Odrastajući, većinu svog života uz samohranu majku, naučio sam prilično o tome što znači pojam snažne žene… majka se nedvojbeno potrudila pojasniti mi pojam emancipacije i ideje „čija je riječ posljednja“. To, ali i cijeli niz stvari koje su uslijedile do danas, naučile su me da u životu cijenim žene, da ne dijelim spolove na „slabije i jače“, ali i da znam što očekujem od žene (ili bar nagađam jer koji to muškarac zapravo zna). Za mene ne postoje „ženski“ niti „muški“ poslovi, no da me se ne bi krivo shvatilo, to vrijedi za oba spola. Ravnopravnost vrijedi „both ways“, jer kad jednog dana ostaneš sam (ili bar ostaneš na neko vrijeme sam), shvatiš vrijednost svih vještina kojima vladaš. I da budem nedvojbeno jasan, ovo nije neki „feministički članak“ pa se nemojte nadati zagovaranju „nečije strane“. Ja vjerujem u snažne ljude, i mentalno i fizički, pa je prilično jasno da se taj stav odnosi na oba spola.

Vratio sam se sportu negdje 2011., inicijalno kroz bicikliranje, i polako se navukao na CrossFit tamo negdje 2012., na ideju svoje supruge. Ona je sa sestrom krenula nakon što je rodila i brzo se našla u tome, otprilike pola godine prije mene. Naravno, kako volim sport i razne vještine, odmah me zainteresiralo, no neću sada govoriti o CrossFitu, bit će vremena i za to. Po prvi put sam se susreo s pojmom fizički snažne i ravnopravne žene u tom obliku, a treninge nam je vodila, naravno, žena. Iskreno sam bio oduševljen, a to je bio tek početak.

Mislim da je sport, pa tako i CrossFit s kojim je to nekako dodatno dobilo zamah posljednjih godina, „krivac“ da se mnoge žene osjećaju upravo onako kako bi se trebale osjećati – snažno. Snažno žensko tijelo se godinama gledalo kao nešto „muškobanjasto“, međutim jedna od najčešćih pogrešaka u percepciji kod sporta da se to super-mišićavo tijelo dobije kad se baviš sportom na ovom „regularnom“ nivou. Bilo bi pravo čudo kada bi mjesec-dva funkcionalnog fitnesa, CrossFita, HIIT-a ili kako se god zvao taj način treniranja, ljude, kako muškarce tako i žene, preoblikovalo u Marvelove ili DC Comics junake (treba biti fer, dragi su mi i jedni i drugi). To zaista ne ide ni približno jednostavno kako ljudi pomišljaju. Jedno od najčešćih i vrlo iskrivljenih promišljanja je kako će se žene pretvoriti u „te neke muškobanjaste, nabildane ženturače“… što god da to značilo. To proizlazi iz gledanja u vrhunske sportaše i sportašice čije fotografije iskaču odasvud čim se počnete baviti bilo kojim sportom. Jednostavno počnete gledati neke svoje „idole“ ili bar „ideale“, što je krivo „on so many levels“ da je sve smiješno za gledati tu parodiju. Ne brinite, šanse za takvo što su ekrstremno malene. Samo vi vježbajte. U zadnjih 7 godina svjedočim fantastičnim preobrazbama ljudi kroz tjelesnu aktivnost. Preobrazbe koje su se manifestirale kroz izgled, no taj izgled je ogledalo unutarnje ljepote i sreće pojedine od tih osoba. U konačnici, i kad zagusti, kada je loš dan, naučio si kako se nositi s teškim i zahtjevnim trenucima kroz naporne treninge, da ne odustaješ kad je teško ili bar ne bez borbe. To je univerzalno za oba spola.

Ono što je sport fantastično donio kod žena je to unutarnje osnaženje i zadovoljstvo da osim što su sposobne i poželjne, da zaista i mogu učiniti to o čemu su do jučer sanja(ri)le. Katherine Switzer je davne 1967. ušla u povijest kao prva žena koja je službeno istrčala maraton. Kako se tada to nije smjelo, jer je bilo rezervirano samo za muškarce, organizator je to pokušao spriječiti no njena muška pratnja ju je zaštitila pa je ona, iako kroz trening pripremljena, dobila i tu neku javnu potvrdu da to može. Potvrda u društvu koje nas okružuje, bilo da se radi o vašoj trkačkoj skupini, o ljudima s treninga iz dvorane ili teretane, cijele države ili čak globalna potvrda kada se radi o nekim vrhunskim sportašima, govori nam kako su ti naši napori ispravni, a ponekad i da smo posebni. Žena se u 21. stoljeću prilično odmakla od klasičnog prototipa kućanice koja jedva čeka svog supruga da dođe s posla kako bi njen dan, ispunjen priličnim brojem zadataka, konačno bio ispunjen do kraja jer mu se može posvetiti… barem u Zapadnom svijetu ili ako ništa drugo, u svijetu koji mene okružuje. Ja ne vjerujem u tu „priču kućanice“, kao što ne vjerujem u priču o „muškarcu-lovcu“ koji cijeli dan lovi nekog papkara kojeg će odrati i staviti na obiteljski stol… ili bar dovući do kuhinje kako bi ga žena pripremila.

