Idem na utrku u nedjelju. Vidimo se nakon cuge s ekipom! Pusa- prosječna osoba koja trči Da naglasim odmah u startu, ovaj članak je gender free, jer kod mene ne postoji razlika u pravima spolova. Ni pravima ni obvezama pa je apsolutno nebitno u kojoj ste i kakvoj kombinaciji veze. Svi smo jednaki. Bar u... Continue Reading →
#246: Sva idila Risnjak Traila 2022
Kad bi ljudi trčali samo da pobjede, onda vjerojatno na utrci ne bi bilo više od 10 ljudi. - Life Without Pause Eto me ponovno doma, da ne citiram Gibu dva puta. Već sam u jednom ranijoj objavi dao naznačiti da su utrke ljudi. Ljudi koji ju stvaraju, organiziraju i rade na njoj, isto kao... Continue Reading →
#236: Boroša 2022 ilitiga tko je Trgu ukrao Toranj?
Ne, ovo nije jedan od onih kritičkih osvrta, jer nemam želju kritizirati, ali vjerujem kako je mnogima ove godine nešto bilo OFF. Meni je, a mnogi su spominjali činjenicu da ovogodišnja utrka Boroša završava na parkingu Snježne kraljice u koji valjda nisam niti jednom ušao. Nekako vjerujem kako većina ljudi koji gazi Medvednicom imaju neku... Continue Reading →
#235: Hahlići Trail 2022 ili ljudi evo me doma
Četvrtak me satr'o. S posla sam otišao ubrzo nakon što sam došao. I to još na biciklu. Prokleto duga vožnja nazad. Ničim najavljena slabost koja je rezultirala cjelodnevnom temperaturom koja je varirala između 38.0-38.5 i koja me prikovala za krevet. Tek nepostojeći. Pa je li moguće da ću ja propustiti Hahliće?! Mirovanje, đumbir čaj s... Continue Reading →
#204: Pritisnuti pauzu pri aktivnosti ili ne… pitanje je sad!
Jučer kao da je to nekako bila tema i na brdu, ali i na humanitarnom trkačkom okupljanju u Vukovarskoj. Svatko ima svoj neki način promišljanja o tome, ali ja uglavnom ne pritišćem pauzu. I to ne zato što mi se tako zove blog, već zato što zapravo nije bitno no da pojasnim kada i zašto... Continue Reading →
#197: Mai Dubai Half Marathon – kako putovati daleko za kratku utrku
Ne znam kako vi, ali ja kad negdje putujem gotovo obavezno provjerim kojim bih se sportom mogao baviti. Postoji li kakva utrka u lokalnom kalendaru ili ima li bar kakva penjačka dvorana. Nekad je to bio CrossFit box u koji sam obavezno dolazio na drop in class pa sam tako imao priliku odraditi treninge u... Continue Reading →
#195: Sportski ADHD
Ne znam postoji li takva definicija ili dijagnoza, no ja definitivno imam problema s koncentracijom na samo jednu stvar. I ne, ne sprdam se s dijagnozom jer vjerujem kako sam kao dijete ozbiljno koketirao s njom, ako ne i zadovoljavao sve parametre iste. Ne znam što vi vidite na naslovnici, ali ja vidim mjesto za... Continue Reading →
#159: Tata ti si zakon… ma sine, ti si zakon!
Sinko mi je završio u samoizolaciji zajedno sa cijelim svojim razredom jer je jedan učenik iz razreda pozitivan. Sva sreća, mojem junaku nije ništa. Kao nuspojava samoizolacije javlja se činjenica da ne možemo na penjanje, a ne može ni na judo, što znači da nema uobičajenih sportskih aktivnosti. Ali najgore od svega je što je... Continue Reading →
#111: Zapustio/la bi se malo? Bolje nemoj!
Jedna od mojih omiljenih filmskih izreka je kad Thomas Wayne kaže svom sinu Bruceu aka Batmanu, da padamo kako bismo naučili ustajati. To govori u prilog upornosti. No to nije odlika koja krasi puno ljudi. Kod mnogih ljudi radi se o pukom preživljavanju, a kod većine o makar prešutnoj predaji. Kako god bilo, ja nisam... Continue Reading →
#77: Sightrunning i turizam na sportski način
Trčeći Budimpeštom u studenom dosjetio sam se kako mi ovo nije prvi put kako trčim gradom u kojem sa odsjeo, bez obzira radi li se o privatnom ili poslovnom putovanju. Kako god bilo, uvijek uzmem tenisice. To bar uvijek stane u kofer. U Budimpešti sam bio bar pet puta i svaki put bih vidio nešto... Continue Reading →