Ovaj je članak je reakcija na jedan komentar koji sam danas pročitao, gdje osoba govori o određenoj manjoj grupi ljudi kao sportašima s “pravim” rezultatim…. valjda u odnosu na ostatak rekreativnih sportaša čiji rezultati valjda nisu dovoljno “pravi”. Ne razumijem te pojmove i njihovo razlikovanje te usporedbu, a spreman sam objasniti i zašto.

Prije svega, probajmo definirati sportaša. Ako sportaša definiramo kao osobu kojoj je sport profesija, onda smo apsolutno na krivom tragu jer što smo svi mi onda koji se sportom bavimo bez profesionalnih i/ili rezultatskih pobuda. Moj je osobni stav kako je sportaš netko tko se bavi sportom i živi taj život, poštujući sve sportove i svaki oblik rekreacije. Sport nije natjecanje s nekim. Sport je igra. Bitno je igrati se. Ne pobijediti jer onda stavljamo naglasak da moramo biti bolji od nekog drugog, što je zapravo odlika profesionalnog sporta. U sportu, ako već morate biti bolji od nekoga, najbolje bi bilo da ste bolji od sebe samog. To je jedino stvarno bitno. Vaš osobni napredak, gdje ste vi u fokusu tog napretka, a niste opterečeni ljudima oko sebe.

Možda bi se i mene zbog nekih izjava moglo staviti u kontekst komentiranja rezultata, no moj je osvrt uvijek bio s ciljem pametnog treniranja gdje formu treba dizati, svoje tijelo osnaživati za određeni cilj, a ne krenuti prema cilju preskačući stepenice. Stava sam da je bolje prvo trčati kraće dionice u tempu pa produživati kilometražu, nego sporije otrčati polumaraton jer eto “to je bitno”. No, ja nisam mjerilo ničega. Bar vama ne bih trebao biti. Ipak, promislite o tome što govorim i zapitajte se ima li nekog smisla.

Ja u tjednu dosegnem između 9-12 aktivnosti. Da, namjerno koristim tu riječ, a ne trening, jer nije nužno sve trening. Većina se odnosi na trčanje, penjanje na umjetnu stijenu i teretanu. Čini li me to boljim sportašem od nekoga tko trenira tri puta tjedno? Čini li me to lošijim jer moj intenzitet aktivnosti nije “ni do koljena” nekom tko prevali 400 km na biciklu tjedno? Ili u jednom danu? Odgovor je jednostavan – ne! Ne čini! Meni je apsolutno nebitno što tko čini i koliko. Nikako ne utječe na moju rutinu. Što bi vama trebalo značiti moj najbolji tempo na 5 ili 10 km? Kad odem na utrku, želim ju samo završiti najbolje što mogu. Ako sam recidivist na utrci, imam želju poboljšati svoj rezultat u odnosu na prošlu godinu, no jasno mi je da mnogi faktori na to mogu utjecati, a vjerojatnost da uvijeti budu isti od prošle godine recimo da su jednostavno nemogući zbog jedne jednostavne činjenice – svi starimo. Nemoguće je vratiti vrijeme unazad. To nam može ići u prilog jer smo više trenirali ili smo jednostavno stariji. Dakle, nemoguće je ponoviti iste uvijete.

Ipak vratimo se mi našoj usporedbi sportaša i “pravih” sportaša. Reći da je netko bolji sportaš jer iza sebe dvoznamenkastu brojku istrčanih maratona u odnosu na rekreativca početnika koji se bori sa svojim prvim kilometrima, je u najmanju ruku nekorektno, nepošteno i podcjenjivački, jer mnogi su “veliki sportaši” krenuli s tim istim sporim tempima, manjim kilažama ili lošijim tehnikama koje su kasnije poboljšavali.

Je li za Hrvatsku i čovječanstvo uopće bolje da trči ili se natječe? Je li bolje da imamo imamo prvake u nogometu, rukometu, vaterpolu… ili da imamo djecu koja igraju sve te sportove? Je li bitno da imam natjecanja ili da se ljudi bave sportom? Naravno, ako možemo imati sve, zašto ne? No moj je osobni stav da je daleko bolje imati zdravu naciju nego uspješne profesionalne sportaše. I opet kažem glasno NE, za sve one koji nisu razumjeli što govorim – ja nisam protiv profesionalnog sporta. On je dobar za popularizaciju, no ako govorimo o prioritetima, sportaši nisu oni koji od toga žive, već koji žive sport, bez obzira na rezultate koje postižu. Stoga nemojmo naglašavati razlike u rezultatima jer uvijek će biti netko brži i netko sporiji, netko snažniji ili slabiji, netko iskuskusniji i netko tko tek počinje. Budimo učitelji svojim primjerom onima koji počinju.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!