoristiti, a sa sinom vjerujem da će ga biti sve manje i manje pa je svaka sekunda dragocjena. To je tako. Klinci odrastaju. U ovom kratkom odlasku na more uspjeli smo proslaviti dva ročkasa: moj pa Vitin.
I ako se netko pita zašto rano spavati, mogu samo reći “jer je bolje” i prirodnije. A ujutro dan kreće rano kao da moram na posao. Vita, plivanje (ako bura ne zajebe more), sok, doručak, kava, plaža, plivanje ponovno, ručak, odmor, šah, pifce, kava, sladoled, šetnja Vite i plaža, večera, film ili serija pa spavanac. Ne znam koje su vama želje na godišnjem, no ove godine nismo se pretrgli s ludovanjem. Otišli smo u Rijeku u kino i malo uživati na buri u društvu konja iznad Ledenica. Ne mogu reći da mi iskreno nešto nedostaje. Podružimo se malo sa seniorima kat iznad i to je to. I uskoro kreće novi godišnji koji iskreno neće ponuditi identičnu shemu, jer će sinko ziher svoje vrijeme prilagoditi ekipi, no godišnji za mene je sve samo ne mirovanje, a od tud i činjenica da pišem blog ovako kasno u tjednu, u nedjelju, što je prilično neobično za mene, ali eto, događa se! I da, pogledao sam prilično interesantnu i odlično snimljenu seriju o biciklističkoj utrci Tour de France, koja je odlična podloga za razumijevanje onoga što uskoro počinje, a Zvonko i ja ćemo to obraditi u slijedećem izdanju #TalkToMeGoose verziji podcasta Bez pauze! Pišite što radite na godišnjem pa makar bilo potpuno suprotno od mojeg! Nadam se iskreno da aktivnost niste zamijenili već samo izbalansirali s drugim stvarima koje propuštate dok niste na godišnjem! Meni je uvijek bolje nakon tjelesne aktivnosti, a moj omiljeni Guinness uvijek puno bolje legne nakon što znam da sam pribavio svoju dnevnu dozu endorfina! Sve je bolje nakon što se pomaknemo iz zone komfora!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
