Eto ga i drugi, dugoočekivani dio osobnog osvrta na trkačke utrke u našem omiljenom gradu… ok, bar mojem omiljenom. Čekao sam zapravo današnji dan kako bih imao legitimno pravo pisati o navedenim utrkama, jer to baš sam došao sa utrke koju ću prvu spomenuti.
6. Medvedrun (5K i 10K)
Propuštam ju godinama i sada sam stvarno jedva dočekao. Dosta mi je bilo buljenja u tuđe trčanje povijesnim dijelovima moga grada Zagreba i ispijanje pive u Tkalči. AK Sljeme opet radi fantastičan posao. Kao prvo, njihove najave na društvenim mrežama su već poslovično urnebesne, ali live najava utrke netom prije starta je nešto što jedva čekate ako ste već bili na njihovim utrkama ili vas prilično zabavi kada prvi puta dođete… ili se pak čudite zašto su tako bezobrazni. Ako ste u ovoj posljednjoj skupini, ili izvadite metlu iz guzice ili nemojte dolaziti više jer to nije za vas. Predlažem ovo prvo. Ovogodišnje upozorenje nemojte biti budala dana je sam vrh zajebancije koju apsolutno podržavam. To što ste došli na utrku i pivu poslije ne znači da morate biti abolirani od upotrebe sivih moždanih stanica. AKS molim vas nastavite dalje tako, zabavno je. Ako zaboravite mozak, budite sigurni da će vas AKS pravovremeno i opetovano na to podsjetiti.
Dakle, start oko 9 za utrku na 5km i 9:15 one na 10K, najavljen je kao utrka “!na 5” i “ozbiljna utrka”, sa startom ispred pivnice (ne pivovare koja je sponzor) “Mali Medo” u Tkalči i nastavlja se istom do štengi na lijevo koje izlaze gore na Radićevoj pa kroz Jurjevsku do Cmroka. Prokletih 2 km uspona kad je vani već rano ujutro “blagih” 30 stupnjeva C. Ja inače ne dramim oko tih meteroloških pizdarija, jer tako je kako je pa se trudim dati sve što imam. Tako je i bilo. 2km peglanja uzbrdice. Prvi krug još kako tako jer se ide na svježinu, no drugi krug… aj da ne psujem. Shvatili ste. Okrijepa je na ulazu u Dubravkin put, sljemenaški očekivano rekao bih. Ne može asfalt biti cijelim putem. Mora malo makadama. I bi tako, sve do podnožja Tuškanca gdje se na kraju prelazi Mesnička i ulazi u tunel Grič. ZAKON!! Ali i malo hladovine. Izlaskom na Radićevu pomišljate kako ćete trčati kroz tkalču, ali jok, gore opet uz brijeg pa po štengama dolje iz Radićeve u Tkalčićevu. Oni koji su odlučili trčati na 10km, shvaćaju da se ova Golgota nastavlja i valja odraditi još jedan krug. Sve što promišljam u tom trenutku jest piva “Crna kraljica” koja me čeka u cilju jer sam ispucao svu motivaciju koju sam imao na startu. Ekipa koja dolazi na MedvedRun je vrh. Od onih koji “znače” do onih koji su kao i ja trkačke posvuduše i dolaze radi zabavne utrke i druženja. Ako su Veca (op.a. Veronika Jurišić) i Skole (op.a. Ivica S Skočić) tamo, onda utrka valja. Tu dvojbe nema. Mislim da je vrijeme za novu pjesmu jer Luku i Bornu nisam vidio da tam gdje su svi. Uostalom, Veca je ove godine pobijedila po četvrti put, što znači svaki put do sada. AK Sljeme se ponovno dokazuje da zna složiti proizvod koji je interesantan na prebukiranom trkačkom tržištu, stoga kapa dolje još jednom. Ono što je gotovo tipično za AKS, je after party koji teško da bi našao premca. Tkalča se orila u odličnoj atmosferi plesne glazbe, a ekipa koja je ostala na afteru vidljivo se nije žurila doma kuhati nedjeljni ručak. Vidimo se dogodine i bravo za donatorski dio u kotizaciji. Medalja… kao i sve do sada, vrh vrhova.
7. LoveRun (5K)
LoveRun sama po sebi nije posebno atraktivna po lokaciji, bar ne na prvu. Radi se o 5 km trčanja po stazi koju koriste uglavnom triatlonci. Uostalom, ovo i jest utrka Triatlon kluba Swibir pa to nekako ima smisla. Počinje kod triatlonskih kontejnera na Jarunu i trči se rolersko-trkačkom stazom do okreta na 2.5 km pa nazad. Jasno je da ne treba očekivati neke spektakularne vidike u utrci.
