Jučer je održana 6. utrka oko Trakoščanskog jezera. U zadnji trenutak sam se uspio ubaciti i trčati kao žensko. Ne, nije riječ o bilo kakvoj šovinističkoj izjavi već mi je broj prodala žena koja nije mogla doći na utrku. Na utrku se nisam prijavio na vrijeme zbog neizvjesnosti dolaska na istu pa sam eto trčao pod tuđim imenom, bar na broju. Ljubazna organizatorska ekipa je u kompjuteru sve na vrijeme ispravila tako da su moji rezultati zabilježeni u pravim kategorijama.

Trčao sam istu utrku prije dvije godine, također na 10 km i znao sam točno što me čeka. Lagani trail, valovitog uzorka sa stabilnom i čvrstom podlogom te pokojim drvenim pontonom, odnosno mostićem. Taman da malo razbije monotoniju trčanja po ravnom. Elevacije nema zapravo do samog cilja. Trčite uz prekrasno jezero uz najljepši dvorac u Hrvatskoj. Staza je većinu vremena u hladu, rekao bih 95% vremena. Ukoliko na startu krenete iz prve navale, vrlo je vjerojatno da ćete trčati u istoj skupini do kraja utrke, ukoliko vam vaše mogućnosti to dozvoljavaju. Sama staza je većinu vremena utabana zemlja s korijenjem, nešto što biste imali prilike vidjeti ukoliko trčite oko većine kontinentalnih jezera ili tu kod mene u Maksimiru. Početni dio ima nešto novonasipanog i utabanog šljunka tako da bi i tenisice za asfalt bile sasvim dostatne, no moj je odabir ipak bio trail tenisica. Asfalta ima samo nekih stotinjak metara nakon startne ravnine.

Tko je navikao trčati Maksimirom ili sličnim ambijentom, znači po zemlji prepunoj korijenja, šljunku i u šumi, tu će se naći na svojem. Sve što trebate napraviti je peglati i držati tempo. Za one koji brže trče nizbrdo ili uzbrdo, tu baš i nema mogućnosti nekakvih nadoknađivanja jer su sve uzbrdice/nizbrdice kratke. Sve osim one finalne. Vrijeme je bilo suho i vrlo toplo, nekih 25 stupnjeva i hlad kroz koji trčite je krucijalan. No na kraju ipak dolazi elevacija od kojih 40-ak metara koja će vam biti upečatljiva. Bila mi je prvi put prije dvije godine, a i jučer nije bilo ništa drugačije. Iskreno, nekih 200 m prije cilja, motor je počeo trokirati. Jednostavno nije bilo snage za istrčati to do kraja pa sam kombinirao tih zadnjih 200 m. Planinarenje po Vihoraškom putu gor-i-dol dan ranije te 2-3 pive večer prije utrke definitivno nisu put do uspjeha. Znao sam to odmah, ali nije bilo alternative. No kako nisam pretendent za postolje, apsolutno mi je nebitno. 16/50 u M-40, odnosno 80/194 ukupno muškarci je moja realnost. To je izuzetno jaka skupina trkača i mislim da sam trčao sasvim solidno. Došao sam guštati, sudjelovati i odraditi trkački trening. Mission accomplished.

Apsolutno nepretenciozno. Vidio sam i hrpu ljudi koje ili nisam dugo vidio zbog situacije s COVID-19 ili nisam još imao prilike vidjeti uživo. To je definitivno bio jedan prekrasan bonus.

Što se tiće same organizacije sve za pohvalu. Utrka na 5 km je krenula 30 minuta prije utrke na 10 km čiji je start kasnio 10 minuta iz nepoznatog razloga, no vjerujem kako je opravdan. Mislim da je to nepotrebno i da su ljudi željeli početi, a ne stajati pored startne linije, no ne daj Bože gore drame. Razdvajanje utrka je dobar potez svakako. Naguravanje na startnoj liniji je nešto što mi nikad nije smetalo prije, ali u ovime neobičnim virusnim vremenima mogao bez toga. Nosio sam buff preko lica kako bih zaštitio svoje sutrkače od svog eventualnog kihanja i skinuo sam ga čim smo se počeli razdvajati nakon prvih 200 metara. Ne znam kako bi ovo trebalo funkcionirati, ali ne osjećam se ugodno stisnut među ljudima, a nisam introvertan lik. Ovo definitivno nije nešto što priželjkujem tako da će mi virtualne lige i dalje biti interesantnije nego one stvarne još neko vrijeme, bez obzira što sam prijavio već neke utrke u kolovozu. Ne znam bi li organizator mogao na to ikako utjecati.

Sam paket je više funkcionalan nego supernakrcan kojekakvim lecima i kuponima za popust te u konačnici sve što zapravo trkač očekuje. Medalja je originalna, ove godine u obliku mača i prilično je lijepo napravljena. Iskreno, jedino ne razumijem zašto je na engleskom napisano. Više sam znatiželjan nego što me smeta. Majica (koju sam ostavio inicijalnoj trkačici) je solidna trkačka majica. Iskreno, meni ne treba. U paketu zapravo dolazi ručak i okrijepa. Spaghetti bolognese na zagorski način. Taman toliko da izdržiš do slijedećeg obroka nakon povratka doma. Pivica ili neko drugo osvježavajuće piće uz ručak također su dio paketa, kao i kupon za ulazak u dvorac.

Bismo li mogli trčati istom tom trasom i uživati bez utrke? Da, zasigurno. No u hrpi kojekakvih utrka, ova je zaista posebna zbog svoje lokacije i ugođaja tijekom cijele utrke. Morate znati da se ulazak u park koji se odnosi na šetnju jezerom plaća od 30.6.2020. tako da ni to više neće biti besplatno (što nekako i ima smisla jer održavanje nije besplatno). Utrka je dakle vrlo interesantna i lijepa pa uz medalju i razgledavanje najljepšeg od svih naših dvoraca, apsolutna je preporuka za staviti u trkački kalendar.