Ja sam jutarnji tip. Tu baš nema puno dvojbi, mislim da sam to svima već objasnio. To ne znači da mi je normalno dići se u 5 ujutro svaki dan, ali mi je sasvim normalno buditi se između 6 i 7 ujutro. Sam od sebe, bez budilice i bez obzira o kojem se danu radi. Obožavam jutro. Kad sam bio mlađi, mislim da bih izlazak produžio do jutra (u vrlo rijetkim prilikama) samo kako bih vidio izlazak sunca. Pogotovo na moru. Svi moramo proći tu fazu valjda. Mene je sva sreća prošla, jer mi je ideja o neprospavanoj noći čisto gubljenje vremena i energije. Ali to što je meni, ne mora biti vama.

Dakle jasno je kako danas baš nemam tih aspiracija… mislim potratiti noć na izlazak. Već dugo nemam i nimalo mi ne fali. Općepoznato je da s rođendana i druženja odlazim među prvima, ako ne i prvi. Dolazim autom i rijetko popijem drugo piće, jer – vozim! To mi je “osiguranje” od mamurluka. Ne volim mamurluke jer mi pokvare i jutro i cijeli dan pa se eto mogu pohvaliti da s tim nemam problema od kad mi je sin rođen, dakle preko 10 godina.

No jutro je fantastično. Naravno da mi nije svejedno kakvo je vrijeme ujutro, ali ne radim oko toga drame. Nemam problem s kišom ujutro, osim ako sam planirao planinariti sa sinom ili dragom. To bi onda bilo mučenje. No ako sam sam… to je druga priča. Ako sam volje (a prilično često jesam), ništa me može zaustaviti. Pogotovo ljeti! Kiša pada i taman me hladi dok trčim za toplog ljetnog dana. No budite oprezni s obućom. Moje sve tenisice su minimalističke i prilično su prozračne kako bi se višak vode i vlage iscijedio iz njih dok trčim. U suprotnom, žuljevi bi vas mogli rastaviti na komade.

Jutro mi je posebno kad dođem s frendovima na Gelender ligu i vidim hrpu bedaka na Bliznecu kako u 5 ujutro cupka spremni za trk do Sljemena. Međusobno se ljudi pogledavaju, kroz neku nevjericu “da kaj to nama treba” pomiješanu s osjećajem prilične sreće da smo tamo. Iskreno vam kažem da mi nije nikakav problem dignuti u 0430 kako bih išao tako rano trčati na Sljeme usred tjedna (svaka prva srijeda u mjesecu). Ne radim to koliko bih želio, ali veseli me svaki put kad to učinim. A onaj osjećaj kad na silasku vidiš svoj usnuli grad i dan kako se polako budi uz prekrasne boje na istoku dok je zapadno nebo još plavo, a mjesec nema namjeru još zaći… jasno je meni, a i svima drugima koji su tamo kako smo na pravom mjestu. Dolazim na posao, a već sam satima budan i otrčao sam na Sljeme i nazad. Tu se baš nema puno za nadodati.

Na ljetovanju ili bilo kojem drugom godišnjem odmoru, vrijede zapravo ista pravila. Jutro je tu i valja ga dobro iskoristiti. Iskreno, mislim da jedino jutarnji seks praćen kavom može nadmašiti jutarnji trening. Divno je provesti jutro s obitelji, no meni je ostanak u kući uvijek najmanje primamljiva opcija. No ne treba forsirati ako nešto ne ide samo od sebe.

Meni svaki dan počinje na isti način, istom rutinom i prilično sam uporan oko nekih svojih rutina za koje vjerujem da pozitivno utječu na mene. Svako jutro cijedim limun i u sok stavljam prah kurkume, kajenskog papra (ili papričica), đumbira i ponekad cejlonskog cimeta. Zašto? Jer vjerujem da mi čini dobro. Zašto su ti sastojci posebni i dobri za nas, slobodno ubacite u google tražilicu pa sami donesite sud. Ja radim sok, umjesto čaja jer sam skloniji raw varijanti. Činim to već 10 godina vjerojatno i gotovo se religiozno toga držim. Nisam praznovjeran i ne mislim da sam naišao na eliksir mladosti. Jednostavno mi tako odgovara. Vjerujem da je to moj katalizator, napitak koji ubrzava sve procese u tijelu kako bih krenuo s danom što efikasnije. Ne baš onako kao čudesni napitak koji Asterix popije, jer takvih senzacija nema, ali ako vam je tako lakše, neka.

Dok ovo tipkam, sjedim na balkonu, ispijam kavicu i gledam #mojebrdo (Medvednicu naravno) na koje samo što nisam krenuo sa sinom. Budan sam već satima, ali dogovor je ručak na brdu pa ćemo kasnije krenuti.

A svim spavalicama mogu samo reći – propuštate najljepši dio dana… ako se mene pita bar. Sve je ujutro ljepše, intenzivnije, bolje, produktivnije, energičnije. Znam da smo različiti i da svatko ima svoj bioritam no ne vjerujem da smo nokturalne životinje. Za sve one koji u ovim ljetnim mjesecima kukaju kako im je vruće trčati popodne, jutarnje trčanje je lijek vaše boljke. “Ali kako ću se dići?”. Pa to je bar jednostavno. Dignete se iz kreveta i to je to. Vaš um se poigrava s vama, a vaše sumnje u sebe vas pokušavaju uvjeriti kako niste sposobni za nešto sasvim prirodno. Kad se jednom ubacite u mod jutarnjeg treninga teško da ćete iz tog moda izaći. Meni je sve bolje ujutro! Trčanje, kava, trening, seks pa i piva na vrhu brda! Čak i posao lakše i efikasnije odrađujem ujutro. I ostatak dana ima svoje prednosti, no jutro nema premca. Jutro je šampion dana.

Za posao biste se digli jer morate. Zbog djeteta biste se dignuli jer treba doručak ili mora u školu. Digli biste se zbog prijatelja ili člana obitelji da ga odfurate na aerodrom ili kod doktora (nebitno),… ali imate problem s dizanjem zbog sebe? Ne kažem da budete sebični već da se pobrinete i za sebe i svoje potrebe. Ako možete radi drugih, možete i zbog sebe. Bar pokušajte.