#160: Gljivice, bradavice i ostale pizdarije

Svi govorimo o bolovima i ozljedama kad se spominjemo stvari koje mogu usporiti u našem treniranju i našem napredovanju, no evo teme o kojoj slabo ljudi govore – bradavice i ostala sranja koja možete pokupiti na stopalu te bradavice, osipi i iritacije. Da vas vidimo junaci kakva su iskustva.

Sami birajte drušvu! Ne dajte bradavicama da ih odaberu za vas!

Znam pouzdano da mi se klinac svako toliko bori s gljivicama, koje vjerojatno pokupi na tatamiju na judu, a ne jednom je došao doma i s bradavicama na stopalima. To fakat nije pizdarija za riješiti se ako zanemariš iz prve… kao što sam to naravno ja napravio. Imajte na umu da bradavice vole društvo. Ono, prave su partijanerice i fakat vole dovesti na tulum svoje frendove i frendice. I poput pubertetlije s kojim ne uspijete odrediti pravila u startu, postaju sve gore i gore, a ekipa dolazi bez vaše kontrole. U mojem slučaju, nisam pretjerano osjećao neke probleme uslijed tog njihovog druženja. Sinku su to “palili” tekućim dušikom i zapravo je iz prve nestalo. Razne “mazalice” poput Verrucutana ili Verrumala djeluju samo do određenog nivoa. Nakon toga morate dermatologu. Znam sve. Ako ste jedan od onih koji unatoč činjenici da izdvajamo hrpe novaca iz plaće, radije ode privatniku, jasno mi je da vam se u startu ne da kontaktirati doktoricu (ili doktora) opće prakse koji potom izdaje uputnicu s kojom se morate prijaviti u neku bolnicu putem emaila, da biste dobili termin za 3 mjeseca.

Sve mi je to jasno. Ja sam krenuo prošle godine nakon potresa. Možete si zamisliti koliko je bolnica radilo kako treba. Uz sve to COVID je taman krenuo zajedno s ludilom koje ga prati. No sam sebi sam rekao kako se nemam namjeru nigdje žuriti. Kad dođem na red, dođem. Posebno je bitno naglasiti da sam ja (idiot) pustio svojim bradavicama na volju da se šire po stopalu preko dvije godine. Nije me nikako smetalo. Ali ta gamad se širi, jer su virusne. I ako ste mislili da će proći same od sebe, eto reći ću vam kako se nakon godinu dana još uvijek borim s još jednom. Na tom mjestu ih je vjerojatno bilo 7-10. Sve skupa valjda petnaestak, onako na nekoliko mjesta. Neke idu lakše, a neke se fakat ukorijene u stopalu, tamo gdje je koža malo deblja i nema šanse da otkantaju.

Uspio sam dobiti termin relativno brzo, u Vinogradskoj bolnici (KB Sestara Milosrdnica), jer je bolnica na Šalati bila zatvorena nakon oštećivanja uslijed potresa. Mislim si, pa di na drugi kraj grada? Zapravo, od Maksimira je to 20 minuta autom ili biciklom. Apsolutno svejedno. I krenulo je. Boli u 3PM! Da. Kad krene to paljenje tekućim dušikom, stvano je zajebano. No nije tome kraj, jer nakon toga morate odšepesati do auta. Fakat zeznuto. Bol nestaje ovisno o stadiju, uglavnom između jednog i tri dana. Ali ako ste, kao ja, pomislili ići penjati na stijenu pa ste na noge nataknuli penjačice, onaj osjećaj hodanja poput šestara čini se šarmantnim u odnosu na oblačenje španjolske čizme. Naime penjačica je jaaaaako stisnuta na nozi i ništa nalik trkačkoj tenisici koja je broj veća od stopala. No penjanje je bilo jače od mene. Stavljanje flastera da ublaži (da, mo’š si mislit) bol bar malo i deri po stijeni.

Penjanje je dovoljno zahtjevno samo po sebi, a penjačice nisu ugodna obuća također. Pa sad ako tome još dodate bol zbog pritiskanja penjačice novonastale bule nakon tretmana tekućim dušikom… i još pritisak na podlogu… reagirajte na vrijeme. Najiskreniji savjet!

A trčanje… uhhhh… sam sam sebi objašnjavao kako je to zapravo dobro za mene jer me ta bol koju osjećam pri svakom prokletom koraku osnažuje za one situacije u kojima ću možda morati trčati sa žuljevima ili kakvim drugim ozljedama. Baš sam si ja to lijepo racionalizirao. Uglavnom, trčanje nakon tretmana tekućim dušikom nije nimalo ugodno. Prilično ovisi na kojem dijelu stopala imate bradavice, no ono što se događa je da se uslijed tretiranja dušikom, koji zapravo ledi, ne pali, stvaraju bule (mjehuri). Zašto tako? Jer se bradavica ukorijeni u meso i potrebno ju je zapravo izdići. Zbušite mjehur pa se on opet napravi pa vam dopizdi bušiti iz dana u dan jer nikako da prođe pa ga recnete škaricama i pokušate dezinficirati. Ono što bi bilo jako pametno, ne dezinficirati alkoholom. Ne zato što je alkohol nešto loše za ranu, već je to fakat otvorena rana ispod bule i jedino ako niste skloni mazohizmu, radije koristite neki blagi antiseptik. I ne pitajte kako znam da alkohol nije najbolja stvar. Puhanje u ranu ne pomaže. To su priče za malu djecu, koju ni njima ne možete prodati. Ali ne može sve ostati na paljenju. Morate biti doljedni i disciplinirani te svaki dan nekoliko puta (je, mo’š mislit) mazati to Verrucutanom i onda guliti grebalicama i/ili skalpelima. Naravno, ovisi o vašoj spretnosti s tim napravama. To također nije uvijek super ugodno, a kako vrijeme prolazi, ta koža iznad bradavice se stanjuje pa se često dogodi da zarežete bradavicu koja naravno krvari. A i to je navodno zajebano također jer onda ta krv koju ste ostavili po cijeloj kupaonici prijeti vašim ukućanima da i oni popuše istu stvar. Morate biti dobro organizirani u glavi kad krenete sa skalpelom. Pripremite i flastere za svaki slučaj.