Ipak (!!!), ova se utrka uvukla među meni omiljene iz nekoliko vrlo jasnih razloga onima koji su na bilo koji način sudjelovali bar na jednoj. Dakle, utrka je prije svega humanitarnog karaktera, što joj odmah daje na važnosti. Ljudi na utrci su sjajni! Od organizatora koji se prilično trude da bogatim paketom i ove godine prilično posebnom medaljom (posebna šalica sa logom utrke) privuku što više sudionika. A iskreno, koga ne bi privukla ideja sudjelovanja na Ljubavnoj utrci ili Trku ljubavi, kako god kome odgovaralo. Kotizacija je prihvatljiva, ekipa vesela, sve 3 generacije zastupljene, profići, amateri i totalni početnici su na istom mjestu izmiješani, glazba trešti u startno-ciljnoj ravnini, toči se čaj i kuhano vino na kraju i jedu krafne. Treba li još nešto nadodati? Apsolutno morate doći na ovaj party.
8. Holjevka (5K i 10K)
Holjevka povezuje dva dijela grada, povezuje građane i policiju, ima fantastičan pogled na NSB, KC Vatroslav Lisinski, Katedralu, Gornji grad i naravno, Sljeme sa TV tornjem. Skoro da bih mogao stati ovdje i ne trošiti daha više, no ipak ću nadodati kako utrka ima dvije dužine i u obje se da prilično pojuriti. Ove sam godine istrčao svoj najbrži cener. Trčim ju već godinama i zapravo imam osjećaj da ju uvijek prati neko sasvim solidno vrijeme, ili bar kad ja trčim. Ove je godine bilo prekrasno sunčano i pogled na sve ove zagrebačke znamenitosti nije izostao. Svi koji su je ove godine trčali od moje ekipe, trčali su je u svojem najboljem vremenu. Preglednost staze te vjerojatno vuče da daš sve od sebe i opališ po gasu. Medalja je apsolutno lijepa, a startni paket je solidan kao i okrijepa nakon utrke. Još jedna od utrka koja bi mogla rasti brojem sudionika jer je trasa široka i mislim da je to moguće.
9. Run and Trek 5×5 – Grand Finale (5K)
Iako Run & Trek ima 5 utrka u ovoj seriji, svojevrsnoj ligi, izdvojih bih ovu posljednju, Grand Finale.
Moji trkački počeci vezani su za seriju utrka od 5 km na različitim lokacijama u Zagrebu. Moja prva ikad istrčana bila je 2015. ako se ne varam na Trgu francuske republike. Ostale utrke ponavljaju se mahom, a neke stalne lokacije su Ravnice, Zrinjevac, Travno i naravno, Grand Finale u zoni Kaptol Centra. Iako neke svoje PB-ove bilježim na Zrinjevcu koji mi je posebno drag, ipak bih istaknuo Grand Finale kao možda najinterensantniju utrku na 5km iz navedenog serijala. Trči se prilično jednostavnom rutom Novom Vesi do Zvijezde pa Medvedgradskom prema jugu do Male ulice i onda gore na Novu Ves. Treći krug završava skretanjem iz Male prema Kaptol Centru gdje je i cilj. Obično se radi o utrci u rujnu, a vrijeme nas je do sada počastilo blagonaklonim temperaturama i vedrim nebom.
10. Mliječna staza – Unicef (5K i 10K)
Dana je postalo sasvim normalno da utrka ima humanitarni karakter, no kad je riječ o Unicefovoj Mliječnoj stazi onda je sasvim jasno da je to utrka sa humanitarnim predznakom. Ova utrka se ne trči na posebno zanimljivoj lokaciji, no meni je blizu u Maksimiru pa razglog više da ju ne propustim. Ista ima i dječji događaj dan ranije na Trgu kralja Tomislava na koje sam uspio nekako prijaviti svog sina i uživati u tom ogromnom osmjehu po dobijanju finišerske medalje. Objasnio sam mu da to radimo i zbog sebe, zbog svog zdravlja baveći se sportom, ali i zbog sve one djece kojima Unicef pomaže, a temeljem naših donacija. Odlino je to primio.
Kako sam već rekao, trčanje Ulicom kralja Zvonimira nije posebno atraktivno no temeljna ideja utrke jest. I više od toga. Ja sam slab na riječ humanitarno pa se trudim pomoći kad god mogu. Freud’s Runnersi se rado odazivaju takvim pozivima i gotovo da uvijek imamo jednog predstavnika na nekoj od utrka. Nekako se čini da nas se uvijek skupi 5-6 na Mliječnoj stazi. Utrka je odlično organizirana. A kako i ne bi kad je Unicef zvučno ime pa se lokalna samouprava prilično jednostavno (bar nama izvana) uključuje kao podrška događaju. Veliki je to humanitarno-sportski događaj koji valja posjetiti i podržati. Medaljica je slatka, nije čudo kao kod AK Sljeme na primjer, ali to nije niti bit te utrke. Masovna je pa ako ste promišljali napraviti neki bolji rezultat s obzirom na činjenicu da je utrka prilično “ravna”, bez i jedne uzbrdice, onda bolje stati negdje na čelo jer… gužva bu.
Thomas' Life Without Pause 
Jedan komentar Dodaj vlastite