Već sam se jednom dotaknuo ove teme u članku Trkačko carstvo smeća, no iskreno mislim da nedovoljno govorimo o tome, a još manje činimo. Ne kao pojedinci već kao zajednica. Ovo naravno nije članak kojim vas pokušavam kritizirati, već ponuditi neka rješenja i ideje.

Ljudi kojima sam okružen načelno su ekološki orijentirani, ali postoji velika većina kojoj to nije baš jasno. Primijetio sam pomake kod organizatora utrka pa smo na posljednjem Zagreb Advent Runu vidjeli čaše koje se mogu ponovno koristiti umjesto klasičnih plastičnih čaša. Odličan potez za Run Croatia ekipu te se nadam kako će i ostali organizatori pratiti. Neke utrke uvele su silikonske čaše i mislim da je to put kojim treba krenuti.

S druge strane, trgovački lanci poput Spara prodaju mrežaste vrećice koje se mogu koristiti za kupovinu namirnica. Ja sam svoje kupio online i koristim ih već preko godinu dana. Ali budimo iskreni pa se zapitajmo treba li nam vrećica za baš svaki artikl. Gledam ljude kako na odjelu za voće i povrće uzimaju vrećicu za svaki artikl koji kupuju. Apsolutno mi je nejasno zašto recimo voće s korom poput banana i agruma trebaju vrećice?

Izvažete voće bez vrećice i premjestite u košaru ili kolica, a naljepnicu s cijenom prilijepite na vaša kolica, košaru, rukav,… ili na samu koru! Zamislite samo koliko to može biti komplicirano. Nimalo, vrlo je jednostavno.

Ja volim kupovati na placu, no u posljednje vrijeme ne uspijevam koliko bih želio pa su mi trgovački lanci pristupačnija opcija. Kako god bilo, odlučio sam radije kupiti artikl koji NEMA AMBALAŽU, ako postoji takva opcija. Recimo da želim kupiti rajčicu (paradajz ili pome, ako netko ne razumije taj hrvatski izraz), gledam kupiti one koje nisu u dodatnom pakiranju čime smanjujem waste footprint. Znam što ćete mi reći… “ali to nije paradajz koji ja volim”. Ja vam ne kažem što činiti, već koje su vam opcije. Meni je hrana energija pa iz te perspektive tražim zadovoljiti nutritivne i kalorijske potrebe tijekom dana, a manje stavljam naglasak na to je li mi fino.

Još jedna stvar koju posebno svaki put naglašavam u dućanu (neću reklamirati koji) u kojem često kupujem da mi ne “peglaju” nareske u dodatnu ambalažu. Ne znam znate li o čemu govorim. Dakle, naručite nareske koje stave u jedan papir pa onda prebace u drugi papri koji “zapeku” po rubovima nekim grijačem i onda zalijepe cijenu na artikl. Ja naravno svaki put, za svaki pojedini artikl govorim da mi “ne zapeglavaju” moje nareske. “Ali gospodine, promočit će!”. A ja svaki put iz početka odgovaram ljubaznim damama kako ću za 10 minuta biti doma te ništa neće promočiti taj masni, plastificirani papir iz kojeg ću te nareske izvaditi i ubaciti u posudicu te staviti u hladnjak. Bar tri puta manje otpada.

Bilo bi idealno kad bismo mogli donijeti svoje posude da nam odmah stave u to. Idealno bi to bilo no pretpostavljam kako bi bilo problema na blagajni jer bi posuda u koju biste to stavili bila teža od plastične ili papirnate ambalaže koju nudi pojedina trgovina. No ako idete na plac, to biste sigurno mogli učiniti. Ujedno, na placu vas nude sa vrećicama čim nešto naručite. Ja sam za to imao sling-ruksak koji bih okrenuo naprijed i trpao stvari pa kad sam gotov, samo okrenem na leđa i krenem doma. Jednostavno ne volim nositi po rukama, ako ne moram.

A za klasični dućan imam platnene vrećice koje sam dobio na nekoliko različitih utrka te mi koriste već godinama. I jedna mi uvijek stoji u autu, spremna za upotrebu. Ne razumijem zašto ljudima treba plastična vrećica za svaki pojedini artikl kad će ionako to sve skupa završiti u vreći(ci) kojom idete doma, a prethodno će stajati u košari ili kolicima. Ne vidim razloga zašto npr. banane ne bi išle direktno u košaru ili kolica, bez vrećice, sa cjenovnom naljepnicom na kori.

