#236: Boroša 2022 ilitiga tko je Trgu ukrao Toranj?

Ne, ovo nije jedan od onih kritičkih osvrta, jer nemam želju kritizirati, ali vjerujem kako je mnogima ove godine nešto bilo OFF. Meni je, a mnogi su spominjali činjenicu da ovogodišnja utrka Boroša završava na parkingu Snježne kraljice u koji valjda nisam niti jednom ušao. Nekako vjerujem kako većina ljudi koji gazi Medvednicom imaju neku... Continue Reading →

#235: Hahlići Trail 2022 ili ljudi evo me doma

Četvrtak me satr'o. S posla sam otišao ubrzo nakon što sam došao. I to još na biciklu. Prokleto duga vožnja nazad. Ničim najavljena slabost koja je rezultirala cjelodnevnom temperaturom koja je varirala između 38.0-38.5 i koja me prikovala za krevet. Tek nepostojeći. Pa je li moguće da ću ja propustiti Hahliće?! Mirovanje, đumbir čaj s... Continue Reading →

#229: Što je meni trkačka zajednica!

Kakva kombinacija... zakon! Samo kratko o prošlom vikendu! Čini se kako sam si prepisao biti u cilju sad neko vrijeme kao podrška! Nakon kave... pardon pive, s Elvirom iz Kvarner Trailsa pošto smo odradili zahtjevnu rutu od Voloskog do Opatije s klincima te izmijenili promotivne sadržaje (on nama kape, mi njemu majicu), Maja, Matej i... Continue Reading →

#223: Učini pravu stvar!

Gledam ja tako kako učiniti pravu stvar i zamijeniti svoj dizelski auto (iako sasvim solidnih performansi i relativno niske emisije štetnih plinova) za nešto ekološki prihvatljivije vozilo pa mi se najlogičnije čini vozilo na vodik, no toga nema niti postoji infrastruktura. Gledam tako i električna i hibridna vozila za koja u istoj klasi koje sad... Continue Reading →

#220: Ako mi i to uzmeš, što mi onda ostaje??!

Čitam knjigu "How Not to Die" doktora Michaela Gregera koju su mi preporučile dvije prijateljice. Dok sam se pripremao za podcast sa Sebastijanom Orlićem, pročitao sam i kritike navedene knjige te se uglavnom njegovi kritičar slažu u jednoj stvari - "cherry picking" pristup. Nisam bi siguran u navedeni pojam pa sam doznao da je riječ... Continue Reading →

#216: Carpe Diem (English version)

As the weekend approaches my household members start hiding and they get quieter and quieter. If they "play dead", they may not have to participate in the activities I have planned for the weekend. Of course, it's a joke. There is no running away. Wherever I go, I try to provide enough activity for them,... Continue Reading →

#215: Carpe Diem

Kako se približava vikend tako se moji ukućani počnu sakrivati i sve su tiši i tiši. Ako se "prave mrtvi" možda ih neće dopasti aktivnosti koje planiram za vikend. Naravno, to je šala. Nema bježanja. Kamo god išli trudim se osigurati dovoljno aktivnosti za njih, a da ih ne ubijem te istovremeno sebi osigurati nekakav... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