Snažna žena je seksi. Muškarac bi trebao preispitati svoju muškost ukoliko mu takva žena stvara nelagodu. Jer snaga nije u mišićima, već mentalna. Naravno, kad žena shvati da može dignuti i uteg i aktivno sudjelovati u treningu sa svojim muškim frendovima, ta unutarnja snaga se samo produbljuje i učvršćuje. I tako bi trebalo biti stalno. I dan danas se znam nadmetati sa ženama u treningu i uvijek budem impresioniran kad vidim žene koje trče brže od mene, penju se na stijenu bolje od mene, lakše se uspinju biciklima uzbrdo, brže naprave neki WOD (CrossFit izraz za „trening dana“ – Workout Of the Day),… super mi je to. Nadmećem se i sa svojom (sada već) bivšom suprugom i jedno drugo smo skloni zezati, ali i iskreno iskomentirati jedno drugo kad nismo dali sve od sebe u nekom treningu (ona mene) ili nam neki segment ili vještina nedostaje kako bismo napravili određeni trening u potpunosti (ja nju). Ako ništa drugo, još uvijek imamo nešto zajedničko o čemu možemo razgovarati, osim o djetetu.

Budi više Modesty Blaise, budi više Axa

Ali ideal neke ženske ljepote nije baš od jučer. Kao klinac, tamo negdje osamdesetih, sam čitao Stripoteku u kojoj su Modesty Blaise i Axa razbijale sve oko sebe, a tko nije upućen kako su izgledale, mislim da je kao klinac prilično propustio. Mislim da današnji klinci uopće ne razumiju koncept tog stripa (koji naravno, uopće ni nije namijenjen klincima!). Naravno, malo žena iz naše okoline bi ikada moglo izgledati kao te dvije superjunakinje, ali to i nije bit! Bit je da se tako osjećate, jer Modesty i Axa su kategorija za sebe, no nikada se ne zna…  Ako to znači da ćete početi vitlati mačevima ili pucati iz pištolja, neka bude tako… i to je seksi.

Stoga muškarci, kad se sljedeći put okrenete za snažnom i/ili fit ženom, promislite jeste li joj dorasli. Promislite možete li pratiti njen tempo. Promislite koliko vam znači kompliment osobe koju smatrate jednakom ili boljom od sebe. Kad sljedeći put primijetite fit, snažnu ženu koja je “smoking hot” i koja obraća pozornost na vas, koju privlačite, nije li to samo po sebi već kompliment? Ako se počnete pitati kako je moguće da ona tako brzo trči, toliko diže ili što god ona uspješno radi, mislim je vrijeme da sebi postavite pitanje: „A zašto ja to ne mogu? Kakav sam ja to muškarac?“. Bavite se onim na što možete utjecati, a to ste vi sami. Nipošto ne budite ženu u sebi… nije to nešto muževno.

No, snažna žena ne znači da je muškarac postao nebitan ili slab, jer samo nebitan ili slab muškarac to sebi može dozvoliti. Stoga, drage moje žene, trenirajte snažno i učestalo. Ne budite „mlohave“ ni fizički ni mentalno jer je sve što možete očekivati jest biti zamjećene baš od takvih muškaraca… ili žena, da budemo politički korektni. Naravno, vaš odabir životnog stila i odabira partnera (mlohavih ili snažnih) je apsolutno vaša stvar, ali ako preferirate „mlohavo“ nekako pretpostavljam kako ovaj blog nije baš za vas… volio bih da smo u krivu i vi i ja.

Trčite, plivajte, biciklirajte, penjite se na stijenu, dižite utege, bavite se jogom, aerobikom, alpinizmom, planinarite, rolajte, kližite, igrajte tenis, badminton, čak i nogomet (ako nema druge), plešite, vitlajte mačevima i baratajte oružje, budite Modesty ili Axa,… što god činile, dajte sve što imate i ta vaša snaga će vam se ispoljiti i kroz fizičku i mentalnu ljepotu.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!