Grlom u jagode ilitiga “ja samo trčim”

Dragi Lastane/Mila, dok trčim, boli me oko lijevog kuka i zateže u leđima. Nosim one svoje superdrage tenisice u kojima sam već pretrčao/la tolike kilometre i baš su mi divne pa ne želim nove. Mora da je riječ o podlozi na kojoj trčim (op.a. lošim vremenski uvjetima, tlaku, tom jedinom danu u mjesecu za trčanje, Babi Vangi ili kako li se već zove). Reci da je tako, pliz, jer boli me jako, a trčao/la bih jako, najjače. Voli te Saša

OK, želim odmah pojasniti kako ja nisam niti sportski trener niti doktor niti ikakav poseban stručnjak, ali bavim se sportom već duži niz godina i prije svega sam na svojim greškama naučio što je neophodno i važno da biste svoje potencijale upotrijebili na najbolji mogući način. I volio bih da se moje tekstove čita ne kao opomenu i isticanje grešaka koje možda činite, već da usporedite moje iskustvo sa svojim, vama na korist. Ja sam se kroz svoje iskustvo jako promijenio i, ponavljam, naučio lekcije iz vlastitih grešaka, ali i tuđih također. Možda će vam se neke stvari u mom pisanju činiti manje politički korektne, ali ne dajte se smesti i idemo dalje zajedno. Jupiiiiiii!!

Trčanje je svima pristupačno jer se čini prilično jednostavnim. Ono, navučeš tenisice, istrčiš van i onda tako juriš do mile volje. Kada bi bar sve bilo tako u životu “da navučeš tenisice i odjuriš”. Ozlijede najčešće nastaju zbog krive obuće (ili neadekvatne potpore stopalu zbog loših tenisica ili loših uložaka), pretnodne ili novonastale ozlijede koja nije tretirana, pretreniranosti ili netreniranonsti, o kojoj ću ja sada posvetiti nešto prostora. Nevjerojatan je broj ljudi koji misle da postoje prečaci za sve u životu, pa tako i za trčanje. U stvarnom životu, prečaci koji puta i postoje no sa sobom nose neke vrlo nepredvidive ili čak opasne scenarije pa je pitanje koliko se zapravo isplate, odnosno jeste li vi za njih spremni. Neki jesu, ali je pitanje jeste li vi. Opća je pogreška misliti kako je za trčanje dovoljno samo trčanje, osim ako lagano trčkarate krugić oko zgrade. Onda stvarno ne trebate ništa pa ostatak teksta čitajte kao razbibrigu ili da lakše utonete u san.
U posljednjih sam nekoliko godina naučio kako čak i uz sve mjere predostrožnosti ozljeda će se dogoditi, samo je pitanje koliko će vas usporiti, ako ne i ozbiljnije prizemljiti. Moje se treniranje na tjednoj bazi sastoji od raznoraznih sportova, što me čini dosta dobrim “allrounder”-om i meni to osobno odgovara jer nemam imperativa za bilo kakvom pobjedom ili nekim čudesnim antologijskim rezultatom. Ovisno o dobu godine i nekim određenim sportskim događajima za koje se spremam, naglasak
stavljam na pojedini segment treniranja, ali ne izbacujem ostale. Dva su razloga za to: prvi je što jednostavno volim puno sportova i ne odričem ih se baš olako. Drugi, daleko bitniji zapravo, je što svaki od tih sportova ima za ulogu utjecati na opću tjelesnu spremnost, bilo da se radi o snazi, izdržljivosti ili mobilnosti. Dakle, ja stalno utjećem na te faktore kojima automatski stvaram tijelo otpornije i spremnije na izazove. Moje je tijelo u fazi konstantnog podraživanja (govorim o sportu, da bude jasno), uglavnom 1-2 puta dnevno, jer tako biram.

Too much too soon

Nekoliko meni dragih ljudi u posljednje se vrijeme dosta aktiviralo (zapravo to se gotovo stalno događa oko mene i otud poriv za pisanjem bloga) i nekako se trčanje nametnulo kao najdostupniji oblik vježbanja. Kod trčanja je problem što se mišići i pluća pa čak i glava prilično brzo naviknu na taj oblik tjelesnog napora, no ima nešto čemu treba više vremena, a to su tetive. Onaj prokleti “too much too soon” efekt nastupa prilično agresivno pa odjednom dolaze bolovi u raznim dijelovima tijela i počinjete govoriti o raznoraznim petnim trnovima, upalama Ahilovih tetiva, pokosnica, i kojekakvim išijasima. Isprva misliš da je riječ o padanju u ruže, da si postao tragičar neke grčke mitologije ili da je riječ o špangi za kosu (ukosnici), no google ti ne da mira i jednostavno moraš biti informiran. Odlazak doktoru je naravno varijanta o kojoj nećeš ni čuti jer bi to značilo kraj tvoje trkačke “karijere”. Interesantno je kako nitko ne pomišlja proguglati i malo se više informirati prije nego što krene s trčanjem.

I tako otvarate google tražilicu, upisujete sve te pojmove za koje ste doznali preko najrelevantnijih izvora, od najpoznatijih knjiga o trčanju do Facebooka (“obavezna literatura za svakog modernog sportaša”), ili od vaših trkačkih autoriteta koje ste slušali samo u onom trenutku kada su rekli “kako vole trčati, … blablablablabla (op.a. zapravo tu su vam naveli sve korake nužne da biste shvatili posljednje izgovoreni dio)… i onda uživate”.