Posebno mi je zabavno kad postoji nasjeckana salata u plastici, iako ista takva, ali nenasjeckana stoji samo koji metar dalje. Zar smo toliko lijeni da ne možemo raskomadati, oprati i nasjeckati salatu? Nemamo vremena? Pa koliko vremena treba za oprati salatu. Uostalom, jeste li sigurni da je ta salata, iako ju tako predstavljaju, oprana? Ja ću ju oprati bez obzira što oni naveli da je “ready to go”.

Vrh ljudske gluposti mi je tikvica ili krastavac u plastici. Svaki artikl za sebe je plastificiran. Pa jel može gluplje od toga? Ako da, jedva čekam vaše prijedloge. To treba bojkotirati. Vrlo jednostavno. Trobojne paprike su također “hit gluposti”. Tržište diktira što želi kupovati, a na trgovcu je ili da se prilagodi tržištu ili da tržištu pokuša predstaviti neke nove stvari i trendove. Ovo drugo može biti vrlo interesantno. Ni jedno nije jednostavno kad nadodate komponentu platežne moći većine građana ove zemlje. No definitivno je da se da utjecati na to.

Iskreno sam stava da se gotovo sve može reciklirati, odnosno da ima svoju neku energetsku vrijednost, ali pogoni za reciklažu bi trebali biti tome prilagođeni. Neću ući u debatu što se događa u Zagrebu i ostatku Hrvatske te tko što radi. Najbitnije je od svega da se bavimo onim na što sigurno možemo utjecati, a to smo mi sami. Pitanja poput: “A zašto bih ja to radio kad vidi xy…”. Kako god završila ova rečenica, nema veze s tim što vi radite. Jedino ako zaista možete upravljati drugim ljudima. Onda toplo preporučam da teledirigirate što trebaju činiti, počevši od onih koji donose ključne odluke na višim nivoima. Silno želim vidjeti reciklažni pogon i spalionicu kakvu ovaj grad zaslužuje. Teško je meni to objasniti mnogima, ali to je takav prioritet da je malo onih koji bi imali prednost nad tim.

Da, trebamo škole, vrtiće i tisuće drugih bitnih stvari. No bez zdravlja, a količina i vrsta otpada te način zbrinjavanja istog na to utječe, teško da ćemo kvalitetno živjeti. Stoga, budite siledžije i tupite bez prestanka svima oko sebe da sortiraju otpad i da smislenije kupuju. Trgovački lanci će se prilagoditi, ali ne ako nitko ništa ne govori. Kad jedan krene, krenut će i drugi. Ja čak zaustavljam ljude u trgovini i pitam ih bi li promislili o alternativi uzimanja jednokratnih vrećica. Neki poslušaju prijedlog, neki gledaju u čudu “koji si pa ti”, neki se slože, a neki me odjebu. No ja sam pokušao. Moj sin ne uzima (osim ako ne donesu odmah), slamke u soku. Kupite veća pakiranja tekućeg sapuna i iskoristi postojeće dozere za sapun kod kuće kako biste izbjegli dodatni otpad.

Pijete li mineralnu? Pivu? Imajte boce za to. Staklene. Ove plastične u kojima biste možda kupili mineralnu ili pivu sigurno nisu PBA free. Pročitajte članak sa portala Trčanje kako bi vam bilo jasnije. Uglavnom, nije toliko problem sama plastika koliko činjenica da se BPA ispušta pri većim temperaturama, a siguran sam kako u ljetnim mjesecima te boce sigurno nisu u temperaturno prihvatljivim uvjetima. U konačnici čemu gomilati plastične boce kad postoji alternativa. Stoga, svoju mrzlu možete komotno kupiti u staklenoj boci. Bolje je i za vas.

Kako god bilo, ovdje sam vam naveo nekoliko primjera kako pridonijeti očuvanju prirode smanjivanjem otpada koji ostaje iza vas pa vi razmislite, jer sve što bacite u prirodu zapravo postaje dio nje i vraća nam se u tijelo kroz hranu koju konzumiramo, a koja je izrasla ili odrasla u takvom okruženju.

Silno želim čuti vaše prijedloge i ideje pa se molim vas nemojte ustručavati podijeliti koju god ideju imali, a u međuvremenu zavirite na stranicu Zero Waste Croatia.