Fah-idiot = totalna neznalica za sva područja života osim za usko specijalizirano područje njegovog interesa.

online izvor.

Na svijetu ima jako malo onih koji su odlični u svemu. Ja ne znam ni jednog, ali sam često sretao one koji su uvjereni da su odlični u svemu, da o “svemu sve znaju”, no nisu mi uvjerljivi. Pogotovo kad govore o nečemu u čemu sam ja dobar, što mi je usko polje interesa ili dio profesije. Osobno se vidim kao jednog prilično dobrog all rounder-a, no unatoč priličnom iskustvu, znanju, vještinama koje posjedujem i koje tek želim naučiti i savladati, uopće nisam lik koji voli davati savjete, ma što god vi mislili. Ja zapravo volim pričati priču, odnosno reći koja su moja iskustva kako bi nekome eventualno pomoglo jer ne vjerujem u tajne i čuvanje stvari za sebe. Nisam taj lik ukratko. Dakle moja priča nije savjetodavna već sa željom da nekoga inspirira, motivira, potakne na iznalaženje vlastitih rješenja uzimajući u obzir tuđa, ergo i moja, iskustva.

E sad, otkud mi želja za fahidiotstvom (ne brinite, izmišljena riječ)? Priličan broj ljudi misli da “znaju sve”. Nitko ne zna sve, osim dragog Boga, a koji put pomislim da i njemu neke stvari promaknu, što i ne bi bilo tako neobično s obzirom na količinu ljudske gluposti. Ali što se prije pomirimo s činjenicom da nam fali znanja, da zapravo znamo jako malo o stvarima kojima se busamo u prsa, vjerojatnije je da ćemo upravo u tom trenutku napredovati. Fah-idiot je zapravo jedna pogrdna riječ kojom želimo umanjiti nečije sposobnosti osim u tom uskom dijelu svoje specijalizacije pojedine osobe u kojem je ta osoba dobra, ako ne i izvrsna. Onih izvrsnih, poput Nikole Tesle recimo, je zapravo jako malo i takvi ljudi su upravo fantastični jer pomiču granice u znanosti, u vještinama, u sportu, u čemu god! Oni o toj jednoj stvari znaju toliko koliko mnogo nas kada bismo pomnožili svoje znanje ne bismo se približili dalje od nekoliko svjetlosnih godina daleko. Ukratko, nismo ni blizu te razine. I to je ok. Ne mogu svi biti pokretači i izvrsni.

No u današnjem moru “sveznalica” koji su “pokupili svu pamet svijeta” prateći wikipediju i facebook te utvrđujući svoje teze povremenim traženjem potvrde na Google-u ili kojoj drugoj tražilici (možda je bolje da su pitali ženu), zapravo se zaželim fah-idiota kojem ću otići kad mi treba savjet stručnjaka. Naravno, danas, više nego ikad, trebali bismo biti inkluzivni u svemu pa tako i u znanosti, promišljati o holističkom pristupu svemu, tražeći optimalna rješenja za uzroke, a ne simptome pa je tako za očekivati da ti isti fah-idioti ili stvarno stručnjaci posegnu za drugim takvim u domeni koja se preklapa s njegovom ekspertnom zonom kako bi se došlo do boljeg rješenja. I ovo zapravo nije članak o fah-idiotima već o onima koji misle da znaju sve. Ne znate. Nitko ne zna i pustite se nepotrebnog savjetovanja gdje ste tanki. Čak i kada ste dobronamjerni, pokušajte se savladati od savjeta, komentara ili nepotrebnih pitanja, osim ako stvarno niste stručnjak o tome o kojoj se govori. Ili bar imate prilično iskustva. Budite treneri ako ste treneri, a nutricionisti ako ste nutricionisti. Možda imate određena znanja, ali izvjesnije je kako ne razumijete materiju u potpunosti pa prepustite drugom da odradi svoj dio posla. To se zove simbioza. U prirodi postoji oduvijek. Čovjekov ego često sjebe taj prirodni poredak stvari.

Nedavno nam se pas razbolio i u trenutku pisanja ovog članka još uvijek se nije znao uzrok i pas je bio stabilno no naglo joj se pogoršalo tijekom jedne noći i napustila nas je. Tražit ćemo uzrok opet preko stručnjaka, ne “stručnjaka”. Ljudi su znatiželjni i dobronamjerni. Barem onaj najbliži krug ljudi oko mene pa su me pitali sto pitanja na koje nisam znao odgovor i nudili 100 mogućih dijagnoza. Neki su bez filtera imali “mozgovne prdeže” no teško da se to odnosi na mene, to govori o njima. No nitko nije bio odgovoran za psa niti je mogao donijeti odluku umjesto mene. Saslušao sam ih sve. I opet prepustio stručnjacima da donose bitne odluke temeljem iskustva, znanja i vještina koje posjeduju te relevantnih pokazatelja i pretraga koje su napravljene. Posljednji put kad sam svom veterinaru predložio dijagnozu koju mi je netko drugi sugerirao, pokazao mi je na vrata svoje ordinacije. To je granica povjerenja. Kad uđeš, vjeruješ… dok ne prestaneš vjerovati. Onda ideš dalje. Vrata su na istom mjestu na kojem su bila kad sam ulazio. Isto je i s trenerima. Ako se odlučiš za jednog trenera, za jedan način treniranja, ili joj/mu vjeruješ ili tražiš nekoga kome bi vjerovao/la. Netko nešto razumije bolje i tebe i tu nema mjesta za dva eksperta. U suprotnom možeš sam pokušati. Možda i uspiješ, možda si u pravu, ali to je odluka koju moramo svi donijeti za sebe. Generala poslije bitke ima oduvijek i biti će ih, no drugačije je kad se sam nalaziš u određenoj poziciji u kojoj moraš donijeti odluku. Nitko nije nepogrešiv, a čak i kad tražite savjet, nigdje ne piše da ga se morate držati. Odluka je uvijek na vama. I da, slobodno me zapratite za kakav savjet… o nečemu o čemu imam iskustva. Oko ostalog se ne morate brinuti jer ću šutjeti, gledati vas čak i nezainteresirano jer u konačnici sami morate donijeti odluku. Čemu vas zbunjivati?

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!