Sinko mi je završio u samoizolaciji zajedno sa cijelim svojim razredom jer je jedan učenik iz razreda pozitivan. Sva sreća, mojem junaku nije ništa. Kao nuspojava samoizolacije javlja se činjenica da ne možemo na penjanje, a ne može ni na judo, što znači da nema uobičajenih sportskih aktivnosti. Ali najgore od svega je što je... Continue Reading →
Jedna od mojih omiljenih filmskih izreka je kad Thomas Wayne kaže svom sinu Bruceu aka Batmanu, da padamo kako bismo naučili ustajati. To govori u prilog upornosti. No to nije odlika koja krasi puno ljudi. Kod mnogih ljudi radi se o pukom preživljavanju, a kod većine o makar prešutnoj predaji. Kako god bilo, ja nisam... Continue Reading →
Trčeći Budimpeštom u studenom dosjetio sam se kako mi ovo nije prvi put kako trčim gradom u kojem sa odsjeo, bez obzira radi li se o privatnom ili poslovnom putovanju. Kako god bilo, uvijek uzmem tenisice. To bar uvijek stane u kofer. U Budimpešti sam bio bar pet puta i svaki put bih vidio nešto... Continue Reading →
Nema savršenstva! Znam da nisam otkrio toplu vodu sad, ali ljudi koji teže savršenstvu i savršenim okolnostima češće ispadnu frustrirani, nezadovoljni ili čine sve oko sebe takvima. Iskreno, u životu je bilo trenutaka u mom poslovnom životu u kojem čak težim "savršenstvu" kada bi mi supervizor priznao da je projekt super no uslijedilo je ono... Continue Reading →
Jednom tamo prije sto godina počela je moja trkačka avantura... zapravo više ono, kao sedam godina da budemo potpuno iskreni. Muka koja se javljala u tom trenutku zbog pomisli da sad moram ići trčati bez da me itko ganja je bila iritantna. No kako je sinko bio malen i kao svako dijete trebao je prisutnost... Continue Reading →
Meni je odlazak na utrku van Zagreba uvijek projekt. Ono, natoči gorivo, napuni ENC, satnica odlaska, provjera vremenskih uvjeta,... uglavnom picajzla sam oko toga. Ipak, odlazak u Bjelovar na utrku ne bi trebao biti ništa slično tome. Bar ne ljudima iz Zagreba. Bjelovar je na oko sat vožnje od Zagreba, ne plaća se cestarina, ceste... Continue Reading →
Eto ga i drugi, dugoočekivani dio osobnog osvrta na trkačke utrke u našem omiljenom gradu... ok, bar mojem omiljenom. Čekao sam zapravo današnji dan kako bih imao legitimno pravo pisati o navedenim utrkama, jer to baš sam došao sa utrke koju ću prvu spomenuti. 6. Medvedrun (5K i 10K) Propuštam ju godinama i sada sam... Continue Reading →
Hej kompa, se vidimo na blablabla maratonu? Ja trčim half.- jedan moj poznanik... vrlo vjerojatno netko koga i vi poznajete jer šalje klasičnu forvardušu. Koliko ljudi poznajete koji vam se kunu svim svecima, svojom djecom i susjedovom kravom (koja nek rikne bez obzira), da dolaze trčati za tri mjeseca polumaraton na koji ste se eto... Continue Reading →
Popularizacijom trčanja definitivno je izraz "we train together, we stay together" dobio novu dimenziju. Trkačke "divizije" koje gaze Maksimir i Savski nasip djeluju kao iskrcavanje na Normandiju. Dakle, masivno! Ja trčim Maksom i imam priliku vidjeti sve te prekrasne ljude raznih oblika, godina i trkačkih formi i teško je ne pomisliti kako su neki tamo... Continue Reading →
Čistim malo po dnevnom boravku i naiđem na prospekt iz 2018. o "100 naj utrka". Taman je bio ispod pola kraćeg izdanja za 2019. Počnem listati i vidim da sam bio na njih 10-15 što je za mene sasvim solidno, bar u mojoj glavi. Hrvatska je prekrasna zemlja, moja domovina, stvarno ju volim. Volim i... Continue Reading →