Tada tek počinjete uviđati kako su treninzi snage i mobilnosti sastavni dio svakog trkačkog treninga odnosno svakog treninga uopće. Zašto? Zato što je tijelo kompleksan stroj, a vi ste ga se po prvi put u životu odlučili početi koristiti tek u svojoj 38. godini ili bar nakon dužeg vremenskog razdoblja, bez aktivnog bavljenja sportom u međuvremenu. I skroz ste u čudu kako vas sve boli.
I tako, razgovaram ja sad sa svojim dragim prijateljima, ali i ovim sirotima na trkačkim grupama na Fejsu i govorim im da treba postepeno graditi tu izdržljivost, snagu i mobilnost te “napadati” taj projekt sa svih strana i iz svih raspoloživih “oružja”. I što dobijem? Dobijem odgovor u stilu: “A kad bih ja to trebao/la sve ugurati u raspored?”. Pa sad, kad vas sve boli, kad ste prikovani za horizontalu, sad biste trebali promišljati o tome kako sastaviti raspored i krenuti pametnije.

Započnite dan treningom snage recimo, budite veseli (no koncentrirani), a bedasti krug entuzijasta istomišljenika nije na odmet.

Zamislite samo kako bi izgledalo da ste u osnovnoj školi počeli učiti samo matematiku, jer vam se jedino brojke sviđaju i jedino želite znati računati, ali vas nikako ne zanima govoriti, čitati ili pisati slova, a kamoli naučiti nešto o povijesti, biologiji ili zemljopisu. Tehnički gledano, i brojevi i slova, kao i znanje povijesti, biologije, zemljopisa i čitava sila stvari da se primijeniti i naučiti dok trčite. Zamislite samo da trčite šumom. Valjalo bi znati kakva je podloga, kakvo je vrijeme, hoće li biti sunca ili će padati kiša i koja će temperatura biti. Dakle treba znati i čitati i pisati pa je vjerojatno da ćete željeti znati koliko ste pretrčali i koliko vam je za to vremena trebalo. Eto! Čini vam se komplicirano? Pa ljudsko tijelo je daleko kompliciranije od toga.

Površna će vam promišljanja dati površne rezultate, a vi želite “full experience”. Stoga, razmislite o dodavanju u svoju trkačku tjednu rutinu dio unutar trkačkog treninga koji ćete posvetiti popunjavanju praznina ili čak u raspored dodajte poseban trening za snagu i mobilnost. Razmislite o jogi, pilatesu, masaži, teretani. Rastite u svojim vještinama! Posavjetujte se s nekim tko to razumije i tko stoji iza svog “imena”. Naravno, kad osjećate bol, to vam tijelo želi reći da nešto nije u redu jer da je sve u redu ne bi boljelo, zar ne? Stoga ne bi bilo zgorega posjetiti doktora, no ponajviše promislite o tome što vi sami možete učiniti kako biste spriječili daljnje ozljeđivanje. Znate onu: “Bolje spriječiti nego liječiti“? Promislite o nekoj školi trčanja gdje ste sigurni da će vas vratiti u djetinjstvo kada ste valjda posljednji puta ispravno trčali i gdje će vas ponovno naučiti kako se trči. Mora vam biti jasno da će vam se cijela biomehanika tog pokreta činiti kao monty-pythonovska škola krivog hodanja, ali ne dajte se smesti jer ste odlučili ispraviti pogreške. I nebojte se siline novih izraza poput overstridinga, stražnjeg kinetičkog lanca, kadence i ostalih čudesnih izraza zbog kojih ćete pomisliti da ste u školi za Star Trek fanove koji govore klingonski. Ako ništa drugo, moći ćete to izvaljivati pred hrpom svojih prijatelja kojima je 5km maraton pa ih slobodno nafilate svojim znanjem dok im ništa drugo ne preostane nego pridružiti vam se. No ovaj puta, oni će imati vas, staru iskusnjaru, koja zna sve trikove trkačkog zanata pa će moći izbjeći sve one drame kroz koje ste vi prolazili. Hm, ne baš! Hahahaha, zapravo, koliko se god trudili poput mene ovdje, dok osoba ne osjeti na svojem tijelu, signal u sive moždane stanice dolazi isprekidano poput neke poruke šifrirane Morseovom abecedom.

Ipak, ne dajte se i širite pozitivu govoreći im da ima svijetlo na kraju tunela. Naravno, nemojte im to govoriti kad na trećem kilometru kolabiraju kako ne bi isto poistovjetili s udaljavanjem s ovog na “onaj” svijet.

I još nešto, odabir adekvatne obuće pa i odjeće također spada u “obaveznu lektiru”, jer se vaše stopalo razlikuje od stopala vaših trkačkih frendova koji tvrde da su im baš te i takve tenisice najbolje. A o tome ću jednom drugom prilikom. Do tada, promislite što sve možete učiniti kako biste utjecali na svoju trkačku spremu pa ako vas to i odvede u bavljenje nekim drugim sportom, valjda je tako trebalo biti. U svakom slučaju, prigrlite svoju novu vještinu sa jednakim žarom.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: