Kaže Zvone (aka Zvonimir Mikašek) da je to glavna utrka ove godine i da je trčalo i mlado i staro. U gradu i na selu. Po cesti i po terenu. Sporo i brzo… i sve onako između. Uglavnom, čini se kako cijela Hrvatska zaista trči.

I u pravu je. No ja ću reći da su sve ove virtualne utrke izašle iz igraonice zvane 3sporta.com tijekom ove turbulentne godine, kojoj ne znamo razmjere kraja, zapravo jednako glavne. Meni su sve posebne i glavne, jer je svaka od njih potaknula tisuće ljudi na kretanje i brigu za zdravlje. Nema bolje od toga. Meni je to upravo divno.

Ove prve godine sam imao tu sreću trčati u tri runde. Da, namjerno kažem prve godine jer vjerujem kako bi ovo trebalo ponavljati kao podsjetnik na svojevrsni pokret otpora koji je stvoren kao odgovor na ovu beskontaktnu situaciju. No neka o tome odlučuje organizator. Moj glas imaju.

U subotu sam zacrtao sa sinom 3 km u njegovom tempu. Ja sam tu samo kao podrška. Kad je vidio medalju, zainteresirao se i složio s mojim prijedlogom da istrčimo jednu pozitivnu utrkicu sami sa sobom. Nitko ništa ne gubi, samo dobijamo. Nema presinga, samo gušt. To subotnje jutro prognozirana je kiša i dogovarali smo se da krenemo nakon doručka. Sinko ima naviku malo virnuti na ekran, no prihvatio je moj prijedlog da krenemo ipak malo ranije kako nas ne bi uhvatila kiša. Tako je i bilo. Dobro da smo krenuli pola sata ranije jer smo taman negdje na 2.5 km počeli osjećati kapljice lagane kišice. Ništa što bi nas zaustavilo već samo ubrzalo. Riješio je tih 3km kao od šale, a ja nisam želio forsirati. Trčanje ipak nije njegov prvi odabir i znam da to radi zapravo kako bismo se družili pa ne forsiram. Radimo to jedan za drugog. Nebitan mi je rezultat, a on se time zamara još manje. Bitno mu je da istrči ono što smo si zadali. Baš je bio gušt. Medaljica oko vrata za fotku za sjećanje, a potom ju je objesio u sobi gdje je već vidljivo kako je ova godina u trkačkom smislu definitivno donijela neke pomake. Tata preponosan.

Nedjelja ujutro je pak donijela uranjeni start s sinkovim psom Danom. Dana može trčati prilično. Hiperaktivni pas za mene hiperaktivnog je prilično dobra stvar. Kad bi još malo usporila na početku i dala više na kraju bilo bi lakše, a ne da ju moram vući posljednje kilometre… ili da se pak igra s lajnom i tako me usporava. Nemoguća je. Ali teško je ostati ravnodušan na tu razigranu brkatu babu, kako joj tepam od milja. Krenuli smo rano, oko 0700 jer pas mora u šetnju. Umjerenim tempom zaokružili smo zapadni dio Novog Zagreba izmjenjujući vlažni asfalt od jučerašnje kiše i lokvama išarani šoder savskog nasipa. Oboje smo zašpricani, no vani je prilično toplo i samo je čudo što je majica ostala na tijelu. Apsolutno sam mogao i bez te majice. Druga trećina je završila dvostrukim susretom sa još jednim trkaćem što je dobio dopis o adekvatnom trkačkom outfitu za nedjelju ujutro – plava majica, kričave tenisice i tamni šorc. Nasmijali smo se tome i jedan i drugi, no u drugom susretu u samoj završnici, potaknuo je ono malo kompetitivnosti da dignem tempo. Njemu vjerojatno svejedno, no meni je bilo drago zbog mene, što sam ipak dignuo tempo. Ne to što sam ga prestigao, jer nije utrka u pitanju. Bar ne između nas dvojice. Utrka je u meni. Kad smo se razdvajali, mahnuo sam čovjeku i zapravo mu zahvalio što me potaknuo na bolji rezultat. Dana i dalja nije bila izmorena.

Došli smo doma, pojela je, ja popio kavu s dragom i dogovorio se da u 1000 sati, kad službeno počne utrka, krenemo van u hodanje. Inicijalno je bilo 3km, no u konačnici smo prevalili 7km. Prekrasno jutro ponudilo je apsolutno guštanje u šetnji Novim Zagrebom. Oko hipodroma i po nasipu. Divota. Oboje smo uživali. To nije bila utrka. To je jednostavno da budemo dio te pozitive. Nekako kao da se posložilo da su medalja i buff žuti jer to je njena omiljena boja. A oboje smo B(e) POS(itive) krvna grupa pa to sve skupa nekako ima smisla, jer moramo biti pozitivni… osim na COVID-19.

Prekrasan vikend, pun dobrih vibracija i emocija. Pun pozitive. Sport je takav. Ili bi bar trebao biti. Tjelesna aktivnost tako djeluje na ljude. Hvala 3sporta na još jednoj uspješno realiziranoj ideji.

I da, Simkeove medaljice i dizajn su opet super i rado i vješamo što oko vrata što po vidljivim dijelovima naših domova. Jedva čekam prvi propuh da malo zasviraju.