Postoje naravno i kreme koje pomažu pri zacjeljivanju tih bula i iziritirane kože. Sve će vam to doktori napomenuti, pod uvjetom da kukate poput malog djeteta ili ste brbljavi poput mene pa sve pitate da ne bi bilo da ste nešto zaboravili. Ja sam imao sreću nabasati na jednu super dermatologicu, doktoricu Bolanču, za koju se ispostavilo kako imamo i neki krug zajedničkih prijatelja. Vrijeme brže prođe i manje primjećuješ bol dok čakulaš s doktoricom. Ona je zakon i iskreno si je dala truda. Možda i da me se riješi. Ne bih joj zamjerio. Ali žena je super. Ispalo je da čitamo neke iste knjige (Atomic Habits za one koji su se pitali) pa su se i njena djeca počela penjati u Hive-u na umjetnoj stijeni,… ma super! Skidam kapu jer je uvijek vedra i nasmijana, a istovremeno fokusirana na problem s kojim se eto suočavam preko tri godine (od kojih se godinu liječim).

Osim ovih prokletinja, često se dogodi, pogotovo na bazenu ili tatamiju (podloga za judo), gdje hodate bosi, da dobijete i gljivice. Ja ih nisam imao, koliko mi je poznato. Postoji mogućnost da se navedeno riješi i Domestosom dok bosi perete kadu, no vjerujem kako ima i boljih verzija liječenja od toga. Barem onih koje bi odobrili liječnici. Te gadure također ne odlaze preko noći. Nisam ih osobno imao, no sinko se i s tim borio. Je li problem u imunitetu, pojma nemam, jer sinek načelno nije pretjerano boležljiv. No morate biti dosljedni u tretiranju gljivica i pojačati higijenu stopala.

Lakše mi je pristojno se odjenuti nego mazati kremama.

Meni draga svaki čas govori: Daj se namaži kremom! Bilo da je riječ o licu, rukama, stopalima ili tko zna čemu. Naravno, želi mi najbolje. Suha koža puca, a kao najveći organ na tijelu, njena uloga je da nas štiti. Kako bi koža tu ulogu našeg čuvara obavljala kako je zamišljeno, potrebno je da je bez oštećenja. Ništa kroz nju ne prolazi ako je bez ozlijede (naravno, osim oštrih predmeta). Stoga uputa svim muškima koji (kao i ja koji put) misle kako nije pretjerano muževno trackati se kremicama, možda neki sloj kreme tu i tamo ne bi bila loša ideja. Lice će vam izgledati svježe, mladolikije, a to sigurno nije za odbaciti. Pete i stopala nije loše namazati povremeno, kao i ruke, jer vaši partneri ili partnerice ne žive s morskim psima čija je koža poput šmirgl papira. Osim ako stvarno ne živite s morskim psom. U tom slučaju je sasvim razumljivo da se ne mažete kremom. Žuljevi, osipi, iritacije, ozlijede,… sve se može tretirati nečim što pospješuje epitelizaciju. Možete razmisliti o ribljoj masti kao pomoćnom sredstvu. Prvi put sam za to čuo od veterinara koji mi je to savjetovao za mazanje šapa psu (po zimi kad ide po ledu ili nakon ozlijeđivanja jastučića). Jeftino i korisno imati doma. Današnje kreme nemaju toliko neugodan miris kao nekad, no da je neko čudo od miomirisa… i nije baš. Ali je korisno. Možete i bepanthen mast ili kremu koristiti. Često korišten “lijek” kod oporavka žuljeva koji bi pucali uslijed milijarde zgibova koje prosječni crossfitter napravi u jednom tjednu. Načini korištenja podsjećaju na indijanska vjerovanja u magične pomade koje ostaviš preko noći na koži i ujutro se probudiš preporođen. Ne. To tako ne funkcionira što god vam rekli. Čuvajte svoju kožu i izbjegavajte situacije u kojima se stvaraju žuljevi (to ne vrijedi kad ste na utrci ili natjecanju… onda ništa od racionalnog obično ne vrijedi).

Uglavnom, ako ste mislili da će u članku osvanuti cijeli niz fotografija tih gadura koje bi vam mogle dizati tlak, stvarati bolove, ići na živce i tko-zna-što-još, prevarili ste se. Slobodno googlajte ako vas interesira. I nemojte odgađati odlazak doktoru jer što duže odgađate, to ih se teže riješiti. One se i šire i vraćaju. Pa vi vidite.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: